Iz zločinačke u zločinčevu organizaciju - gotovo je idealan opis prelaska dojučerašnjeg HDZ-ovca Josipa Salapića u Glavašev HDSSB. Ekonomskom terminologijom rečeno, momak je racionalizirao zločin, budući da je još jučer baštinio člansku iskaznicu partije s onim jovanovićevskim kolektivnim zločinačkim usudom, a već danas druka za stranku gdje zločin utjelovljuje individua.
Nakon što je prešao s jedne na drugu stranku, kako to uobičajeno biva u hrvatskoj političkoj krčmi, Salapić se od HDZ-a oprostio na adekvatno dostojanstven način, isporučivši u smjeru dojučerašnjih drugova set sočnih verbalnih uvreda.
HDZ, poručio je Salapić dan nakon prelaska u HDSSB, vrvi 'nesposobnim ljudima', 'izdajicama', 'dvoličnjacima' i 'licemjerima', 'koji uništavaju' tu stranku, što se prvenstveno odnosi na bivše 'ministre i potpredsjednike' iz recentne HDZ-ove Vlade a onda i na ostale gadove, iako posebno mora imenovati 'Davora Ivu Stiera', papka koji je 'primao plaću od 37 tisuća kuna' bez da je itko od stranačkih beskičmenjaka ukazao na tu činjenicu, pa tako nije ni on, nego na tu činjenicu ukazuje sad, kad je iz HDZ-a izašao, što su navade i običaji papka goreg i od 'Davora Ive Stiera', mada mora priznati da je Jadranka Kosor dosta pristojna gospođa...
No, tek nakon što je efektno izbacio sve što mu je godinama bilo na želucu, uslijedio je ključni trenutak Salapićeve ispovijedi: u priču je uveo leševe...
"Ovih dana temeljito sam se uvjerio i pročitao kao pravnik i član Državnog sudbenog vijeća presudu Glavašu (....) Sramotno je da bilo koji nevini čovjek, a u ovom slučaju osoba koja je branila Osijek, sjedi u zatvoru".
Ponovimo još jednom: "Sramotno je da bilo koji nevini čovjek, a u ovom slučaju osoba koja je branila Osijek, sjedi u zatvoru"!
Nakon ovog dirljivog Salapićevog prosvjetljenja, da je naime Branimir Glavaš 'nevin', što valjda znači da je žrtva političkog progona, odnosno da nije naručivao likvidacije osječkih civila već da su mu smjestili politički protivnici - valjda članovi stranke kojoj je još jučer pripadao? - ne možemo odoljeti napasti a da ne isporučimo set od nekoliko pitanja:
Kao prvo, ako je Salapić doista pročitao presudu Branimiru Glavašu kao što to tvrdi - a u tom se slučaju samo mogao uvjeriti da je Branimir Glavaš doista počinio te stravične zločine - znači li to da je pristao biti novi član HDSSB-a upravo zato jer se na vlastite oči uvjerio da je Branimir Glavaš zločinac?
Ili je Salapić, za razliku od suda koji je Glavaša proglasio krivim, kao magistar pravnih znanosti (!) imao znatno avangardniji pristup ovom pravosudnom tekstu, pa ga je čitao između redova leševa?
Slijedom toga: može li se Josipa Salapića nazvati bešćutnim gmazom?
Odnosno, potpitanje: Kakav nemoralni goljo moraš biti da prilikom rutinske političke trgovine u priču uvučeš i nevine civilne žrtve, i to kako bi ih ponizio tvrdeći da je njihov dželat 'nevin', premda je pravomoćnom presudom i nizom svjedočanstava dokazano kako ih je upravo on dao ucmekati?
Odgovor: Moraš biti član HDSSB-a, jasna stvar, stranke kojoj je elementarna smisao postojanja poricanje da je njihov osnivač počinio masovni zločin.
Zaključak: Tek kad je porekao Glavaševu odgovornost za zločine Salapić je mogao ući u njegovu stranku.
Upravo tako: HDSSB je bez iznimke sastavljen od članova koji za svoga šefa smatraju da je nevin za monstruozni zločin - premda ovaj krivlji ne može biti - zbog čega svakom od njih - ili barem onima koji se usude javno kazati kako je Glavaš nevin - možemo predbaciti da je na neki način odgovoran za posthumno bacanje najmanje jedne lopate blata u 'masovnu grobnicu' koju je dao iskopati njihov gazda. Jer da ne misle tako, onda se u tu stranku nikad ne bi učlanili, niti bi to mogli učiniti i da imaju neopisivu želju za takvo nešto.
Baš to veličanstveno moralno posrnuće razlikuje HDSSB od drugih stranaka: tek kad se učlani u druge stranke, prosječni političar (uz čast iznimkama) pokrene proces postepenog iscrpljivanja moralnih kategorija iz sebe, dok se u slučaju HDSSB-a nužno onečovječiti prije nego što uopće dobiješ člansku iskaznicu, prihvaćajući laž kao ultimativni princip budućeg političkog djelovanja.
Na djelu je jedan od perverznijih političkih rituala kojemu je nužno osmisliti i adekvatnu partijsku zakletvu za stranačke pridošlice: zaklinjem se da ću pljuvati na istinu i samo na istinu!
A to su dakle obilježja sektaškog pokreta, više negoli političke stranke, sa svim svojim priručnim mesijanskim elementima, koji u nekim dalekoistočnim totalitarnim sustavima već desetljećima političare kuju u spasitelje.
Ili, kako to prorok Burić kaže: "Ja sam odavno rekao da Branimir Glavaš samo fizički neće biti u sabornici, dok se ne vrati. A vratit će se, general Glavaš na političku scenu. A onda više nikada ništa neće biti isto..."
Imamo dakle posla sa Onim koji je među nama duhovno, ne i tjelesno, sve do trenutka dok se ne vrati u zemlju i izbavi svoje podanike od crvenih pošasti i ostalih zala.
živimo li se u HDSSB-ovski proročanski narativ - kojeg redovno upražnjuje većina stranačkih prvaka - ne možemo a da ne zamijetimo sličnosti između njihovog spasitelja i onog drugog, nešto popularnijeg čove. Doduše, razlika između njih je u tome što je onaj Mesija prema predaji pao da bi otkupio grijehe čovječanstva, dok se pali Glavaš uspinje tako što njegove grijehe otupljuje nabrijani kolektiv vjerujućih, i to učestalo i pasionirano, od stratišta do svatova, od derneka do Sabora, i tako već godinama. Naiđe li Glavašev sljedbenik koji drži do sebe na mikrofon u bilo kojem trenutku, budite sigurni kako će već sljedeći trenutak vjerovati da Glavaš nije kriv i proklinjati izdajice koji su ga politički razapeli, pljujući pritom i u pokoji svjetovni zakon. Jer, takav sljedbenik sasvim je svjestan da bi se bez Glavaševe tupe mučeničke poze iscrpio lažni simbolički kapital na kojem ovo društvo parazitira od svoga osnutka. Onda to više ne bi bila 'drugačija', već sasma prosječna nacionalistička stranka koja lupa idiotarije što obiluju šovinizmom, ksenofobijom i homofobijom, kao što je to bilo prilikom rasprave o izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. I ništa više od toga.
U tom kontekstu svi novopridošli članovi HDSSB-a imaju se gledati po ničemu drugom nego prema količini nemorala kojeg su kadra isporučiti za potrebe apologije svoga šefa, jer će upravo taj dio njihove nehumanosti utjecati na buduće pozicioniranje u stranačkim strukturama. Drugim riječima: što je član HDSSB-a efikasnije sredstvo za čišćenje okrvavljenih ruku svoga gazde, to je veća šansa za njegov probitak u stranačkoj hijerarhiji.
Ritual je u Salapićevom slučaju zadobio i dodatni mazohistički element, budući da je dotični kao preduvjet vlastitog učlanjenja naveo čitanje presude Branimiru Glavašu, pa je taj dokument - što obiluje stratištima, automehaničarskim radnjama, uredskim materijalima i leševima - promovirao u neku vrstu neslužbenog stranačkog statuta, ili, kršćanski govoreći, 'sotonske biblije'. Prije učlanjenja u HDSSB, nužno je da pročitaš dokument u kojem piše s kakvim ćeš vragom tikve saditi - glasi prva zapovijed u uvjetima korištenja HDSSB-a.
Činjenica da Salapić pritom progovara iz pozicije upućenog profesionalca, naime magistra pravnih znanosti, samo dodatno potvrđuje da 'Glavaševi svjedoci' u sektašku avanturu ulaze lišeni ikakvog stida, u potpunosti spremni da svoj profesionalni integritet upregnu u službu (poricanja) jednog masovnog zločina. Jer, tako je to sa sektama: pranje Glavaševih ruku obavlja se opranim mozgovima njegovih podređenika.
Salapić, dakle, obećava mnogo HDSSB-u. Ali - što dobiva Salapić od HDSSB-a? Ostanemo li u domeni zločina, području bez kojeg se po mišljenju ovog autora i ne bi smjelo promatrati sve što ima veze s Glavaševom strankom, Salapić, za razliku od hazarderskog članstva u HDZ-u, dobiva znatno komforniju poziciju pripadnika stranke koja od svoga (poricanja) zločina gdjekad može i profitirati.
I dalje je, naime, riječ o državi gdje je krađa tuceta milijuna eura kod dobrog dijela stanovništva znatno veći krimen od ubojstva tuceta civila, pod uvjetom da su oni 'pogrešnog' etniteta. Štoviše, kako rekosmo, te se stvari kod dijela stanovništva ne tretiraju kao nešto što je loše samo po sebi, što HDSSB sve većim uspjesima na političkoj sceni nesumnjivo i potvrđuje.
Tako je 'racionalizacija' - jedna od sakralnih neoliberalnih mantri koju na dnevnoj bazi lopatama isporučuju prvaci Milanovićeve Vlade - konačno naišla na plodno tlo, a kad ju iz ekonomske sfere prebacimo na trusno polje političkog pragmatizma, definicija glasi: riješimo se zločina zbog kojih gubimo, pa će nam ostati zločini koji se isplate!
Razlika između gubitnika i dobitnika samo je dakle u sadržaju crnih vreća.
Preuzeto s portala: www.nacional.hr
Nakon što je prešao s jedne na drugu stranku, kako to uobičajeno biva u hrvatskoj političkoj krčmi, Salapić se od HDZ-a oprostio na adekvatno dostojanstven način, isporučivši u smjeru dojučerašnjih drugova set sočnih verbalnih uvreda.
HDZ, poručio je Salapić dan nakon prelaska u HDSSB, vrvi 'nesposobnim ljudima', 'izdajicama', 'dvoličnjacima' i 'licemjerima', 'koji uništavaju' tu stranku, što se prvenstveno odnosi na bivše 'ministre i potpredsjednike' iz recentne HDZ-ove Vlade a onda i na ostale gadove, iako posebno mora imenovati 'Davora Ivu Stiera', papka koji je 'primao plaću od 37 tisuća kuna' bez da je itko od stranačkih beskičmenjaka ukazao na tu činjenicu, pa tako nije ni on, nego na tu činjenicu ukazuje sad, kad je iz HDZ-a izašao, što su navade i običaji papka goreg i od 'Davora Ive Stiera', mada mora priznati da je Jadranka Kosor dosta pristojna gospođa...
Leševi
No, tek nakon što je efektno izbacio sve što mu je godinama bilo na želucu, uslijedio je ključni trenutak Salapićeve ispovijedi: u priču je uveo leševe...
"Ovih dana temeljito sam se uvjerio i pročitao kao pravnik i član Državnog sudbenog vijeća presudu Glavašu (....) Sramotno je da bilo koji nevini čovjek, a u ovom slučaju osoba koja je branila Osijek, sjedi u zatvoru".
Ponovimo još jednom: "Sramotno je da bilo koji nevini čovjek, a u ovom slučaju osoba koja je branila Osijek, sjedi u zatvoru"!
Nakon ovog dirljivog Salapićevog prosvjetljenja, da je naime Branimir Glavaš 'nevin', što valjda znači da je žrtva političkog progona, odnosno da nije naručivao likvidacije osječkih civila već da su mu smjestili politički protivnici - valjda članovi stranke kojoj je još jučer pripadao? - ne možemo odoljeti napasti a da ne isporučimo set od nekoliko pitanja:
Pitanja
Kao prvo, ako je Salapić doista pročitao presudu Branimiru Glavašu kao što to tvrdi - a u tom se slučaju samo mogao uvjeriti da je Branimir Glavaš doista počinio te stravične zločine - znači li to da je pristao biti novi član HDSSB-a upravo zato jer se na vlastite oči uvjerio da je Branimir Glavaš zločinac?
Ili je Salapić, za razliku od suda koji je Glavaša proglasio krivim, kao magistar pravnih znanosti (!) imao znatno avangardniji pristup ovom pravosudnom tekstu, pa ga je čitao između redova leševa?
Slijedom toga: može li se Josipa Salapića nazvati bešćutnim gmazom?
Odnosno, potpitanje: Kakav nemoralni goljo moraš biti da prilikom rutinske političke trgovine u priču uvučeš i nevine civilne žrtve, i to kako bi ih ponizio tvrdeći da je njihov dželat 'nevin', premda je pravomoćnom presudom i nizom svjedočanstava dokazano kako ih je upravo on dao ucmekati?
Odgovor: Moraš biti član HDSSB-a, jasna stvar, stranke kojoj je elementarna smisao postojanja poricanje da je njihov osnivač počinio masovni zločin.
Zaključak: Tek kad je porekao Glavaševu odgovornost za zločine Salapić je mogao ući u njegovu stranku.
HDSSB kao politički unikat
Upravo tako: HDSSB je bez iznimke sastavljen od članova koji za svoga šefa smatraju da je nevin za monstruozni zločin - premda ovaj krivlji ne može biti - zbog čega svakom od njih - ili barem onima koji se usude javno kazati kako je Glavaš nevin - možemo predbaciti da je na neki način odgovoran za posthumno bacanje najmanje jedne lopate blata u 'masovnu grobnicu' koju je dao iskopati njihov gazda. Jer da ne misle tako, onda se u tu stranku nikad ne bi učlanili, niti bi to mogli učiniti i da imaju neopisivu želju za takvo nešto.
Baš to veličanstveno moralno posrnuće razlikuje HDSSB od drugih stranaka: tek kad se učlani u druge stranke, prosječni političar (uz čast iznimkama) pokrene proces postepenog iscrpljivanja moralnih kategorija iz sebe, dok se u slučaju HDSSB-a nužno onečovječiti prije nego što uopće dobiješ člansku iskaznicu, prihvaćajući laž kao ultimativni princip budućeg političkog djelovanja.
Na djelu je jedan od perverznijih političkih rituala kojemu je nužno osmisliti i adekvatnu partijsku zakletvu za stranačke pridošlice: zaklinjem se da ću pljuvati na istinu i samo na istinu!
Sekta
A to su dakle obilježja sektaškog pokreta, više negoli političke stranke, sa svim svojim priručnim mesijanskim elementima, koji u nekim dalekoistočnim totalitarnim sustavima već desetljećima političare kuju u spasitelje.
Ili, kako to prorok Burić kaže: "Ja sam odavno rekao da Branimir Glavaš samo fizički neće biti u sabornici, dok se ne vrati. A vratit će se, general Glavaš na političku scenu. A onda više nikada ništa neće biti isto..."
Imamo dakle posla sa Onim koji je među nama duhovno, ne i tjelesno, sve do trenutka dok se ne vrati u zemlju i izbavi svoje podanike od crvenih pošasti i ostalih zala.
živimo li se u HDSSB-ovski proročanski narativ - kojeg redovno upražnjuje većina stranačkih prvaka - ne možemo a da ne zamijetimo sličnosti između njihovog spasitelja i onog drugog, nešto popularnijeg čove. Doduše, razlika između njih je u tome što je onaj Mesija prema predaji pao da bi otkupio grijehe čovječanstva, dok se pali Glavaš uspinje tako što njegove grijehe otupljuje nabrijani kolektiv vjerujućih, i to učestalo i pasionirano, od stratišta do svatova, od derneka do Sabora, i tako već godinama. Naiđe li Glavašev sljedbenik koji drži do sebe na mikrofon u bilo kojem trenutku, budite sigurni kako će već sljedeći trenutak vjerovati da Glavaš nije kriv i proklinjati izdajice koji su ga politički razapeli, pljujući pritom i u pokoji svjetovni zakon. Jer, takav sljedbenik sasvim je svjestan da bi se bez Glavaševe tupe mučeničke poze iscrpio lažni simbolički kapital na kojem ovo društvo parazitira od svoga osnutka. Onda to više ne bi bila 'drugačija', već sasma prosječna nacionalistička stranka koja lupa idiotarije što obiluju šovinizmom, ksenofobijom i homofobijom, kao što je to bilo prilikom rasprave o izvješću pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. I ništa više od toga.
Sotonska biblija
U tom kontekstu svi novopridošli članovi HDSSB-a imaju se gledati po ničemu drugom nego prema količini nemorala kojeg su kadra isporučiti za potrebe apologije svoga šefa, jer će upravo taj dio njihove nehumanosti utjecati na buduće pozicioniranje u stranačkim strukturama. Drugim riječima: što je član HDSSB-a efikasnije sredstvo za čišćenje okrvavljenih ruku svoga gazde, to je veća šansa za njegov probitak u stranačkoj hijerarhiji.
Ritual je u Salapićevom slučaju zadobio i dodatni mazohistički element, budući da je dotični kao preduvjet vlastitog učlanjenja naveo čitanje presude Branimiru Glavašu, pa je taj dokument - što obiluje stratištima, automehaničarskim radnjama, uredskim materijalima i leševima - promovirao u neku vrstu neslužbenog stranačkog statuta, ili, kršćanski govoreći, 'sotonske biblije'. Prije učlanjenja u HDSSB, nužno je da pročitaš dokument u kojem piše s kakvim ćeš vragom tikve saditi - glasi prva zapovijed u uvjetima korištenja HDSSB-a.
Činjenica da Salapić pritom progovara iz pozicije upućenog profesionalca, naime magistra pravnih znanosti, samo dodatno potvrđuje da 'Glavaševi svjedoci' u sektašku avanturu ulaze lišeni ikakvog stida, u potpunosti spremni da svoj profesionalni integritet upregnu u službu (poricanja) jednog masovnog zločina. Jer, tako je to sa sektama: pranje Glavaševih ruku obavlja se opranim mozgovima njegovih podređenika.
Profitabilni zločini
Salapić, dakle, obećava mnogo HDSSB-u. Ali - što dobiva Salapić od HDSSB-a? Ostanemo li u domeni zločina, području bez kojeg se po mišljenju ovog autora i ne bi smjelo promatrati sve što ima veze s Glavaševom strankom, Salapić, za razliku od hazarderskog članstva u HDZ-u, dobiva znatno komforniju poziciju pripadnika stranke koja od svoga (poricanja) zločina gdjekad može i profitirati.
I dalje je, naime, riječ o državi gdje je krađa tuceta milijuna eura kod dobrog dijela stanovništva znatno veći krimen od ubojstva tuceta civila, pod uvjetom da su oni 'pogrešnog' etniteta. Štoviše, kako rekosmo, te se stvari kod dijela stanovništva ne tretiraju kao nešto što je loše samo po sebi, što HDSSB sve većim uspjesima na političkoj sceni nesumnjivo i potvrđuje.
Tako je 'racionalizacija' - jedna od sakralnih neoliberalnih mantri koju na dnevnoj bazi lopatama isporučuju prvaci Milanovićeve Vlade - konačno naišla na plodno tlo, a kad ju iz ekonomske sfere prebacimo na trusno polje političkog pragmatizma, definicija glasi: riješimo se zločina zbog kojih gubimo, pa će nam ostati zločini koji se isplate!
Razlika između gubitnika i dobitnika samo je dakle u sadržaju crnih vreća.
Preuzeto s portala: www.nacional.hr
