U predvečerje najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa možda je pravedno progovoriti o društvenom fenomenu koji se u nas događa već gotovo cijelu godinu dana.
Od prosinačkog referendumskog fundamentalizma usmjerenog protiv liberalne demokracije do militantnog kvazisekularizma, dva nam fundamentalizma zagađuju informativni prostor posljednjih dana.
Dr. Damir Boras, profesor informacijskih znanosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i novi rektor, podsjetimo, izjavio je kako Sveučilište vidi u povratku na biblijske vrijednosti, kasnije tvrdeći kako je pri tome mislio na opće ljudske vrijednosti u moralnome smislu. Novi rektor Sveučilišta član je Templarske udruge i borac za kršćanske vrijednosti u hrvatskom društvu,. U njegovu su obranu odmah stali demokršćanski političari, bivši ministar znanosti, bivši rektor, ali i studentski kapelan. Podršku je dobio i iz Hratske starokatoličke crke kojoj pripada.
Boja na novinskom papiru se nije niti osušila, kada mu je otvoreno pismo napisao dr. Pavle Močilac, kemičar s instituta u Pragu, pitajući se je li došlo vrijeme da geolozi proučavaju Postanak ili je li došlo vrijeme za kažnjavanje LGBT osoba na Sveučilištu. Digli su se na noge iz nevladinog sektora, tzv. sekularisti pozivaju se na novac hrvatskih građana koji ide na financiranje Sveučilišta. Ta, neće se tamo za naš novac svašta govoriti! Podsjeća nas to na 2001. godinu kada je za rektora izabran dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta dr. Tomislav Ivančić, koji je od funkcije odustao “zbog bolesti”.
Odmaknimo se malo, za potrebe fenomenološkog objašnjenja, od dnevnih tabloidnih sukoba i promotrimo sadržaj. Biblijske vrijednosti, sekulrizam i znanost nisu, naime, u takome sukobu kako bi fundamentalisti sviju strana željeli prikazati, tko zna za čiji račun pokušavajući stvoriti galamu. Vrijeme će pokazati što se htjelo prikriti.
Ako se već Bog u Lisabonskom ugovoru ne može spomenuti, biblijske vrijednosti stoje u temeljima zajednice država u koju smo ne tako davno stupili. Te vrijednosti poznaje svako pravo europskih zemalja kako objašnjava u knjizi “Pitanje krivnje” Karl Jaspers. Ono se smatra moralnom nadgradnjom prava. Kao što je nejasno gdje su se to u Statutu i politici Sveučilišta ove vrijednosti izgubile pa da ih je trebalo evocirati, također je nejasno što bi to bilo suspektno u njihovom zazivanju? Ta i ugledni agnostici, premijer i predsjednik ih često zazivaju, nikada ne bivajući optuženima za kršenje sekularne države.
Sam sekularizam u nas vrlo često polazi od onih sekularističkih tendencija koje smo mogli vidjeti u pokušaju uvođenja diktature proletarijata nakon pobjede u Drugom svjetskom ratu. Vrijednosti te inačice sekularizma očitovane su u pokušaju zatomljivanja sjećanja na nastanak zagrebačke univerze. Isti je to “sekularizam” koji je iz Sveučilišta izbacio fakultet koji ga je osnivao, onaj Bogoslovni, a u rektoratu paljenjem slika utjecajnih sveučilištaraca, pa i prvog rektora, svećenika Matije Mesića, pokušao izbrisati svaku vezu te institucije s Rimokatoličkom crkvom.
S druge pak strane, sekularizam koji je provela zapadna Europa, pa i domovina Francuske revolucije, stremio je prema odvajanju crkve od države u organizacijskom smislu, ali ugrađujući upravo vrijednosti, koje je dr. Boras spomenuo, u samu srž društva, pa i javnih sveučilišta kojih su crkve nerijetko utjecajne osnivačice. Dapače, njima je jasno kako nešto što je javno ne može biti isto što i državno. Javno dopušta uključivo djelovanje sviju svjetonazora, u državničkom je prostoru dopušteno djelovanje samo onoga što je “razlog države”. Pisao je o tome često i reformirani teolog i nizozemski premijer Abraham Kuipers, uzgred član sekularističke, ali ultrakonzervativne reformirane stranke.
Shvaćajući kako je demokracija zaštita manjine, nikako se ne mogu domisliti što je to u ljudima da se guraju biti dijelom većine, kada to i nisu, ne razumijevajući kako je svatko od nas u nekom smislu manjina. Nikako ne mogu naći razloga za izjavu dr. Borasa, jer biblijske su vrijednosti u sveučilišnom moralu jedne demokratske, dominantno nominalno kršćanske zemlje razumljive po sebi ili bi trebale biti, osim ukoliko ta izjava nije bila zahvala dijelu izborne baze? Samo u tom slučaju mogu shvatiti jednoga deklariranog starokatolika kako se gura u tabor koji je istovjetan onim taborima koji su u bližoj ili daljoj prošlosti starokatolike progonili. Ne mogu se domisliti niti prekomjernim reakcijama naših sekularističkih prvaka. Ako je suditi prema pismu dr. Močilca, čini se kako će diktaturu proletarijata zamijeniti diktaturom znanosti.
Izlgeda kako je rješenje u javnom prostoru, kad već želimo biti dijelom zapadne uljudbe, više slobode, manje regulacije od strane države ili kakve interesne grupacije. Kad smo kod diktature znanosti, ne želeći niti pomišljati kako je to praksa one znanosti koju je provodio dr. Mengele ili one protiv koje se borio akademik Supek, želim preporučiti kako bi bilo dobro, tumačeći Bibliju, obratiti pažnju na dvije sveučilišne znanosti - na teoriju književnosti i biblijsku egzegezu.
Izvor: seebiz
