Ovih dana Zagreb nas u svom omiljenom jesenjem ruhu neodoljivo podsjeća na Antu Perkovića. U kombinatu je vrlo živo, svaki dan imamo programe. Teško je sve to i popratiti. Jedino možda Ana iz officea u svakom trenutku zna tko kojeg dana gostuje i kojim točno povodom.
Eh, da nam je po kunu za svakog onog kog smo ugostili u svojoj tisućugodišnjoj povijesti, danas bi ovaj razgovor vodili u raskošnom namještenom stanu od kojih 50 kvadrata, a ne ovako! Ili ga uopće ne bi vodili. No, nama materijalna dobra ništa ne znače. Ovdje smo isključivo iz ljubavi prema pisanoj riječi. Što su to, zapravo, pisane riječi? Proza, poezija, junačke narodne pjesme… i što još? Glazba!
U glazbi raznih žanrova i podžanrova također pronalazimo ljepotu pisane riječi. Ponekad su to zakučaste, teško razumljive, ali opet, skoro uvijek – lijepe riječi. Svjesni činjenice da gro pučanstva glazbu doživljava tek kao glazbu, nekaj što se kotrlja u pozadini dok mi pijemo svoje kavice ili se vozimo k djedu u Zagorje, i da malo tko razaznaje književnost u tekstovima popularnih pjesama – odlučili smo skrenuti pozornost na ljepotu pisane riječi u glazbi. I ne samo to, glavna zadaća našeg novog projekta je pojasniti neke stihove. Često mislimo, ma da – ova pjesma govori o tom i tom, no da li je tomu baš tako?
Ovdje ćemo podastrijeti samo maleni dio rezultata dubinske analize popularnog pop-rok-folk stihovlja:
I denes mi veli mati/ glej koliki bik si/ kaj si v životu do zdaj napravil/ da nije nas bile za grabu bi spal/ i suhe grajnje bi žel
Legendarni stihovi legendarnog zabočkog banda nanose bol u grudima. Sin se prisjeća huncutarija iz doba dječaštva, a onda, kao grom iz vedra neba, stižu ga grube riječi roditeljice. Majka je duboko razočarana – da nije bilo nje i oca, sin bi danas ležao negdje u jarku prehranjujući se običnim granjem, miševima i voluharicama. Slične riječi čuli su mnogi umjetnici, a posebice literati (što znamo iz pouzdanih izvora). Uglavnom, iskreno suosjećamo.
Kupio sam prsten/ kupio sam pušku/ jedno od ta dva/ baciću u reku
Djeluje prijeteći, ljutito, agresivno, no pažljivim sondiranjem naš stručni tim dolazi do istine. Ove riječi, brat-bratu, spadaju među najljepše i najiskrenije ljubavne uglazbljene riječi na ovim prostorima. Ljubav ovog dečka prema djevojci čista je, snažna i neopoziva poput glečera. Maco, hoćeš li se udati za mene? Nazočnost puške iščitavamo kao snažan simbol njegove ljubavi, dražesno upozorenje da bi mu eventualno odbijanje jako teško palo.
Putuj, putuj srećo moja (Halid Muslimović)
Putuj, putuj srećo moja/ srce mi se steže/ gubio sam mnogo puta/ noćas je najteže
U potrazi za boljom zaradom Ona odlazi negdje. Vjerojatno u Njemačku, jer da ide samo do Zagreba, pa će se vratit za dan-dva – ne bi se nikome stezalo srce, niti bi spjevao pjesmu o tako jednom nevažnom događaju. Ona odlazi i želi čiste račune, pa raskida vezu s njim. Njemu to očigledno tišti grud i premda već ima iskustva s raskidima ovaj mu, navodno, pada najteže od svih. Uviđavan je, želi joj svu sreću, ali inzistira na tome da mu je baš teško, najteže. Pažljivom analizom, kako teksta – tako i neobično žestokih rifova u pjesmi, zaključujemo: preživjet će. Pretjeruje jer mu se zapravo sviđa valjati se u slatkoj kaljuži tuge, a i da njoj malo oteža. Već za koji dan oporavit će se i naći drugu djevojku.
Kako je dobro vidjeti te opet/ staviti ruke na tvoja ramena/ kao nekad poljubi me nježno/ za ona dobra, dobra/ dobra stara vremena
Vrlo zagrebačka pjesma s okusom sjete – kako i priliči. Bili zajedno, pa se rastali na Cvjetnom. Godinama poslije sretnu se ponovo i On shvaća kako je dobar osjećaj staviti ruke na Njena ramena. Na krilima tog osjećaja poručuje joj da neka ga sad još i poljubi (tipično traženje kruha prek pogače) i to ne bez veze, već nježno! Booksin stručni tim ne odobrava ovakvo jedno lakomisleno ponašanje. Prvo – Ona je sad zasigurno s drugim čovjekom, vjerojatno i u braku, a gospodin bi se šigicao!? Ozbiljnom analizom utvrdili smo kako je ovdje riječ o eklatantnom primjeru poziva na nevjeru tj. ljubavnu aferu. Čisti nemoral, nadajmo se da se Ona znala suspregnuti, te da nije podlegla iskušenju.
Otkada jesam, otkad postojim/ tražim tu pjesmu da mi bude štit/ i prave riječi da mi budu mačeta/ kojom ću sjeći sve što mi smeta
Ermh, davno je već rečeno – 'riječi, gospodaru, sijeku kao nož'. Istina živa! Analizom stihova jedne od uspješnica Hladnog piva pronalazimo ovdje Autora koji razumijeva razornu moć i snagu kako pisane – tako, bogami, i izgovorene, otpjevane riječi. Mile Kekin će, predmnijevamo, završiti u književnim vodama. Nije da mu to želimo, ali to će se neminovno dogoditi, a što je i razvidno iz ovih gore stihova. Čovjek je natural born pisac! Ah, vidi vraga, upravo nam dojavljuju iz režije da su gospodina viđali na odsjeku germanistike. Ma taj već umače guščje pero u tintarnicu, gotova stvar.
booksa
Eh, da nam je po kunu za svakog onog kog smo ugostili u svojoj tisućugodišnjoj povijesti, danas bi ovaj razgovor vodili u raskošnom namještenom stanu od kojih 50 kvadrata, a ne ovako! Ili ga uopće ne bi vodili. No, nama materijalna dobra ništa ne znače. Ovdje smo isključivo iz ljubavi prema pisanoj riječi. Što su to, zapravo, pisane riječi? Proza, poezija, junačke narodne pjesme… i što još? Glazba!
U glazbi raznih žanrova i podžanrova također pronalazimo ljepotu pisane riječi. Ponekad su to zakučaste, teško razumljive, ali opet, skoro uvijek – lijepe riječi. Svjesni činjenice da gro pučanstva glazbu doživljava tek kao glazbu, nekaj što se kotrlja u pozadini dok mi pijemo svoje kavice ili se vozimo k djedu u Zagorje, i da malo tko razaznaje književnost u tekstovima popularnih pjesama – odlučili smo skrenuti pozornost na ljepotu pisane riječi u glazbi. I ne samo to, glavna zadaća našeg novog projekta je pojasniti neke stihove. Često mislimo, ma da – ova pjesma govori o tom i tom, no da li je tomu baš tako?
Ovdje ćemo podastrijeti samo maleni dio rezultata dubinske analize popularnog pop-rok-folk stihovlja:
I denes mi veli mati/ glej koliki bik si/ kaj si v životu do zdaj napravil/ da nije nas bile za grabu bi spal/ i suhe grajnje bi žel
Legendarni stihovi legendarnog zabočkog banda nanose bol u grudima. Sin se prisjeća huncutarija iz doba dječaštva, a onda, kao grom iz vedra neba, stižu ga grube riječi roditeljice. Majka je duboko razočarana – da nije bilo nje i oca, sin bi danas ležao negdje u jarku prehranjujući se običnim granjem, miševima i voluharicama. Slične riječi čuli su mnogi umjetnici, a posebice literati (što znamo iz pouzdanih izvora). Uglavnom, iskreno suosjećamo.
Kupio sam prsten/ kupio sam pušku/ jedno od ta dva/ baciću u reku
Djeluje prijeteći, ljutito, agresivno, no pažljivim sondiranjem naš stručni tim dolazi do istine. Ove riječi, brat-bratu, spadaju među najljepše i najiskrenije ljubavne uglazbljene riječi na ovim prostorima. Ljubav ovog dečka prema djevojci čista je, snažna i neopoziva poput glečera. Maco, hoćeš li se udati za mene? Nazočnost puške iščitavamo kao snažan simbol njegove ljubavi, dražesno upozorenje da bi mu eventualno odbijanje jako teško palo.
Putuj, putuj srećo moja (Halid Muslimović)
Putuj, putuj srećo moja/ srce mi se steže/ gubio sam mnogo puta/ noćas je najteže
U potrazi za boljom zaradom Ona odlazi negdje. Vjerojatno u Njemačku, jer da ide samo do Zagreba, pa će se vratit za dan-dva – ne bi se nikome stezalo srce, niti bi spjevao pjesmu o tako jednom nevažnom događaju. Ona odlazi i želi čiste račune, pa raskida vezu s njim. Njemu to očigledno tišti grud i premda već ima iskustva s raskidima ovaj mu, navodno, pada najteže od svih. Uviđavan je, želi joj svu sreću, ali inzistira na tome da mu je baš teško, najteže. Pažljivom analizom, kako teksta – tako i neobično žestokih rifova u pjesmi, zaključujemo: preživjet će. Pretjeruje jer mu se zapravo sviđa valjati se u slatkoj kaljuži tuge, a i da njoj malo oteža. Već za koji dan oporavit će se i naći drugu djevojku.
Kako je dobro vidjeti te opet/ staviti ruke na tvoja ramena/ kao nekad poljubi me nježno/ za ona dobra, dobra/ dobra stara vremena
Vrlo zagrebačka pjesma s okusom sjete – kako i priliči. Bili zajedno, pa se rastali na Cvjetnom. Godinama poslije sretnu se ponovo i On shvaća kako je dobar osjećaj staviti ruke na Njena ramena. Na krilima tog osjećaja poručuje joj da neka ga sad još i poljubi (tipično traženje kruha prek pogače) i to ne bez veze, već nježno! Booksin stručni tim ne odobrava ovakvo jedno lakomisleno ponašanje. Prvo – Ona je sad zasigurno s drugim čovjekom, vjerojatno i u braku, a gospodin bi se šigicao!? Ozbiljnom analizom utvrdili smo kako je ovdje riječ o eklatantnom primjeru poziva na nevjeru tj. ljubavnu aferu. Čisti nemoral, nadajmo se da se Ona znala suspregnuti, te da nije podlegla iskušenju.
Otkada jesam, otkad postojim/ tražim tu pjesmu da mi bude štit/ i prave riječi da mi budu mačeta/ kojom ću sjeći sve što mi smeta
Ermh, davno je već rečeno – 'riječi, gospodaru, sijeku kao nož'. Istina živa! Analizom stihova jedne od uspješnica Hladnog piva pronalazimo ovdje Autora koji razumijeva razornu moć i snagu kako pisane – tako, bogami, i izgovorene, otpjevane riječi. Mile Kekin će, predmnijevamo, završiti u književnim vodama. Nije da mu to želimo, ali to će se neminovno dogoditi, a što je i razvidno iz ovih gore stihova. Čovjek je natural born pisac! Ah, vidi vraga, upravo nam dojavljuju iz režije da su gospodina viđali na odsjeku germanistike. Ma taj već umače guščje pero u tintarnicu, gotova stvar.
booksa
