Zaposlenicima je najčešći cilj prikrivanje eventualnih krađa i pronevjera, npr. utaja novca, robe ili drugih vrijednosti.
Već 2000 godina prije Krista trgovci su posebnim Zakonom (Hamurabijev Zakonik) bili obvezni voditi evidenciju o primitcima i utrošcima novaca. Danas je svaki poduzetnik obvezan o svojim poslovnim aktivnostima voditi cjelovite i učestale evidencije iako mnogi pripremanje podataka za knjigovodstveno praćenje poslovanja smatraju zamornom i nepotrebnom obvezom. Ponekad upravo zbog ljudske nepažnje i nemarnosti, a ponekad i zbog skrivenih namjera dolazi do raznih zloupotreba podataka. Iz članka ćete saznati zašto se takve zloupotrebe događaju te kako ih najlakše prepoznati.
Smatra se da su prvi primjeri raznih bilježenja poslovnih događaja nastali na području starog Egipta koji je ujedno bio i raskrižje trgovanja koje se odvijalo između Bliskog Istoka i Mediterana. Na ovim područjima dvojno knjigovodstvo prvi puta opisuje dubrovački diplomat i ekonomist Benko Kotruljić 1458. godine u svojoj knjizi „O trgovini i savršenom trgovcu“. Iako se danas knjigovodstvo razvilo u znanost, suština dvojnog knjigovodstva nije se promijenila. Svaka transakcija unosi se dva puta, jednom na strani „duguje“, a drugi puta na strani „potražuje“. Drugi osnovni princip u knjigovodstvu je unošenje poslovnih događaja kronološkim redom.
Trajno i neprekidno vođenje poslovnih događaja te uredno i kvalitetno vođene poslovne knjige veoma su važan i moćan „input“ kojim se koriste treće strane kao što su banke, dobavljači, vjerovnici, Država. Poslovne knjige kao takve predstavljaju poslovni subjekt pred trećim stranama. Upravo iz tog razloga važno je da poslovne knjige u svakom trenutku budu pregledne, prikazuju istinite i vjerodostojne podatke te da budu prilagođene prirodi poslovanja svakog pojedinog poduzeća. Već sama činjenica da poslovne knjige ne udovoljavaju zahtjevima preglednosti može potaknuti sumnju u vjerodostojnost podataka te praktično prikrivanje određenih poslovnih događaja.
Knjigovodstvo koje je kvalitetno ustrojeno te koje se vodi vjerodostojnošću, urednošću i ažurnošću, osim što svakom poduzetniku omogućava efikasno vođenje svoje tvrtke, ima za cilj i sljedeće:
- bilježenje i čuvanje podataka o poslovnim događajima na temelju kojih svaka zainteresirana treća strana može rekonstruirati sve obavljene poslove i nakon više godina.
- pružanje mogućnosti da se u svako doba, uz optimalan gubitak vremena, dobije jasna slika o financijskom i gospodarskom statusu određenog poslovnog subjekta.
Svako odstupanje od jasnog i vjerodostojnog evidentiranja podataka u knjigovodstvu (što su ujedno i osnovni principi) smatra se prikrivanjem. Upravo takvi postupci prikrivanja podataka u svim razvijenim državama kažnjivi su pred zakonom. Iako postoje slučajevi kada do pogrešaka u knjigovodstvu dolazi nenamjerno (zbog neznanja i nedovoljne stručnosti), pogreške se uglavnom događaju svjesno odnosno sa određenim ciljem. Stoga osobe koje upravljaju knjigovodstvenim uredom poslovnog subjekta, kao i menadžment tvrtke, moraju biti stručne te razumjeti prirodu posla kojim se poslovni subjekt bavi kao i sve poslovne događaje koji se unutar tvrtke svakodnevno odvijaju.
Da bi se otklonila mogućnost pojave zloupotrebe podataka u knjigovodstvu te da bi se što brže ušlo u trag određenim pogreškama potrebno je upoznati se sa motivima koji uzrokuju takva odstupanja. Postoje dvije skupine osoba koje mogu prouzročiti nepravilnost prikrivanjem ili netočnim iskazivanjem podataka u poslovnim knjigama:
- zaposlenici koji rade na štetu vlasnika
- vlasnici koji prikrivanjem žele ostvariti određeni cilj
Zaposlenicima je najčešći cilj prikrivanje eventualnih krađa i pronevjera, npr. utaja novca, robe ili drugih vrijednosti. Najčešće korišten konto za takva prikrivanja je onaj „ostali troškovi“ kao i sva ostala konta na kojima se u toku poslovne godine evidentira velik broj događaja. Prebacivanje poslovnih događaja sa konta koji je za njih uobičajen na neki sasvim drugi konto također je jedan od instrumenata prikrivanja kojima se zaposlenici koriste. Takve je „pogreške“ vrlo teško otkriti.
Prikrivanje i netočno prikazivanje poslovnih događaja od strane vlasnika razlikuje se po motivima, ali i po instrumentima kojima se vlasnici koriste. Falsificiranjem podataka vlasnici najčešće žele zavarati treće strane. Vlasnici uglavnom manipuliraju podacima u bilanci te njenim nerealnim prikazivanjem stvaraju „pozitivnu“ sliku o poslovnom subjektu. Lažni i izmišljeni računi lako mogu povećati ili smanjiti aktivu ili pasivu u bilanci (prema potrebi). Namjerno propuštanje određenih obveza ili neiskazivanje određenih poslova koji bi prouzročili gubitak također mogu bitno promijeniti stanje u bilanci. Osim u cilju zavaravanja trećih strana, namještanja od strane vlasnika provode se u svrhu prodaje poslovnog subjekta, izbjegavanja plaćanja poreza i sl.
Osim navedenog postoje i druga sredstva kojima se vlasnici koriste kako bi prikazali nerealno i iskrivljeno stanje poslovnog subjekta, a to su: skrivanje ili utaja vrijednosti poduzeća, podcjenjivanje vrijednosti imovine, suvišni otpisi, skrivanje dobiti i drugo.
Ukoliko se takve „namjerne“ pogreške te prikrivanje ili pogrešno iskazivanje stavki u poslovnim knjigama otkrije od strane Države, neizbježne su ozbiljne i skupe posljedice koje mogu ugroziti daljnje poslovanje subjekta. Razmislite isplati li se riskirati opstojnost i imidž Vaše tvrtke u namjeri ostvarivanja kratkoročnog „pozitivnog“ efekta.
Autor članka Filip Jelić stručnjak je koji radi za tvrtku Fidestum.
Izvor: Poslovni
Već 2000 godina prije Krista trgovci su posebnim Zakonom (Hamurabijev Zakonik) bili obvezni voditi evidenciju o primitcima i utrošcima novaca. Danas je svaki poduzetnik obvezan o svojim poslovnim aktivnostima voditi cjelovite i učestale evidencije iako mnogi pripremanje podataka za knjigovodstveno praćenje poslovanja smatraju zamornom i nepotrebnom obvezom. Ponekad upravo zbog ljudske nepažnje i nemarnosti, a ponekad i zbog skrivenih namjera dolazi do raznih zloupotreba podataka. Iz članka ćete saznati zašto se takve zloupotrebe događaju te kako ih najlakše prepoznati.
Smatra se da su prvi primjeri raznih bilježenja poslovnih događaja nastali na području starog Egipta koji je ujedno bio i raskrižje trgovanja koje se odvijalo između Bliskog Istoka i Mediterana. Na ovim područjima dvojno knjigovodstvo prvi puta opisuje dubrovački diplomat i ekonomist Benko Kotruljić 1458. godine u svojoj knjizi „O trgovini i savršenom trgovcu“. Iako se danas knjigovodstvo razvilo u znanost, suština dvojnog knjigovodstva nije se promijenila. Svaka transakcija unosi se dva puta, jednom na strani „duguje“, a drugi puta na strani „potražuje“. Drugi osnovni princip u knjigovodstvu je unošenje poslovnih događaja kronološkim redom.
Trajno i neprekidno vođenje poslovnih događaja te uredno i kvalitetno vođene poslovne knjige veoma su važan i moćan „input“ kojim se koriste treće strane kao što su banke, dobavljači, vjerovnici, Država. Poslovne knjige kao takve predstavljaju poslovni subjekt pred trećim stranama. Upravo iz tog razloga važno je da poslovne knjige u svakom trenutku budu pregledne, prikazuju istinite i vjerodostojne podatke te da budu prilagođene prirodi poslovanja svakog pojedinog poduzeća. Već sama činjenica da poslovne knjige ne udovoljavaju zahtjevima preglednosti može potaknuti sumnju u vjerodostojnost podataka te praktično prikrivanje određenih poslovnih događaja.
Knjigovodstvo koje je kvalitetno ustrojeno te koje se vodi vjerodostojnošću, urednošću i ažurnošću, osim što svakom poduzetniku omogućava efikasno vođenje svoje tvrtke, ima za cilj i sljedeće:
- bilježenje i čuvanje podataka o poslovnim događajima na temelju kojih svaka zainteresirana treća strana može rekonstruirati sve obavljene poslove i nakon više godina.
- pružanje mogućnosti da se u svako doba, uz optimalan gubitak vremena, dobije jasna slika o financijskom i gospodarskom statusu određenog poslovnog subjekta.
Svako odstupanje od jasnog i vjerodostojnog evidentiranja podataka u knjigovodstvu (što su ujedno i osnovni principi) smatra se prikrivanjem. Upravo takvi postupci prikrivanja podataka u svim razvijenim državama kažnjivi su pred zakonom. Iako postoje slučajevi kada do pogrešaka u knjigovodstvu dolazi nenamjerno (zbog neznanja i nedovoljne stručnosti), pogreške se uglavnom događaju svjesno odnosno sa određenim ciljem. Stoga osobe koje upravljaju knjigovodstvenim uredom poslovnog subjekta, kao i menadžment tvrtke, moraju biti stručne te razumjeti prirodu posla kojim se poslovni subjekt bavi kao i sve poslovne događaje koji se unutar tvrtke svakodnevno odvijaju.
Da bi se otklonila mogućnost pojave zloupotrebe podataka u knjigovodstvu te da bi se što brže ušlo u trag određenim pogreškama potrebno je upoznati se sa motivima koji uzrokuju takva odstupanja. Postoje dvije skupine osoba koje mogu prouzročiti nepravilnost prikrivanjem ili netočnim iskazivanjem podataka u poslovnim knjigama:
- zaposlenici koji rade na štetu vlasnika
- vlasnici koji prikrivanjem žele ostvariti određeni cilj
Zaposlenicima je najčešći cilj prikrivanje eventualnih krađa i pronevjera, npr. utaja novca, robe ili drugih vrijednosti. Najčešće korišten konto za takva prikrivanja je onaj „ostali troškovi“ kao i sva ostala konta na kojima se u toku poslovne godine evidentira velik broj događaja. Prebacivanje poslovnih događaja sa konta koji je za njih uobičajen na neki sasvim drugi konto također je jedan od instrumenata prikrivanja kojima se zaposlenici koriste. Takve je „pogreške“ vrlo teško otkriti.
Prikrivanje i netočno prikazivanje poslovnih događaja od strane vlasnika razlikuje se po motivima, ali i po instrumentima kojima se vlasnici koriste. Falsificiranjem podataka vlasnici najčešće žele zavarati treće strane. Vlasnici uglavnom manipuliraju podacima u bilanci te njenim nerealnim prikazivanjem stvaraju „pozitivnu“ sliku o poslovnom subjektu. Lažni i izmišljeni računi lako mogu povećati ili smanjiti aktivu ili pasivu u bilanci (prema potrebi). Namjerno propuštanje određenih obveza ili neiskazivanje određenih poslova koji bi prouzročili gubitak također mogu bitno promijeniti stanje u bilanci. Osim u cilju zavaravanja trećih strana, namještanja od strane vlasnika provode se u svrhu prodaje poslovnog subjekta, izbjegavanja plaćanja poreza i sl.
Osim navedenog postoje i druga sredstva kojima se vlasnici koriste kako bi prikazali nerealno i iskrivljeno stanje poslovnog subjekta, a to su: skrivanje ili utaja vrijednosti poduzeća, podcjenjivanje vrijednosti imovine, suvišni otpisi, skrivanje dobiti i drugo.
Ukoliko se takve „namjerne“ pogreške te prikrivanje ili pogrešno iskazivanje stavki u poslovnim knjigama otkrije od strane Države, neizbježne su ozbiljne i skupe posljedice koje mogu ugroziti daljnje poslovanje subjekta. Razmislite isplati li se riskirati opstojnost i imidž Vaše tvrtke u namjeri ostvarivanja kratkoročnog „pozitivnog“ efekta.
Autor članka Filip Jelić stručnjak je koji radi za tvrtku Fidestum.
Izvor: Poslovni
