Primjećivanje se razlikuje od jednostavnog gledanja ili slušanja. Ako kažem da vidim zdjelu s voćem na stolu ili čujem psa kako laje niz ulicu, moguće je da je zdjela s voćem upravo stavljena tamo ili se pas probudio i laje po prvi put. Ali ako kažem da primijetim zdjelu s voćem ili psa koji laje, implicira se da je već bio tamo, ali sam to tek sada primijetio.
Okolina u kojoj se nalazimo ulazi u naše polje percepcije, bilo vizualne, slušne ili putem nekog drugog osjetila, u obliku informacija, od kojih velika većina nikada ne dopire do naše svjesne svijesti. I to je dobra stvar.
'Mi zapravo nismo sposobni cijeniti više od vrlo malog dijela naše okoline. U svakom osjetilnom trenutku apsolutno smo preplavljeni inputima, od kojih je većina nebitna.'
- Joyce Schenkein (dr.sc.)
Zapravo, pojedinci čiji se mozgovi bore da adekvatno filtriraju suvišne informacije iz okoline (kao oni s poremećajem pažnje [ADD] možda ili s nekim oblicima shizofrenije) ozbiljno su ometeni u svom svakodnevnom životu. Čini se da možemo dobro funkcionirati u životnim zadaćama samo ako je naša svjesna svijest ograničena i fokusirana.
Ako naši mozgovi automatski filtriraju nevažan materijal, imamo li stvarnog izbora o tome što primjećujemo, a što ne? Čini se da možemo svjesno utjecati na to koje aspekte stvarnosti primjećujemo. Svatko je imao iskustvo otkrića da je svijet iznenada i neobjašnjivo pun sivih čizama ili Renault automobila ili bilo čega što smo već razmišljali o kupnji. A čini se da se nova riječ čije značenje smo upravo naučili pojavljuje u svakom članku koji čitamo.
Ključ je ovdje u 'izboru razmišljanja'. Kada nas zanima neka tema, iz bilo kojeg razloga, svjesno usmjeravamo pažnju na nju: trošenje vremena i energije na internetu, možda, uspoređivanje ponude trgovaca i ebay opcija za sive čizme koje želimo. I wow! Sive čizme koje nose prolaznici u Mallu, a koje su tu cijelo vrijeme, ali mi ih nismo primijetili, odjednom se otkrivaju.
Na taj način imamo element izbora o tome što primjećujemo, jer imamo izbor o tome kamo ćemo usmjeriti svoju pozornost: što čitamo, što konzumiramo iz medija (mainstream i društvenih), s kim provodimo vrijeme, o čemu razmišljamo. A od svih bezbrojnih aspekata života koji nas okružuje, onih sićušnih koje primjećujemo određivat će kako se osjećamo, što mislimo, naše stavove - ukratko naše iskustvo života.
Svi poznajemo ljude čiji je fokus gotovo isključivo na negativnom: ljudi koji uvijek vide napola prazne čaše. A kad jednom počnete obraćati pozornost na sve što nije u redu u vašem životu ili u svijetu, neće nedostajati materijala za rad. I što se više fokusirate na to, to ćete više toga primijetiti.
Također smo susreli i ljude kojima su se dogodile mnoge 'loše' stvari, a koji su ipak uspjeli zadržati osjećaj da je život dobar. Ne poričući bol života, oni ipak mogu primijetiti ljepotu koja nas okružuje, dobrotu drugih, obećanje boljih stvari pred nama. Poznajem ženu koja je izgubila svog sina u nesreći na penjanju, izgubila je muža zbog bolesti srca i progresivno gubi vid. Ipak, u gradu u kojem živim, ona i njezin pas vodič su poznati i voljeni. Čini se da odiše smislom i uživanjem u životu. Trgovci koji je poslužuju, frizerka koja je šiša i na mnoge druge utiče na bolje susretom s njom.
Zanimljivo je ono što primjećujemo kod ljudi koje susrećemo. Jasno je da je svako ljudsko biće višestruko, složeno, ponekad i kontradiktorno. Samo se moram promatrati kako bih vidio da mogu biti strpljiv, ali i nestrpljiv, mogu izgledati ekstrovertiran, a zapravo sam introvert, mogu pokazati suosjećanje, ali da sam i distanciran, neki bi čak mogli reći i bešćutan. Koji od svih mnogih i različitih aspekata druge osobe primjećujemo? Odgovor često diktiraju naše vlastite 'stvari': osjećamo li se zastrašeni od drugog ili smo se zaljubili u drugoga, pokazuje li drugi mane koje mi sami imamo. U potonjem slučaju, vjerojatno ćemo otkriti da je naša pozornost neproporcionalno usmjerena na manu drugoga.
Postoji li način da postanemo otvoreniji prema skrivenim i često lijepim aspektima drugih i beskrajne, bogate stvarnosti života koji nas okružuje, živog i takozvanog neživog? Duhovni učitelji iz mnogih tradicija pozivaju nas, ne da tražimo duhovno iskustvo koje je daleko i izvan nas, već da primijetimo, da obratimo našu pažnju na duhovnu dimenziju koja je već ovdje, prožimajući svaki aspekt života. Ovdje nam mogu pomoći prakse kao što su molitva, meditacija, razmišljanje, osjećanje unutarnjeg života u tijelu, čitanje ili slušanje materijala koji upućuje na Istinu.
Postoji vrlo jednostavan način da se otvorimo mogućnosti većeg opsega svijesti. Svjesni da smo ograničeni u svojim percepcijama, možemo napraviti svjesne odluke da se maknemo s vlastitog puta, da po strani ostavimo svoje uvjetovane reakcije i napravimo mjesta za nešto novo. Što god nosi dan koji je pred nama - možda susret sa starim prijateljem, možda nešto izazovnije poput prijave u bolnicu na operaciju - imam određena očekivanja temeljena na prošlom iskustvu, sjećanjima i strahovima. Ali kao vodič u stvarnost, oni uvijek mogu biti ograničeni i ograničavajući. Zarobljen unutar svog ustaljenog mišljenja o svojoj prijateljici, možda joj neću dati priliku da podijeli uzbudljive promjene koje se događaju u njenom životu. Paraliziran tjeskobom zbog operacije, možda se ne bih družio s tim pacijentom u čekaonici i nikad ne bih otkrio da bi mi mogao ponuditi posao koji sam tražio.
Na početku dana, ako se uspijem sjetiti, trebao bih iskoračiti iznutra i otvoriti se više Stvarnosti, razlika koja to čini je iznenađujuća. Kao da se tada stvara prostor za višu inteligenciju - Boga ako hoćete - da proširi moju svijest. Zapažam ljepotu na neočekivanim mjestima i osjećam zakonitosti u najobičnijim, rutinskim aktivnostima. Stvari koje moram lakše zapamtiti padaju mi na pamet. Čini se da je slučajnost sve češća značajka života. Kada se problemi pojave, lakše je doći do kreativnih rješenja. Kao da sam konačno primijetio najvažniju istinu od svih: da nisam sam, koji se borim za opstanak u okrutnom svijetu, već dio velike mreže Života koja će me poduprijeti ako to dopustim.
