Milanović je kao i prije godinu dana ušao u desni, HDZ-ov prostor i HDZ opet nema dobar odgovor na to


U beskrajnim odjecima Milanovićevog snimanog razgovora s predstavnicima braniteljskih udruga, u većini medija ponajviše je u prvi plan isticana njegova uzgredno izrečena opaska na kraju razgovora kad je na rasprave o ustašama i partizanima rekao: „Ostavi me više na miru s tim, čovječe. Ne mogu više, brate, živjeti  s tim. Dakle, moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva…“.

Jest, iako je to bio zatvoreni sastanak, izrečeno je to neprilično i ružno, nekako po onim obrascima kakve svih proteklih 26 godina, samo mnogo, mnogo gore, odašiljaju, s ciljem denuncijacije, HDZ-ovi i desničarski političari i simpatizeri.

Konačno, nema upečatljivijeg i novijeg primjera od  prekjučerašnjih općenitih optužbi HDZ-ovog povratnika Milana Kujundžića, kandidata u 10. izbornoj jedinici, koji je u Splitu rekao da „hrvatski narod očekuje od Milanovića da kaže tko su roditelji njegovih najbližih suradnika koji su radili za Udbu, a neki od njegovih najbližih suradnika su i ubijali“. Tko je to od najbližih Milanovićevih suradnika ubijao, Kujundžić nije želio reći. Zanimljivo je da tog istog dana, osim Novog lista, nijedan medij nije smatrao potrebnim prenijeti ove Kujundžićeve teške optužbe.

Jer, svi smo valjda navikli i svima je to valjda normalno kad to radi HDZ, ali smo svi šokirani kad nešto što može izgledati kao nekakva optužba plasira Milanović, pa makar i u zatvorenom krugu.

Potpuno su dvostruka mjerila kojima se mjeri HDZ i SDP. Od SDP-ovaca, ako su reformirani ljevičari, bezrazložne se objede ili optužbe zaista ne očekuju i tako bi trebalo ostati, a od HDZ-ovaca su se do u posljednje vrijeme, dok nije došao Plenković na čelo, gotovo i mogle očekivati samo optužbe i objede.

Iz HDZ-a se, kao odgovor na taj Milanovićev sastanak s braniteljima, sračunato uglavnom usmjeravala pažnja na neumjesno spominjanje Plenkovićeve majke, kako ga ne bi pretjerano kritizirali zbog onoga što je Milanović rekao o Srbiji.

Jer, u kontekstu izrečenog, ako HDZ ide kontra Milanoviću, a naravno da mu se mora predizborno suprotstaviti, onda, makar i koliko je god moguće prikriveno, mora braniti srbijansku politiku i srbijansko vodstvo. Ako ih Milanović napada, onda ih HDZ htio-ne htio mora nekako braniti, a to je nemoguća misija - to je kvadratura kruga.

Kako biti i ostati hrvatska nacionalistička stranka a opovrgavati žestoke Milanovićeve kritike srbijanskog vodstva i politike? To jedno s drugim ne ide, zato o tome i nemaju što reći, osim toga da Milanović, kad je bio na vlasti, nije učinio ništa da zaštiti interes branitelja, odnosno da Srbija povuče taj sporni zakon o univerzalnoj jurisdikciji.

U Milanovićevo vrijeme, Srbija je bila još daleko od otvaranja poglavlja o pravosuđu, a što je učinila Karamarkova i Kovačeva politika vidjeli smo nedavno kad je na graničnom prijelazu uhićen jedan hrvatski građanin. On je uhićen greškom jer ima isto ime i prezime kao branitelj koji je na srbijanskom popisu za hapšenje, no svejedno. Srbi su lako pokazali da tehnički ministar Miro Kovač nije učinio baš ništa da bi spriječio srbijanska uhićenja hrvatskih branitelja, a pričao je neistine kako je postigao to da Srbi moraju ispuniti hrvatske uvjete.

Nije postigao ništa. Višemjesečni Kovačev pokušaj blokade Srbije u pregovorima s EU, Hrvatsku je samo potpuno nepotrebno izblamirao, umjesto da dvije zemlje, bilateralno, ali zaista u obostranoj dobroj vjeri,  pokušaju međusobno riješiti probleme mogućih uhićenja. Josipović i Tadić su prije nekoliko godina imali dobar plan, ali to nije nikad provedeno. Ako jednog dana Srbija uđe u EU, onda će u obje zemlje ionako vrijediti istovjetni uhidbeni nalozi a smisao i jest da sud bude jednak prema svima, bez obzira čijem se državljaninu i u kojoj se zemlji sudi.

Milanović je kao i prije godinu dana ušao u desni, HDZ-ov prostor i HDZ opet nema dobar odgovor na to. Ima samo difamacije a la Kujundžić, ali u tome nema ničeg novog niti pozitivnog.