Neumitne prirodne mijene uskoro će ovaj idilični prizor rujanskih dokoličara na pijesku Poloja, tik do niske Save, u lakoj igri i pohlepnom upijajnju popodnevnih sunčevih zraka, zamijeniti pogledom koji otkriva vodeno osvajanje prostora, tmaste boje i težinu prirode koja se još uvijek usuđuje prijetiti. Pješčani žal će nestati, a Sava će se popeti sve do samog ulaza u atar Poloja, naplaviti kučice, ubrzati svoj tok.
Ali, do tada, sve dok traje bablje ljeto prepuno ovdje ondje sličnih prizora, taj umetak suhog i toplog vremena, prelezno razdoblje koje uglavnom traje od kalendarskog početka jeseni pa sve do sredine mjeseca studenog, pružat će potreban predah i pripremu za duge dane zime koju najavljuju uporne kiše, hladoća i rano gašenje dana.
Kako piše u neizbježnoj Wikipediji bablje ljeto je u narodu poznato i kao "Miholjsko ljeto", prema blagdanu sv. Mihovila (29. rujna) te kao "Martinjsko ljeto" (prema sv. Martinu, 11. studenog).
Može se pročitati da je, po jednoj od teorija, ime ove pojave izvedeno je od naziva za niti paučine kojom mladi pauci iz porodice Linyphiidae jedre u jesen kroz zrak. U većini slavenskih jezika to su "bapske vlasi" (od baba = stara žena, vještica). U narodnom vjerovanju, to je razdoblje kad su se novačile vještice, a ta paučina je njihova kosa. Također, ova paučina smatrala se i predivom vilenjaka, patuljaka, norni ili djevice Marije. Vjerovalo se da će uskoro biti vjenčanje ako se leteća paučina uplela u kosu mlade djevojke.
Prema "Velikoj sovjetskoj enciklopediji" (ru: Большая советская энциклопедия), to je razdoblje "kad starice na suncu još mogu zagrijati svoje kosti".
"Cigansko (sirotinjsko) ljeto" (u Bugarskoj) ili "kasno ljeto" (u Nizozemskoj, nl: nazomer). U Sjevernoj Americi se za istu pojavu koristi naziv "Indijansko ljeto".
Bablje ljeto kao nekakvo finalno odbrojavanje do konačnog poraza topline i suhog i od koristi je za sve koji će nedostatak vanjske topline morati nadoknađivati loženjem drva i nafte, grijanjem radijatora. Što kasnije započne, to se jeftinije prođe.
