Žurim gradom po koordinatama zajedničkih funkcija,
zagledan u asfaltno sivilo, u prizemnost njegovu i svoju.
Namotavam ulice i zebre u ružno ljepljivo klupko;
sve podsjeća na nevoljko dodirivanje s djevojkom
čije obline više ne izazivaju vrelu žudnju, grč i uzdahe.

I onda, na ulazu na široki kameni plato glavnog trga,
usporava me mršavi drvored, fontana, suncobrani kafića,
osmjesi, lica žena, žamor dokoličara, miris rijeke.
Stapam se s urbanim kolobarima, udišem uzbuđenje.
Postajem erogena točka u erogenoj zoni grada.