Neovisno od politike ili baš zbog politike, potrebno je podržati zahtjeve poduzetnika, obrtnika i drugih zainteresiranih u nastojanju smanjenja plaćanja nepotrebnih davanja, a posebno doprinosa komorama. Neke stvari naprosto nisu u redu, jer novac koji se slijeva u obrtničku i gospodarsku komoru ne služi uplatiteljima, nego potiče egoizam njihovih predstavnika i sklonost neodgovornosti u upravljanju članarinom.
Političkim planom u spašavanju statusa za obje komore, nabavljale su se i većim dijelom kreditima otplaćivale nekretnine koje sada služe kao jedan od razloga za njihovo postojanje. Drugi razlog su obavljanje javnih ovlasti. Obavljanje javnih ovlasti pripalo im je u pregovorima sa pojedinim ministarstvima koja su im prepustila dio poslova. Javnu ovlast imaju iz oblasti strukovnog obrazovanja, određenim licenciranjima, izdavanjem dozvola i slično. Znači ništa što državna tijela nisu i ne mogu raditi, za što su već financirani od svih građana.
Treći razlog za očuvanje komora, spominje se tradicija postojanja duga 160 godina. Jedino zabilježeno tako dugo postojanje su obrtnički strukovni cehovi koji su se okupljali u zajednice pri nekom od kotara u tom davnom periodu. Niti gospodarska komora, niti obrtnička komora nemaju toliko dugu tradiciju. Naime Hrvatska obrtnička komora osnovana je 1993.godine, kada je okupila sva postojeća Udruženja obrtnika u županijske obrtničke komore, kojima je postala krovna organizacija.
Umjesto za pomoć na unaprijeđenju obrtništva i poduzetništva, godinama se investiralo u kupovinu imovine. Tu se razlikuje obrtnička od gospodarske komore. Dok je Hrvatska gospodarska komora kupujući nekretnine u potpunosti njihov vlasnik, za Hrvatsku obrtničku komoru to nije slučaj. Svaka županijska obrtnička komora i svako gradsko Udruženja obrtnika ukoliko posjeduje nekretninu, njeni su pojedinačni vlasnici.
S obzirom da Hrvatska obrtnička komora prima od svakog obrtnika u RH dio komorskog doprinosa, a županijske komore samo od obrtnika sa pripadajuće županije, HOK je financijski stabilniji. Stoga se za svaki problem u financiranju, niže rangirana udruženja ili županijske komore obračaju HOK-u za pomoć u financiranju. Ali, HOK nije financijska institucija, stoga jedino što može je položiti pravo na imovinu organizacije u problemu.
Upravo takav primjer je iz Brodsko-posavske županijske obrtničke komore. Godinama je kreditno otplaćivala nekretninu i godinama su za vrijednost otplaćivanih obroka uskraćivane aktivnosti prema obrtnicima. Daljnjim radom i lošim odlukama u upravljanju, izgubila je sudski spor koji uopće nije trebala voditi, ostala blokiranog žiro računa te spas potražila kod Hrvatske obrtničke komore, jer niti ne postoji drugi način da dođe do sredstava.
Hrvatska obrtnička komora posudila je sredstva, odblokirala joj račun i upisala založno pravo nad nekretninom uz pripadajuću kamatu. Sad, uz upitno buduće financiranje te povećane troškove zbog otplate duga, županijska obrtnička komora više nema dovoljnu sposobnost obavljati svoju osnovnu funkciju, pomoć obrtnicima. Također, ako ne bude mogla uredno vraćati primljeni zajam, Hrvatska obrtnička komora mogla bi doći u posjed imovine koju ni po kojoj osnovi nije mogla imati.
Podsjećam, komorska članarina im je osnovni prihod koji se dijeli po ključu raspodjele na udruženja obrtnika, županijske obrtničke komore i Hrvatsku obrtničku komoru. Obzirom da naplatu zadužuje i vrši Porezna uprava i država ima svoj postotni dio. Apsurdna je činjenica što su primljena sredstva za spas poslovanja Obrtničke komore Brodsko posavske županije upravo iz istog izvora, od obrtničke članarine istih obrtnika.
Sve lijepo posloženo na korist svima, osim obrtnicima. Stoga, kada znaju tako lijepo organizirati trošenje obrtničkog novca, nema potrebe za njihovim ukidanjem. Dovoljno je omogućiti im da pokažu jednaku sposobnost na tržištu. Imovinu su osigurali, neka izlože sposobne kadrove i zarade si plaće i naknade. Tko bi tada imao bilo što reći protiv njih? Baš suprotno, tada bi pozitivno govorili o njima, upravo onako kako oni sami govore o sebi.
