Burne promjene, koje već dvije godine potresaju arapske zemlje, nužno je detaljnije analizirati. Za neke su ove "revolucije" proizvod iz "specijaliziranih američkih laboratorija", koje su poslužile za destabilizaciju regije. Trebalo je "uvesti promjene" u zemlje koje su vodile politiku s jakim utjecajem na interese zapada, a posebice na interese SAD-a. Za druge su samo kraj diktatorskih režima. Ahmed Bensaada, istraživač, publicist i znanstvenik iz Kanade, autor knjiga "Američka arabeska – uloga SAD-a u pobunama na arapskim trgovima" i "Tamna strana arapskih proljeća", daje nam drukčije viđenje svih ovih zbivanja. U intervjuu koji je dao Nordinu Azzouzu za "Reporter" (11.studenog), Bensaada pokušava u kraćim crtama objasniti njegovo viđenje tih događanja.

NA: "Kakvo je Vaše viđenje događanja u protekle dvije godine, kada govorimo o zbivanjima koja se kolokvijalno zovu "arapska proljeća"?"

AB: "Ja držim kako je SAD imao ključnu ulogu u pobunama na arapskim trgovima. I to putem razgranate mreže američkih agencija, specijaliziranih u "izvozu demokracije". Najprije bih naveo Američku agenciju za međunarodni razvoj (USAID), National Endowment for Democracy (NED), l’International Republican Institute (IRI), National Democratic Institute for International Affairs (NDI), Freedom House (FH) i na kraju Open Society Institute (OSI). Ove organizacije su doprinijele u uspjehu pojedinih "obojenih revolucija", koje su se zbile u zemljama istočne Evrope, te bivšim sovjetskim republikama. U Srbiji (2000.), Gruziji (2003.), Ukrajini (2004.) i Kirgistanu (2005.).

Upletenost SAD-a može biti podijeljena na dva dijela. Ali su ona nedjeljiva, te čine jednu cjelinu. Prvi je internet-prostor i njegova uporaba, a drugi je realni, stvarni i materijalni svijet.
U prvom se radilo na stvaranju grupa arapskih "cyberaktivista" (koji se međusobno nazivaju "Arapska Internet liga"), kako bi se kontrolirao prostor interneta. Drugi podrazumijeva provođenje kontrole nad "nenasilnom pobunom", koju je osmislio američki filozof,Gene Sharp. Taj način "borbe" promovira CANVAS (Center for Applied Non Violent Action and Strategies), kojeg vode bivši srpski disidenti, a koji su imali značajnu ulogu u "obojenim revolucijama".

NA: "Danas mnogi tvrde kako su "arapska proljeća" osmišljena u američkim "laboratorijima", bez stvarne volje naroda. Ali se mora priznati kako se radilo o autokratskom načinu vladanja, bez onakve demokracije kako je živimo na zapadu."

AB: "Naravno da SAD nisu glavni uzrok početka samih protesta. Pobune koje su svrgnule stare vladare su i posljedica nedostatka demokracije, socijalne pravednosti i nepovjerenja između vođa i naroda u tim zemljama. Društvo je izgubilo povjerenje u svoje vođe, a njihov daljnji ostanak na vlasti nije ulijevao nikakvu nadu. To je bio plodan teren za destabilizaciju. Ali pored svega toga, uloga SAD-a nije nimalo banalna, naprotiv. Početna podrška, financiranje, vojni angažman i diplomatska aktivnost na najvišim razinama to potvrđuju. Njihovo učešće u ovim promjenama nije počelo sa zbivanjima na arapskim ulicama i trgovima, nego mnogo ranije.
Računa se kako je od 2005.-2010., više od 10 000 Egipćana bilo obučavano i kontaktirano od gore navedenih američkih organizacija. One su godišnje trošile 20 milijuna dolara u Egiptu, u te svrhe, kako bi 2011.taj iznos udvostručile. To je bio razlog da su 2012., neke od tih organizacija, bile predmet istraga egipatskog pravosuđa. Optuživalo ih se za "nelegalno financiranje". Podsjetimo kako je 19 američkih državljana bilo obuhvaćeno istragom. Dvojica od njih su - Sam LaHood, direktor IRI-a za Egipat (International Republican Institute), te njegov sin Ray LaHood, tajnik za Transport SAD-a.

NA: "Zašto isti model ne funkcionira na isti način u Siriji, za koju kažu da joj prijeti raspad, kao npr. u Egiptu gdje je američki naum sproveden uspješno?"

AB: "Naravno da svaka pobuna ima svoju dinamiku. One u Tunisu i Egiptu su nalik jedna na drugu. S druge strane, libijska i sirijska pobuna, iako su počele na isti način, ubrzo su se pretvorile u krvoproliće, i klasični "građanski rat" s utjecajem stranih sila. Treba naglasiti kako su SAD odigrale ključnu ulogu u svim ovim slučajevima, iako uvelike surađujući s NATO saveznicima (Francuskom, Velikom Britanijom i Turskom) i nekim arapskim zemljama (Katar i Saudijska Arabija).

Ako analiziramo te pobune, možemo izvući dva poučka. Prvi je da zapadne zemlje (uz pomoć arapskih saveznika) mogu promijeniti vlasti u arapskim zemljama, bez ljudskih gubitka u svojim redovima i uz minimalno ulaganje s maksimalnim profitom. U Libiji je, na primjer, izgubilo život na desetke tisuća ljudi, ali zapad nije izgubio skoro niti jednog čovjeka, bez obzira na tisuće zračnih napada koje je izvršio NATO na tu zemlju. Ministar obrane Francuske je izjavio kako je ukupan trošak kampanje u Libiji bio oko 320 milijuna €, 30. rujna 2011.
Ako uspoređujemo ove podatke s izgubljenim ljudstvom u Iraku i Afganistanu, te sredstva koja su izdvojena za ta dva rata, može se slobodno reći kako je izmišljen novi način "ratovanja niskog troška" ("low cost war"). Naravno trošak je nizak za zapadne zemlje, što se nikako ne može reći za Arape.
Drugi poučak je kako zapadne zemlje mogu, bez imalo skrupula, prijeći sa Sharpovog modela "nenasilne pobune" u otvoreni oružani sukob (uz privolu UN-a ili ne). Potom upotrijebiti vojni arsenal NATO-a, izbjegavajući direktnu odgovornost za bilo što, pa i pred Međunarodnim kaznenim sudom, za počinjene zločine."

NA: "Ovim želite reći kako niste zastupnik teze o "zapadnjačkoj uroti"?"

AB: "Teza o ulozi SAD-a u arapskim pobunama, kada je jedan pisac u pitanju, može biti problematična iz više razloga. Prvo, može biti etiketiran kao paranoični, opsesivni, protuamerički teoretičar zavjera. Potom ga se može proglasiti kao zaštitnika i ljubitelja autokratskih vlastodržaca i megalomana. I na kraju, nije nemoguće, da vas proglase neprijateljem "časne i velike narodne revolucije".
Jer sve dok vaše viđenje i intelektualni stav nisu istovjetni onima koje prenose "main-stream" mediji, automatski vas prokažu kao "promotora teorija zavjere". U ovom konkretnom slučaju, kada su "arapska proljeća" u pitanju, prag kojeg ne smijete prijeći, a da ne dobijete etiketu "teoretičara zavjera", je prilično nisko spušten. Mediji nam žele nametnuti stav o "spontanosti arapskih pobuna".

Citirat ću F.D.Roosevelta: "U politici se ništa ne događa slučajno. Ako se što dogoodi, možete se kladiti u život da je to negdje isplanirano."
Informacije koje nude ove dvije knjige su činjenice potkrijepljene dokazima.

Mora se naglasiti kako su mediji koji nude informacije, o ovim događanjima, svi mahom iz zemalja koje su imale direktno učešće u "demokratizaciji arapskog svijeta". Svi ponavljaju isto. Podižu na razinu heroja one koji su trenutno na vlasti, a sotoniziraju svrgnute vladare. Istina je puno kompleksnija, i ne može biti prikazana na taj način. Crno-bijelo. Jedan ozbiljan novinarski rad, pošten i sveobuhvatan, morao bi se više posvetiti sivim sfumaturama realnosti.

Još jedna "bajka" koju nam plasiraju mediji je: "kako su zapadne zemlje kao nosioci evanđelja napaćenom narodu. Evanđelje se u ovom slučaju zove sloboda i demokracija".

Zašto u tom slučaju ne pomognu Bahreinu, kako bi i oni uživali blagodati te demokracije, iako već mjesecima to kraljevstvo potresaju nemiri? Ili zemlje kao Katar i Saudijska Arabija, koji se toliko trude "demokratzirati arapske zemlje", a ne žele početi od sebe samih.

Zadaća da se pokaže prava istina, sve dok "main-stream" novinarstvo uzima najviše prostora, ostaje na pojedincima."

Izvor: Advance