Kako da dočekamo ilegalne migrante? Balalajkama? Pa to je nemoguće. Policija mora primijeniti određenu količinu sile, komentirao je pred nekoliko dana Izvještaj odbora za sprečavanje mučenja, nehumanoga, postupanja ili kažnjavanja Vijeća Europe, naš vrli predsjednik Zoran Milanović.
Potpuno ufuran u uloga ”otimača desnice” od konkurenta Andreja Plenkovića, koji je njemu, pak, hinjenom umivenošću ”preuzeo” lijevi centar, izvrijeđao je sastavljače.
Zaratio s Plenkovićevom budućnošću – Europom!
Milanović predsjednik, na našu sramotu i užas, nema više ništa zajedničko s Milanovićem premijerom koji je otvorio granice Hrvatske za sirijske izbjeglice pred pet, šest godina kad su ih naši susjedi ”okivali” bodljikavom žicom na njihovu putu k Angeli Merkel.
Sastavljače izvještaja o sramotnome ponašanju naših ”sigurnjaka” na granici on naziva ”štetočinama”, koje ”zabadaju nos” u tuđa dvorišta i ”dijele lekcije”, ”moraliziraju”. Po njegovom mišljenju sve to dolazi iz ”prljave kuhinje” itd.
Da čovjek ne povjeruje vlastitim ušima što je u stanju izgovoriti čelni čovjek zemlje članice Europske unije, ne shvaćajući pritom da su od trenutka primitka Hrvatske u članstvo i granice, i dvorišta, i kuhinje, ali i standardi i civilizirano ponašanje prema nevoljnicima, koje je glad i rat natjerao da sigurnost potraže tisućama kilometara od svojih domova, također zajednički – europski.
Milanović predsjednik, na našu sramotu i užas, nema više ništa zajedničko s Milanovićem premijerom koji je otvorio granice Hrvatske za sirijske izbjeglice pred pet, šest godina kad su ih naši susjedi ”okivali” bodljikavom žicom na njihovu putu k Angeli Merkel
Dakle, univerzalni za sve. Za nas i za njega koji se s Pantovčaka igra alke i gena kamenih pa relativizira strašno nasilje prema jadnim ljudima koji izmrcvareni i očajni ne biraju sredstva da se dokopaju sigurnosti za sebe i svoje najmilije.
O.K. mi nismo Njemačka. Ne možemo poput nedavno otišle Mutti Merkel u godinu dana zbrinuti milijun nesretnika (podaci govore kako polovica tih ljudi tamo već uspješno radi, deset tisuća ih studira na njemačkim univerzitetima, a djeca su tako dobro integrirana da Njemačku nakon svega nekoliko godina doživljavaju kao domovinu…), ali tko nam daje pravo da im lomimo rebra, premlaćujemo djecu i pucamo iznad glava.
Mi s ovih prostora koji smo pred četvrt stoljeća tražili i dobivali spas u tim istim zemljama kojima i oni teže, u tim ljudima vidimo samo agresivne neprijatelje europske civilizacije, pa im tako civilizirani otimamo imovinu (ono malo sirotinje što su ponijeli).
Batinamo ih palicama, štapovima, kundacima (priče potvrđene liječničkim izvještajima). Mlatimo im izmučenu djecu koja bez mogućnosti da se obrazuju godinama tavore po smrdljivim kampovima-logorima Turske, Grčke, Bugarske, Makedonije, Bosne i Hercegovine…
Impresivan je broj načina odvraćanja i mučenja koje primjenjuje dio onih (je li svojom voljom – rekla bih ipak da ne), koji čuvaju ”našu sigurnost”! Od koga? Njemačka zadnje tri godine bilježi najnižu stopu kriminala ikad, sa svih tih ”strašnih” milijun izbjeglica širom svojih gradova. Da od koga?
Od ljudi koji trbuhom za kruhom bježe u neizvjesnost zemalja, koje su povijesno gledano, dobrim dijelom odgovorne za situaciju u kojoj su se ti jadnici našli, bez obzira na to je li ih potjerao rat, bijeda ili ekološke katastrofe uzrokovane seljenjem prljave industrije i europskoga smeća u njihove zemlje.
Naravno da će nam servirati ”’službena obrazloženja” o njihovom primitivizmu, plemenskim ratovima, vjerskim sukobima, neradničkome mentalitetu ljudi iz toplijih krajeva svijeta, njihovoj želji da se putem socijalnih pomoći dokopaju kruha bez rada.
Šopati nas površnim obrazloženjima ne bi li lakše umirili savjest dok iz izvještaja čitamo o ozljedama, ljudima koje su s lisicama na rukama tjerali u rijeku, u Koranu, o službenim izvještajima o desetak ulazaka i onim neslužbenima, mjerenim u stotinama i tisućama pushbackova u BiH koji policajci pišu u bilježnice što nisu za javnost i europske izvještače.
Čovjek bi pomislio kako će tragična pogibija male Madine Hussiny na pruzi prema Srbiji, djevojčice čijoj obitelji nije bilo dopušteno da s djecom prespava u postaji i ujutro bude vraćena u zemlju iz koje je stigla, nešto promijeniti. Da će kazna i zaslužena novčana odšteta učiniti mekšim srca onih koji naređuju nasilje za one koji nelegalno uđu na prostor Republike Hrvatske. No onda iz izvještaja vidimo da pomaka nema ni za jotu.
Policijske prakse su navlas iste ili možda zbog ohrabrenja izjavama s vrha i sve brutalnije i gore. Nitko naravno ne očekuje da se migrante dočekuje ”balalajkama” (nejasno je zašto je Milanović posegnuo za ruskim instrumentom, al’ neka mu bude), ali očekujemo da to bude prema važećim zakonima.
Možda će se naši čelnici, kad za skore vjerske praznike okupiraju prve redove klupa zagrebačkih crkava, prisjetiti Papinih riječi i donijeti odluku da prekinu taj strašni lanac nasilja na hrvatskim granicama, tu ”dobrodošlicu” ispisanu kundakom po migrantskim leđima što već duže sramoti njih, nas i zemlju
Dužni smo postupati civilizirano i humano prema tražiteljima azila. Pružiti im utočište, humanitarnu i pravnu pomoć.
Ne bi bilo zgorega umjesto Milanovića poslušati papu Franju, koji je protekloga vikenda iz strašnoga izbjegličkoga kampa na Lezbosu poručio kako je krajnje jednostavno uzdrmati javno mnijenje, usaditi strah od drugih.
Znatno je teže obračunati se s uzrocima koji se kriju u eksploataciji siromašnih, još uvijek najprofitabilnijoj industriji oružja i ratovima, koji su od Sredozemlja načinili najveće ovovjeko groblje siromašnih.
Kako reče Papa, groblje bez nadgrobnih spomenika.
Možda će se naši čelnici, veliki kršćani, kad za skore vjerske praznike okupiraju prve redove klupa zagrebačkih crkava, prisjetiti Papinih riječi i donijeti odluku da prekinu taj strašni lanac nasilja na hrvatskim granicama, tu ”dobrodošlicu” ispisanu kundakom po migrantskim leđima što već duže sramoti njih, nas i zemlju…
Balalajke nemaju ama baš ništa s time. Civiliziranost ima.
