Budak Burić

K ako drugačije reći četniku da je četnik? Milorad Pupovac je veleposlanik velikosrpske agresije Miloševićeve politike za vrijeme Domovinskog rata, rekao je saborski zastupnik HDSSB-a Dinko Burić braneći svog uzora, osuđenog ratnog zločinca Branimira Glavaša , koji je na Facebooku u plaćenom, sponzoriranom statusu objavio Pupovčevu fotografiju uz potjernicu sljedećeg sadržaja:

»Pogledajte ovu njušku i uvijek imajte na umu kako je njegova mržnja prema hrvatskom rodu i državi Hrvatskoj, jedinica mjere zla i zločinačke politike prema vlastitoj domovini...« .

Koliko god to bilo teško, donekle se može razumjeti srž Burićeve duboke mržnje prema Pupovcu (»Budimo otvoreni do kraja, kapetan Dragan je kišna glista kao četnik u odnosu na Milorada Pupovca i predstavnike SDSS-a«).

Jer, za Burića je, u skladu s postavljenom mjernom jedinicom četništva, od kapetana Dragana veći četnik ne samo Pupovac već i svaki Srbin koji je(pre)ostao živjeti u Hrvatskoj.

Burićev pledoaje je logičan i suštinski se ne razlikuje se od onih školovanih odvjetnika, poput Željka Olujića i Bosiljka Mišetića, koji su braneći svoje klijente, poput Tihomira Oreškovća, tvrdili kako dotični »ratni zločin nije mogao počiniti, jer se u to doba u Hrvatskoj odvijao građanski rat«.

B raneći na ovaj način Glavaša fiškalski amater Dinko Burić svesrdno ističe kandidaturu za budućeg ministra pravosuđa ili barem predsjednika Vrhovnog suda ranga Milana Vukovića koji je ustvrdio kako u obrambenom, Domovinskom ratu ne mogu biti počinjeni zločini.

Proglašavajući saborskog zastupnika Pupovca većim četnikom i od najvećih četnika, Burić na jedini mogući način amnestira Glavaša za sve natočene akumulatorske kiseline, sve selotejpe i sve metke u potiljak kojima je ovaj, s pravom, eliminirao četnike.

Direktore pošta, i ostale ugledne osječke Srbe, pardon, četnike, u čije su se stanove useljavali i imovinu prisvajali oni koji su ih na onaj svijet slali Dravom a ne Hadom.

Od Burića još je ogavnije što se niti jedan hrvatski sudac neće usuditi, baš kao što se to nisu usudili ni predsjednik RH u odlasku Ivo Josipović, niti predsjednica u dolasku, Kolinda Grabar-Kitarović, ni premijer Zoran Milanović, ni predsjednik Sabora Josip Leko, tog đavoljeg odvjetnika upitati: »A što je s pobijenim Hrvatima u Osijeku? Kako je to ubijeni šef osječke policije Josip Reihl–Kir postao četnikom, zašto je ubijen i po čijem nalogu?«.

N ije Branimir Glavaš od presude hrvatskog suda pobjegao u inozemstvo zato što se prsa u prsa borio s četnicima, baš kao što to ni onda ni sada ne čini, jadna mu majka, Dinko Burić, dok zaštićen saborskim imunitetom Pupovca proglašava Prvim četnikom, dakle vojvodom.

No od te bijede Burićevih argumenata za sašivanje Glavaševe nevinosti, još je odurniji smrad šutnje hrvatske javnosti i odsustvo prave akcije i reakcije Hrvatskog sabora za besramno gađenje svog dugogodišnjeg zastupnika.

Tek rijetki Pupovčevi kolege našli su potrebnim reagirati, uglavnom eufemizmima o »govoru mržnje.«. Ako se ustaško agitiranje kojeg se ne bi posramio ni Pavelićev ministar ćudoređa Mile Budak, proglašava malo jačom psovkom a ne fašizmom i pozivom na likvidaciju, onda je vladajućoj stranci, SDP-u, bolje da za svoga predsjednika izabere splitskog gradonačelnika Ivu Baldasara i promijeni ime.

U Socijaldemokratska Domobranska Partija.

novilist