Ovaj afganistanski debakl zapadnog vojnog saveza imat će posljedice za brojne lidere njegovih zemalja članica
Ovaj afganistanski debakl zapadnog vojnog saveza imat će posljedice za brojne lidere njegovih zemalja članica. Naravno, najgori će udarac morati podnijeti još uvijek svježi američki predsjednik Joe Biden.
Njemu bi snimke nesretnih Afganistanaca kako padaju s američkih zrakoplova koji polijeću mogle obilježiti njegov cijeli predsjednički mandat. One vraćaju Amerikance u razdoblje s početka 70-ih godina prošlog stoljeća kada je ta zemlja prolazila kroz veliku krizu identiteta nakon jedinog vojnog poraza u njezinoj povijesti.
Naravno, talibani su daleko od snage i utjecaja koji je imao Vietkong i ne mogu se pohvaliti time da su pobijedili američku vojsku, ali će se pamtiti poniženje koje su joj nanijeli prisilivši je na ovakvo kaotično i neizvjesno povlačenje.
Međutim, izravnih će političkih posljedica biti i u Europi. U rujnu su parlamentarni izbori u Njemačkoj. Koalicija CDU i CSU, koju na birališta prvi put nakon dugo godina ne vodi Angela Merkel, konstantno pada u istraživanjima javnog mnijenja.
Po sadašnjim rezultatima teško da će moći formirati većinu sa samo jednim koalicijskim partnerom. Ako se pokaže realnom, prijetnja novog milijunskog izbjegličkog vala iz Afganistana mogla bi konzervativnu koaliciju gurnuti u oporbu.
Naime, ako bi samo nekoliko postotaka njezinih potencijalnih birača prešlo krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD), kršćansko-demokratska koalicija sljedeće bi četiri godine mogla provesti u oporbenim klupama.
AfD se pojednostavljeno govoreći sastoji od dva krila. Jedno je ekstremno desno koje je i prije pojave AfD-a glasovalo za krajnje desne stranke. Međutim, drugo čine razočarani birači CDU-a i CSU-a koji kažnjavaju ove stranke zbog toga što su dozvoljavali stotinama tisuća ilegalnih migranata ulazak u zemlju.
Ako bi postojala stvarna opasnost od novog migrantskog vala, AfD bi mogao dobiti dodatne glasove na račun kršćansko-demokratske koalicije.
Ako bi se to dogodilo, CDU i CSU ne bi mogli sastaviti Vladu, a pitanje je bi li to za rukom pošlo zelenima koji su trenutačno druga politička opcija u zemlji. A što bi za EU značila Njemačka, koja mjesecima ne može sastaviti Vladu, jasno je svakomu tko barem malo prati europsku politiku.
I drugi dio tandema Pariz-Berlin mogao bi se naći u velikoj nevolji. U Francuskoj se u proljeće sljedeće godine održavaju predsjednički izbori. I ovdje bi opasnost od migrantskog vala mogla preokrenuti nacionalnu, a onda posljedično i europsku politiku.
Iako to sada tako možda i ne izgleda, u takvom razvoju situacije rastu izgledi Marine Le Pen. Čak i ako umjesto nje pobijedi neki kandidat umjerene desnice i on će morati zauzeti oštro stajalište prema pitanjima migranata.
A pobjeda bilo koje od ovih dviju opcija znatno bi utjecala na cjelokupnu europsku politiku prema ilegalnim i svakim drugim migracijama iz trećeg svijeta. Toga je očito svjestan i aktualni stanovnik Elizejske palače.
Emmanuel Macron stoga je najavio prilično tvrdo stajalište prema mogućnosti novog migracijskog vala. EU se sada nalazi pred još jednim u nizu izazova.
Koliko će biti teško postići konsenzus, nužan za suočavanje s krizom koja je pred vratima, pokazuje i činjenica da se članice nisu uspjele dogovoriti što će biti s Afganistancima koji su već na teritoriju EU-a, a kojima je uskraćeno pravo na azil.
Govorilo se o njihovoj repatrijaciji, ali sada se postavlja pitanje kako ih repatrirati. Ne valjda u talibanski Afganistan. Dogovor će biti jako teško postići jer će neke zemlje članice a priori biti protiv toga da prime izbjeglice iz Afganistana.
To se pokazalo i u nekim prethodnim slučajevima. Nije nemoguće da ćemo biti svjedoci još nekih primjera da se na granice postavlja žilet-žica. A to bi onda dovelo do daljnje dezintegracije europske politike prema izbjegličkom pitanju.
Usto, Grčka, zemlja koja će biti prva na udaru, već je upozorila EU da ne računa na to da najveći teret ove krize padne na nju. Sve se ovo događa jer je politika Zapada prema Afganistanu spektakularno propala.
Da je bilo više mudrosti i razumijevanja situacije na terenu, a manje sebičnosti najvažnijih aktera, to se ne bi dogodilo. Europa će još jednom rješavati probleme za koje je sama tek djelomično odgovorna.
novilist
Ovaj afganistanski debakl zapadnog vojnog saveza imat će posljedice za brojne lidere njegovih zemalja članica. Naravno, najgori će udarac morati podnijeti još uvijek svježi američki predsjednik Joe Biden.
Njemu bi snimke nesretnih Afganistanaca kako padaju s američkih zrakoplova koji polijeću mogle obilježiti njegov cijeli predsjednički mandat. One vraćaju Amerikance u razdoblje s početka 70-ih godina prošlog stoljeća kada je ta zemlja prolazila kroz veliku krizu identiteta nakon jedinog vojnog poraza u njezinoj povijesti.
Naravno, talibani su daleko od snage i utjecaja koji je imao Vietkong i ne mogu se pohvaliti time da su pobijedili američku vojsku, ali će se pamtiti poniženje koje su joj nanijeli prisilivši je na ovakvo kaotično i neizvjesno povlačenje.
Međutim, izravnih će političkih posljedica biti i u Europi. U rujnu su parlamentarni izbori u Njemačkoj. Koalicija CDU i CSU, koju na birališta prvi put nakon dugo godina ne vodi Angela Merkel, konstantno pada u istraživanjima javnog mnijenja.
Po sadašnjim rezultatima teško da će moći formirati većinu sa samo jednim koalicijskim partnerom. Ako se pokaže realnom, prijetnja novog milijunskog izbjegličkog vala iz Afganistana mogla bi konzervativnu koaliciju gurnuti u oporbu.
Naime, ako bi samo nekoliko postotaka njezinih potencijalnih birača prešlo krajnje desnoj Alternativi za Njemačku (AfD), kršćansko-demokratska koalicija sljedeće bi četiri godine mogla provesti u oporbenim klupama.
AfD se pojednostavljeno govoreći sastoji od dva krila. Jedno je ekstremno desno koje je i prije pojave AfD-a glasovalo za krajnje desne stranke. Međutim, drugo čine razočarani birači CDU-a i CSU-a koji kažnjavaju ove stranke zbog toga što su dozvoljavali stotinama tisuća ilegalnih migranata ulazak u zemlju.
Ako bi postojala stvarna opasnost od novog migrantskog vala, AfD bi mogao dobiti dodatne glasove na račun kršćansko-demokratske koalicije.
Ako bi se to dogodilo, CDU i CSU ne bi mogli sastaviti Vladu, a pitanje je bi li to za rukom pošlo zelenima koji su trenutačno druga politička opcija u zemlji. A što bi za EU značila Njemačka, koja mjesecima ne može sastaviti Vladu, jasno je svakomu tko barem malo prati europsku politiku.
I drugi dio tandema Pariz-Berlin mogao bi se naći u velikoj nevolji. U Francuskoj se u proljeće sljedeće godine održavaju predsjednički izbori. I ovdje bi opasnost od migrantskog vala mogla preokrenuti nacionalnu, a onda posljedično i europsku politiku.
Iako to sada tako možda i ne izgleda, u takvom razvoju situacije rastu izgledi Marine Le Pen. Čak i ako umjesto nje pobijedi neki kandidat umjerene desnice i on će morati zauzeti oštro stajalište prema pitanjima migranata.
A pobjeda bilo koje od ovih dviju opcija znatno bi utjecala na cjelokupnu europsku politiku prema ilegalnim i svakim drugim migracijama iz trećeg svijeta. Toga je očito svjestan i aktualni stanovnik Elizejske palače.
Emmanuel Macron stoga je najavio prilično tvrdo stajalište prema mogućnosti novog migracijskog vala. EU se sada nalazi pred još jednim u nizu izazova.
Koliko će biti teško postići konsenzus, nužan za suočavanje s krizom koja je pred vratima, pokazuje i činjenica da se članice nisu uspjele dogovoriti što će biti s Afganistancima koji su već na teritoriju EU-a, a kojima je uskraćeno pravo na azil.
Govorilo se o njihovoj repatrijaciji, ali sada se postavlja pitanje kako ih repatrirati. Ne valjda u talibanski Afganistan. Dogovor će biti jako teško postići jer će neke zemlje članice a priori biti protiv toga da prime izbjeglice iz Afganistana.
To se pokazalo i u nekim prethodnim slučajevima. Nije nemoguće da ćemo biti svjedoci još nekih primjera da se na granice postavlja žilet-žica. A to bi onda dovelo do daljnje dezintegracije europske politike prema izbjegličkom pitanju.
Usto, Grčka, zemlja koja će biti prva na udaru, već je upozorila EU da ne računa na to da najveći teret ove krize padne na nju. Sve se ovo događa jer je politika Zapada prema Afganistanu spektakularno propala.
Da je bilo više mudrosti i razumijevanja situacije na terenu, a manje sebičnosti najvažnijih aktera, to se ne bi dogodilo. Europa će još jednom rješavati probleme za koje je sama tek djelomično odgovorna.
novilist
