Uhvatio se premijer Andrej Plenković za tu sklisku granu, i uporno se na njoj niše, proglasiti jednu sasvim običnu objavu na društvenim mrežama nacizmom, fašizmom, rasizmom, pokušajem ubojstva, srbočetništvom i holokaustom nad njegovim Hadezeovskim plemenom koje on, uživjevši se u ulogu Mojsija, na sve moguće i nemoguće načine pokušava spasiti od istrebljenja.

Svima kojima je preostalo imalo zdravog razuma jasno je kao dan da se radi o potpunoj zamjeni teza, o onome što bi se nogometnim rječnikom zvalo „pila naopako“ i da vlasnik riječkog cocktail bara „Three Monkeys“ baš ničim svojim obraćanjem javnosti, u sasvim opravdanom i razumljivom očaju i nevjerici, ne može, čak i da hoće, ugroziti Plenkovića. Najmoćnijeg čovjeka u državi budno štite i paze sve moguće državne službe, od javnih i tajnih policija, preko osobnih tjelohranitelja do propagandne mašinerije koja ga, eto, pokušava puku predstaviti kao žrtvu, a vlasnika jednog sasvim običnog ugostiteljskog objekta kao agresora. I to „onog“ agresora, zna se kojeg, onog koji je masakrirao Vukovar, rušio Hrvatsku, onog kojem je mrsko sve što je hrvatsko, pa tako i osobno Andrej Plenković kao danas jedina mjera pravog, tuđmaniziranog hrvatstva, koji je samim time nasljednim pravom postao i glavna meta agresije! Budući da sada kada u njima stoluje Andrej Plenković više nije moguće raketiranje Banskih dvora, onda valja post na Facebooku pretvoriti u ubojitu raketu i ispaliti je prema javnosti ne bi li se izazvalo sveopće suosjećanje i pobudio domovinski naboj spram neprijatelja kojeg premijer sam krsti kao „Tri majmuna“, a njegovog vlasnika tretira poput pilota MIG-a koji je onomad pokušao ubiti Tuđmana.

I iz aviona se vidi da je ovakvo Plenkovićevo igranje vatrom potez očajnika, u svojoj grotesknosti usporedivo jedino s time da Amerika objavi rat Andori jer je najmoćnijoj sili svijeta zaprijetila potpunim uništenjem i istrebljenjem zabranivši njezinim citizenima opskrbu alkoholom u svojim duty free shopovima. Svatko trezven bi tu stao i zaustavio ionako prekomjerno granatiranje s najmoćnijeg hrvatskog brda jednog minijaturnog ugostiteljskog prostora na Fiumari, no Plenković insistira na širenju ratnih operacija, mobilizira sve raspoložive formacije koje mu stoje na raspolaganju, čak se ne libi regrutirati i Šeksovog posinka iz Bruxellesa. Pažljivijoj publici postaje jasno da se više ne radi o bezazlenoj jednočinki i igrokazu za dnevnu upotrebu, već se ispod površine krije nešto mnogo dramatičnije, nešto što po intenzitetu širenja požara i dolijevanja ulja na vatru smrdi na podmetnuti palež. I tu se pojavljuje premijer u ulozi glavnog vatropirca, davno prije nego li se u javnosti oglasio gazda „Three Monkeysa“.

Premijer Andrej Plenković (FOTO: FaH)

I ovu prigodu premijer Plenković je iskoristio da podsjeti na napad koji se dogodio na Markovom trgu kada je prošle godine mlađahni D. K. (22) pucao iz automatskog oružja.

- Prvo pucaju na nas, onda nas ne puštaju u kafiće. Što je sljedeće? Letvom po glavi?, pokušao je još jednom Plenković prikazati taj čin kao atak na sebe osobno, HDZ i njegovu Vladu zaključivši da se taj napad dogodio upravo zbog njegove koalicije sa SDSS-om!? Naravno, premijer nije javnosti pružio niti jedan jedini dokaz da je motiv suludog čina njegovo političko partnerstvo s trojicom saborskih zastupnika srpske manjine, a ne s nekim od pripadnika drugih nacionalnih manjina ili, recimo, Radomirom Čačićem. Ponovno podgrijavajući tezu kako je on bio meta atentata, i to zato što vodi pomirljivu politiku sa Srbima, još je jedan besramni pokušaj da se prikaže i pokaže žrtvom, iako je jedini stradalnik u cijelom slučaju bio mladi policajac prostrijeljen na svom radnom mjestu. To što se premijer busa tuđim ranama kao svojim i cijelog HDZ-a, jadan je i bijedan pokušaj prikazati se herojem a ne kukavicom.

A upravo je Plenkovićev kukavičluk, a ne koalicija sa SDSS-om, pokazalo se, bio glavni okidač u mladićevoj glavi za njegov besmisleni i tragičan čin. Utjecaj onih koji su veličali NDH i željeli današnju Hrvatsku ustrojiti po njezinom modelu bili su po svemu sudeći presudni, što se da iščitati iz niza objava na društvenim mrežama koje je pratio i koje su ga usmjerili na put bez povratka. O tim i takvim koji su nekažnjeno godinama širili govor mržnje javnim prostorima premijer ni HDZ nisu ni približno žestoko reagirali kao na ovu, sasvim bezazlenu objavu vlasnika riječkog kafića. Ne zato što je nisu vidjeli, ni čuli, ni znali za sve to, štoviše upravo iz proračuna financiraju medije koji nisu oskudijevali niti škrtarili na širenju govora mržnje, iz petnih žila propagiraju rasizam, veličaju nacizam i fašizam a nerijetko pozivaju na ubojstva i likvidacije nepoćudnih. Plenković tada nije urlao na sav glas i upirao prstom na njih kao na one protiv kojih će se boriti svim sredstvima, štoviše kolaborirao je s njima proglasivši Za dom spremni pozdravom s dvostrukim konotacijama i davši mu legitimitet u javnosti.

I upravo su mu hici na Markovom trgu odgovorili da ZDS za sve one koji se njime služe i pozdravljaju ima, logično, samo jedno jedino moguće značenje, a dvostruke konotacije domobranske politike Andreja Plenkovića preko noći su se pretvorile u njegov bipolarni poremećaj. Čak i tada, kada je mladi policajac ranjen i kada je svima bilo jasno da glavna krivica za radikalizaciju društva leži na HDZ-u, koji je godinama puštao da zloduh ustašizacije izađe iz ćupa povijesti i nesmetano se širi, Plenkovićev trbuhozborac Branko Bačić skandalozno je taj čin pokušao usporediti s postavljanjem umjetničke instalacije na riječkom neboderu:

- Ne slažem se s vama kada radikalizaciju u Hrvatskoj svodite samo na desni dio spektra. Za ovakvu situaciju možemo i trebamo promatrati i što radi krajnja ljevica. Ja nisam vidio da je ovako žestoko osuđeno postavljanje zvijezde petokrake u Rijeci, premda to postavljanje donosi oprečna stajališta, rekao je Bačić dodavši da „lijevi politički spektar često bezobzirno djeluje na gotovo isti način“.

'Spomenik crvenoj Rijeci - samoobrambeni spomenik' Nemanje Cvijanovića (FOTO: rijeka2020.eu) 

I tu je taj glavni problem Andreja Plenkovića i njegovog HDZ-a. Izjednačiti umjetnost u pokušaju (ostavimo povjesničarima umjetnosti i vremenu da daju konačnu ocjenu Cvijanovićeve instalacije) s pokušajem ubojstva, može samo Nečastivi! A kad su po gradu Rijeci osvanuli grafiti i stigle otvorene prijetnje „Nemanja, Srbine, čakija ti ne gine!“, ni Andrej Plenković, ni Branko Bačić, ni Predsjedništvo ni Nacionalni savjet HDZ-a nisu se oglasili, niti tražili da se ispitaju i sankcioniraju otvorene prijetnje jednom umjetniku. Samo godinu dana ranije, prije nego li je u sklopu EPK 2020.  postavljen „Spomenik crvenoj Rijeci – samoobrambeni spomenik“ u počast na 2800 poginulih partizana koji su sudjelovali u oslobađanju Rijeke i njezinom pripojenju matici zemlji, Andrej Plenković poslao je svog izaslanika na obilježavanje 76. obljetnice bitke na Sutjesci, koji je u njegovo ime položio vijenac i zapalio svijeću poginulim partizanima. Na vijencu je pisalo: „Predsjednik Vlade RH Andrej Plenković herojima Sutjeske“.

Ima li to onda razlike između partizana poginulih na Tjentištu i onih koji su živote ostavili na Katarini, jesu li jedni heroji, a drugi zločinci? Je li ZDS ustaški ili svehrvatski pozdrav? Tko je vlasnik „Three Monkeya“, rasist ili ogorčeni građanin, koji ne želi, kao ni sav ostali pristojan svijet, da mu na kavu dolaze oni koji se prekoredno cijepe, zlostavljači žena i silovatelji, sudionici korupcijskih afera, uzurpatori i uhljebi koji su zavladali svim državnim i društvenim instancama samo zato što se hvale članskom iskaznicom HDZ-a? Dobro, kad je već tako osjetljiv vjerojatno se ne bi trebao baviti ugostiteljstvom, ali ničim nije zaslužio prijetnje koje sada potpaljuje i sam predsjednik Vlade Andrej Plenković čija se bijedna politička filozofija dvostrukih konotacija raspala na Tri majmuna.

Ili se možda ionako u bijedu uvaljani vlasnik boji novog troška bude li morao mijenjati naziv lokala?

lupiga