Post Đuro Đaković – bijeli patuljak kome su prethodile kobasice izazvao je do sada najviše komentara, a usuđujemo se reči, i najkvalitetnijh, naravno, po kriteriju nastavljanja teme. A tema "bio nekad naš Đuro..." mnoge Brođane boli, a mnogi na nju gledaju kao odjek relikta iz prošlosti. Uživajte u grmljavinskoj iskrenosti i argumentima sudionika kojima se zahvaljujemo na trudu i vremenu.
PBasic
Istini za volju, najmanje polovica tih radnika je uvijek bila višak. ĐĐ je organski imao do 6-7-8 tisuća radnika do 1980. a onda se krenulo s mahnitim zapošljavanjem. Sjećam se tih vremena, od 1985. pa dalje. “Daj, mali mi je završio srednju, pa jel se može nešto? Ajd, nek dođe on i njegovi prijatelji u ponedjeljak u taj i taj pogon, pa nek počne raditi”
“raditi” jel… Kad sam ja 1988. počeo raditi gimnazijsku “praksu” u đđ (tjedan dana bez škole, čitanja novina u IRC-u) onda je po dvorištu bez posla lutalo stotine, ako ne i tisuće radnika u plavim odijelima…
Lara
PBasic to je istina. Usprkos tome Đuro je danas trebao biti firma s najmanje 6 000 zaposlenih. A ostali su ostaci ostataka. Gdje nestade radnik? Programi? Proizvodi?
nine
I pored toga što smatram da se ovim načinom komuniciranja ništa ne postiže moram kao stari Đurinovac za neke mlađe koji to čitaju ispraviti neke netočnosti u stalnim natpisima o ĐĐ . Cijenim autorovo podsjećanje na zlatno doba ĐĐ ali komentar me prisilio da se javim sa korekcijama. Taj i takav ĐĐ
sa “pola nezaposlenih ” imao je 18.600 zaposlenimh na svim lokacijama. Obavljena stručna analiza prezentirana na sindikalnoj konferenciji pokazala je višak od 2.500 zaposlenih ( koliko znam matematiku daleko manje od polovine ) te se dogovorno ostavio taj višak s preporukama za prekvalifikacijom. I pored toga proizvodnja je mogla podnijeti taj neproizvodni trošak i nabaviti opremu za bolnicu, stanove za doktore nedostajućih specijalizacija, kadrove za osnivanje fakulteta asfaltirati ulice , pomagati godišnjim iznosima sportske klubove , raspisivati natječa za stotine stipendija , platiti obuku svima koji su željeli a radno mjesto trebalo za učenje jezika , kupovina stanova i davanje kredita za izgradnju kuća itd.
Eto u tom vremenu sa “polovinom neradnika” bio je ĐĐ u jednom periodu najveći izvoznik jedne vrste kotlova u svijetu , ĐĐ majstori -zavarivači najbolji na natjecanju u bivšoj državi i traženi na gradilištima u svijetu, dok je današnji jedan od glavnih proizvođača lokomotiva bio pomoćna radionica za usluge ĐĐ koji je prije 30-tak godine proizvodio lokomotive . I Vaše čitanje novina na praksi ne služi Vam na čast jer ste praksu obavljali u RO koja je tada bila najveći izvoznik programskog sustava za održavanje u nuklearci Balakovskaja u Rusiji u vrijednosti 500.000 kl.dolara te se pretpostavljam moglo nešto naučiti.
Prema tome molim Vas generacijo koja se hvalite i dolazi predsjednik na otvaranje praonice vagona, kada pišete o ĐĐ pogledajte oko sebe ..malo toga postoji u Brodu u čemu taj i takav ĐĐ nije dao svoj doprinos.
Lara
Svaka čast nine.
vragec
evo prigodna za starog đurinca ninu :)
http://www.youtube.com/watch?v=piK_RuYFgOA
PBasic
500 tisuća dolara danas se zaradi izvozom cvijeća iz neke halice ĐĐ… U tom i je problem, što idealizirate prošlo vrijeme (uvijek je mladost najljepša, najzlatnija, jer ste samo jednom imali 18 godina na primjer). Na praksi se nije moglo više jer je u uredu sjedilo 7 ljudi za 5 stolova(!) i jednim kompjuterom(!) i to nekakvom sa 16 kB… Nama nisu dali ni da ga vidimo a ne radimo nešto.
Prolazio sam kroz hale… Deset radnika sjedi i priča, jedan lupa čekićem po nekakvom limu…
Pokušajte ipak (uprkos mladalačkim idealima) ostati objektivni.
U ono vrijeme niste mogli kupiti automobil, osim fiće i to sa 10 godina čekanja na red, za njega sta davali pola plaće… Baš dakle kao i danas, samo ako date pola plaće čak i one od 3-4 tisuće, kupite malo bolji auto
Kredite za stanove kažete?
Hm, na primjer, moji roditelji su imali 60 godina staža i uplaćivali su dio plaće za stanove a nisu ga nikada dobili? Kako to? U Brodu je podijeljeno 3.000 stanova a radilo je 30.000 radnika! Ako ste vi sretnik koji ste ga dobili, najveći dio nije bio takve sreće.
Namjerno dovodim stvar do apsurda, samo da vam ukažem gdje griješite. Naravno da je ĐĐ davao za mnoge namjene i mnoge javne zgrade i sve skupa, naravno da vodstva tada nisu bila basnoslovno bogata (mislim da je čak i Milović imao dvosobni stan, malu vikendicu i golfa, što danas ima 17. menager u najmanjoj kompaniji dok radnici imaju minimalac… Sve je to istina, ali prestanite hvaliti sustav koji bi ionako propao da je Juga potrajala još 10 godina i bez rata i bez kriminalne privatizacije…
vragec
To da bi sustav propao ne zna nitko pa tako ni ti,Petre.A ovdje se ne pričao o sustavu već o tvrtki Đuro Đaković.Ako već moram vjerovati nekome na riječ,što je istina i koliko je ljudi radilo,vjerovat ću čovjeku koji je tada radio tamo…Uostalom ,taj posao spada pod teški fizički rad i ne moguće je svih osam sati(ili koliko već) izdržati.To je moglo poći za rukom samo pojedincima,poput Alije Sirotanovića :)
Otta von Grunt
Nine, svaka čast na realno/sentimentalnom pogledu :)
PBasic – u kojoj se to halici proizvodi cvijeće za 500 tisuća dolara?
I nisu vaši roditelji jedini koji nisu dobili stan u Jugi. S čim su to vaši roditelji zaslužili stan, a moji ne?
Perun
Kako Petar zna tko je višak u ĐĐ a da li je višak ili potreba bilo njegovo mjesto
Dusparinog ministra znanosti i kulture?! Dok ne izbrišeš svoj jal i egoizam ne
možeš biti realan I vjerodostojan.
Otta von Grunt
Da, baš je Duspari trebao ministar znanosti i kulture :lol:
Kakva satira.
Sad ću malo skrenuti s teme, ali kad se već Petar javio, kako to da se nigdje nije pohvalio da je kandidat za EU parlament?
I naša gradska dika Ilijana Vrbat Pejić.
vragec
Pohvalit će se sutra u posavskoj! :)
Nego kakva Oluja 2 se spominje u najavi nove posafske?
Occupy SB
Složio bih se sa ninetom. Neke stvari nisu valjale i trebalo ih je mijenjati, ali pogledajmo tko je profitirao s novim Petrovim boljim sustavom. Profitirali su samo nadrimenađeri i politički poltroni. Popušili su administrativni djelatnici, kvalitetno rukovodstvo i radništvo. Dio starog rukovodstva je bio iznimno kvalitetan, a jedan dio je bio i partijski instaliran. To je dio onoga što nije valjalo. Danas su svi od partija postavljeni. Bilo je pretakanja od onih koji su (odlično) zarađivali (bez obzira na navodno pljačkanje od genexa) i pumpanje u zajednicu KKD, Migalovci, dvorane, bolnice lošiji dijelovi SOUR-a itd.itd. Moja procjena optimalnog broja je 13-14 tisi.
nine
Hvala Vragecu na slike. Moram ipak za Pbasic-a nešto dokumentirati činjenicama. A ako ih ne razumijete ili ne želite shvatiti ostaje Vaš problem .
Ne govorim o društvu , uređenju ili socijalnoj odnosno kupovnoj razini. I ako bi mogao reći da smo radeći u to vrijeme u Čehoslovačkoj, Poljskoj ili Rusiji bili za njih relativni bogataši. Dozvoljavam da sam ” zaljubljen” u iskustva mladosti. Govorite što je 500.000 kl. dolara. Da nije bilo rata, i da je bilo više pameti to bi bilo preko 100 nukleraki istog tipa a Vi izmnožite. Vjerojatno ne znate da je za proizvodnju cvijeća na toj razini dobit oko 2-5% a na softveru s ugrađenom pameti 30 % ! Nisam niti jednom riječju rekao da je tada bilo bolje rekao sam da je ĐĐ bio tehnološki gigant te da se u mnogim zemljama svijeta gdje smo radili više znalo za ĐĐ i Slavonski Brod nego za Zagreb…
Da imali smo računala skromnih mogućnosti ali na njima smo razvili DDCIJEV i DD program za crtanje među prvima u Europi te vodili projekt sa uključenih 7 zemalja koje su dolazili učiti u Slavonski Brod s ambicijom da se otvori stalna obuka za strance u odmaralištu u Trogiru. A i bez tih programa pa čak i bez numerički upravljanih strojeva radili su se proizvodi koji su za čudo ( i pored Vaše ocjene za neradnike ) bili konkurentni na svim kontinentima – ta da je ĐĐ bio na listi izabranih kooperanata za 12 njemačkih , 2 švicarske i 1 englesku tvrtku. A da je po poslovnim rezultatima ĐĐ bio u Hrvatskoj odmah iza Jedinstva u grupi sa Končarom i Jugoturbinom. Ne spominjem proizvod u kojem je ĐĐ koordinirao preko 300 kooperanata a koji je gle čuda na terenu pri ispitivanju dao bolje rezultate svjetski poznatih istih proizvoda.
Prema tome to što ste puni ogorčenja na sve iz prošlosti neće umanjiti naš ponos na ono što smo tehnološki uz sve greške i propuste bili i što smo trebali biti danas… Jer znanje je jedino što nam ostaje trajno .
PBasic
Priča se o avijaciji ili ratu na Rogu Afrike, ali Perun svejedno, anonimno(!) tepe o meni osobno… Zaljubljenost je opaka stvar, preboli to ;)
O temi ću samo reći da ostajem kod izrečenoga stava kako idealizirate jedno potpuno neidealno vrijeme. Odgovarati na moje primjedbe ne možete sa stavom “a kako je danas loše”. Danas je loše, vratili smo se u prvobitnu akumulaciju kapitala, divljačko kapitalizma kakav ne postoji čak ni u vama većinom omraženoj Americi, a kamoli u nordijskim zemljama. Samo, to je druga tema.
Tema ovdje je bila “kako se nekad prelijepo živjelo i radilo u ĐĐ” … a nije! Prosječna kupovna moć u ĐĐ tada je bila kao u današnjoj Bugarskoj, a daleko ispod današnje Hrvaske.
Nisam rekao da su moji roditelji zaslužili dobiti stan, nego sam skrenuo pozornost na to da je stanove dobilo manje od 10% radnika (a dodjela stanova umjesto strašno skupih kredita je jedan od najvećih argumenata kako je u propšlom sustavu bilo “lijepo”)… Svi dakako znamo i kako se dobivalo stanove.
Meni u onome sustavu nije bilo loše, premda nitko nije bio član Partije, a bio sam i predsjednik zajednice učenika svoje škole i ministrant (još jedna od lažnih, ovaj puta desnih, fama kako se to zabranjivalo). Samo, jako se dobro sjećam, da se od dvije radničke plaće pojačane i povremenim radom preko ĐĐ u inozemstvu, živjelo jadnije nego li danas (meso jednom tjedno, dolazak na more svakih 5 godina, priprosta i skupa odjeća i obuća, svake 2-3 godine i slično…)
Otta von Grunt
Meni su ove priče o jadnijem životu “onda” presmiješne. Koliko se ja sjećam, “onda” ljudi nisu ostajali bez krova nad glavom kao danas. Nisu kopali kontejnere kao danas. Nije bilo 400 000 ljudi na burzi. A oni koji rade nisu radili za ekvivalent današnjih 1600 kn ili bez plaće. Moglo se živjeti od jedne plaće. Skromno, ali se moglo. Danas ne možeš. Ma koliko skroman bio.
Jadno je usporedbi s današnjim načinom života. Nije bilo markirane odjeće i skupih automobila. Što ne znači da je današnji način života dobar.
Većina je bila srednja klasa koje danas više nema.
Moj otac je sam radio pa smo imali i nove cipele i novu odjeću. I centralno grijanje. I od svoje plaće i kredita je napravio kuću. A nije bio direktor nit je bio u Partii. Bio je obični šljaker kao što sam i ja danas.
Ja svojoj djeci patike kupujem na 3 rate, a stan ću otplaćivati do njihovih četrdesetih. Ako u međuvremenu ne ostanem bez posla pa mi ga banka ne uzme.
Ne idealiziram prošla vremena i ne tvrdim da je bilo savršeno. Ali bolje od ovoga kako je danas u Hrvatskoj je.
I za kraj, jedna nostalgična, meni jako draga:
http://www.youtube.com/watch?v=ES3hhxvJtaE
Otta von Grunt
*Partii je tipfeler. Znam kako se piše :lol:
vragec
Petre, u toj uređenoj američkoj demokraciji i kapitalizmu,su si direktori propalih banaka,osiguravajućih društva i ostalih prijevara kapitalističkog društva, isplaćivali bonuse u stotinama milijuna dolara prije propasti tih istih poduzeća,da bi nakon toga država novcem građana spašavala te iste prevarantske tvrtke.Kod nas će uskoro tako spašavati propale velike tvrtke u privatnom vlasništvu,tako da razlike nema…samo malo kasnimo s trendovima.
Popac
Nine, jako dobra posljednja rečenica. I odlična je vaša obrana u cjelini vremena kada se vjerovalo upravo u moć znanja. A Đuro je bio u tom svijetu. Iako su brojke i podaci koji iznosite sami po sebi hladni, od njih se grije srce svakog Đurinca.
SALAUKA
Nemoralno,drsko i pokvareno Pbasicu govoriti o nečemu što očito ne poznajete jer diva niti ste vidili niti gradili.Jednostavnije rečeno popišali jeste 12000 zaposlenih “radnika” i još tri puta toliko njihovih bližnjih za koje su u znoju lica svoga kruh svakog dana “zarađivali” za razliku od nekih a uglavnom ti isti piskaraju po portalima.Još jednom pročitane nebuloze.U tom ispraznom i nezaposlenom gigantu RADIM već 37 godina i time se ponosim ne mogu se sjetiti gdje ste vi kritičari i pluvači svoj kruh zarađivali.Poslovi,proizvodi ugovori i objekti za domaće i ino tržište govore sami od sebe o nama iz Đure samo treba isčitati monografiju iako nije dobra i potpuna nije ni cjelovita neme neimara bez visoke spreme i njihovih postignuća kreativnosti doprinosa,sve je završilo i završava na rukovodnim kadrovima a bilo je i “radnika” i to broj koji Vama ne može sjesti u taj plitki i napuhani mozak.Ruske nuklearke ,rafinerijska postrojenja,cementare,šećerane,krečane,toplane,energane,MOSTOVI i to brojni,dizalice,vlakovi-putnički i teretni lokomotive,tenkovi,patrie,reduktori ,plinske boce i alati,protugradne rakete i kompenzatori …….sve se to samo pravilo i prodavalo širo svjeta od EU sve do Azije ,Afrike i Amerike,Kanade itditd .Ponosim se onim što vi jeste oblatili a vi nabrojite svoja dostignuća i tehnike pa da isto uporedimo.I na kraju gadi mi se više i čitanje i razmišljanje o idiotskim pamfletima i “KOBASICAMA” sram Vas bilo.
2025god
Ma nema potrebe pričat i pisati o Bašićevim nebulozama a pogotovo se ljutiti na njegove bedastoće. Tako ograničeni čovjek nije ni mogao vidjeti gdje je došao. Činjenica je da je u tom periodu Đuro bio prepoznatljiv i po svojim proizvodima i po uposlenicima. ne samo u Jugi nego i u Europi a i šire. Nažalost, kadrovi (od stručnih do političkih) u periodu rata i poraća nisu iskoristili svoju šansu i Đuro je danas gdje je. A snjim i Brod. Šteta. Pitanje je gdje vidimo nove mogućnosti. Koje su nam nove šanse? To su sada pitanja. A ne svađe i međusobna blaćenja.
PBasic
Opet, umjesto o argumentima, vi o Bašiću.
Odmaknite se korak pa vidite o čemu pišem. Ne odnosi se na Ottu jer je očito jako mlada, pa se ne sjeća dobro.
I niste pročitali cjelovit odgovor; nisam rekao da je sada sjajno, zapravo uopće nisam komentirao sadašnje stanje (čak naprotiv, rekao sam baš kao i vi, da je sve skupa propalo, da menadžeri imaju 10 puta više od ondašnjeg Milovića, da se privatiziralo hale budzašto… itd).
Rekao sam samo da onda NIJE bilo sjajno stanje, da se uprkos velike proizvodnje NIJE realno zapošljavalo 16 000 ljudi već možda niti polovica toga broja, i da se “zapošljavalo” reda radi, direktno iz škole “hajde nek mali i njegov razred(!?) dođe raditi u ponedjeljak” (bez obzira što posla nije bilo niti za onie koji su već “radili”)
Zamislite sličnu situaciju danas: u HEP-u radnici imaju 6-7-8 000 kuna plaću (s terenskim dodacima i više) dok doktori znanosti (ne ja, ja ne radim, al oni koji imaju sreću raditi, imaju 5-6 000 kuna) … HEP ima možda 10 tisuća zaposlenih. Da je sada stari sustav, država bi u HEP primila 30.000 novih radnika i svi bi imali iste plaće od 2-3 tisuće kuna.
ZBOG TOGA nije onda bilo nezapolsenih, jer je partijska direktiva bila da NE SMIJE biti nezapolsenih, a ne zbog toga što je stanje u gospodarstvu bilo sjajno.
Stvarno se čudim kako ljudi imaju tako kratko pamćenje? Pa ja nikako nisam najstariji čitatelj portala, ali se sjećam da sam kao već veliki osnovac pa čak i srednjoškolac čekao u redu za litru ulja ili kilogram generičkog detergenta!? Za 10 deka kave se čekalo u redu i izrezivalo bon iz knjižice, čak i da ste imali novca kao pljeve! Za plaću se moglo kupiti svinjska polovica ( 20 kg prasetina, danas košta 500 kuna, a tolika je socijalna pomoć, a ne plaća, čak ni minimalac!)…
Netko je jugonostalgičan, a netko je povjesničar, ne razumijete vi to ;)
Otta von Grunt
Petre, kada si ti bio, kako sam kažeš srednjoškolac koji je čekao u redovima za kruh i deterdžent i ja sam bila dovoljno velika da se sjećam tih redova da ih je bilo. Kada su granate padale po Brodu, bila sam debelo u pubertetu pa nije da sam baš mlada i da se ne sjećam nekih stvari.
Ti se redovi redovno spominju u pričama o vremenu “onda”. Kakvi crni redovi? Vjerojatno su postojali, tamo negdje 1960., ali ako su ti redovi bili najveći problem u društvu, odmah ću potpisati da pristajem na njih.
Ne znam gdje se svinjska polovica može kupiti za 500 kn i molila bih te da mi kažeš adresu te mesnice jer ja kad imam kolinje polovicu svinje platim
1000 – 1200 kn, a onda dok još kupim sve što mi je za kolinje potrebno, cifra se popne i do 1800 – 2000 što je, na žalost, nečija plaća. Ako ju dobije.
I žao mi je, ali moram se složiti s nekim komentarima da je, za jednog povjesničara, ovo jako loše.
vragec
Nisi ti nikakav povjesničar,ti si revizionist! :)
PBasic
Etiketa!? Bogu hvala, već sam mislio da nisam u pravu, sad vidim da jesam ;)
vragec
Opusti se,bila je šala :)
SveMirko
Petre, usporedba ti je falša. Ne možeš uspoređivati kada netko danas zapošljava rođaka u HEP-u, a zna se unaprijed da za toga čovjeka nema potrebe i da će svaki njegov radni dan biti po našoj grbači, sa vremenom kada je postojala realna mogućnost da taj zaposleni rođo već sutra postane ano ne dobra poluga, onda bar kvalitetan kotačić u Đurinom ustroju.
Ne treba zaboraviti ni psihološki i socijalni moment. Ne mora biti da je svuda bilo tako, ti si možda dospio u neku posebnu atmosferu, ali ja sam dopao među iskusne majstore starog kova kod kojih je bilo vremena i za pušenje i za popit rakijicu ili pivo, nekada čak i za bacit na karte pomalo, ali kada se radilo, onda se čupalo, vuklo i prebacivale se norme i to u kvaliteti kojoj nije imao tko šta prigovoriti.
Nakon kućnog odgoja i odgoja u školi, odgoj koji sam dobio od tih Đurinih velikana, a u stvari malih ljudi je nešto najdragocjenije što imam u životiu. Možda siu me čak i mentalno “sjebali” jer nisam bio dovoljno aktivan i agresivan kada je trebalo grabiti.
ZORAN POPOVIC
Nedavno sam napisao da sam 1986 radio u tokariji u ĐĐ. 27.12. bio mi je treći slobodan dan, a plaća za te prekovremene ( a svi su bili plaćeni) je bila poprilična. Bilo je i loših primjera, gdje neradnici nisu mogli dobiti otkaz, ali dobro bi bilo da se još jednom pročita ovaj tekst : http://www.sbperiskop.net/kolumne/stribor-uzelac-schwendemann-kratka-povijest-propadanja-ili-inventura-potonuca-slavonskog-broda
PeterTDj
Bilo je, pa prošlo i sigurno neće se ponoviti! Sve je istina o proizvodima koje je Salauka naveo, a bilo još i drugih… Pa puno-puno i izvoznog programa… Bilo dana kada je u pola tri – tri iz ĐĐ dvadesetak vagona dugačka kompozicija krenula u svijet… Sve to mislim da i piše i u monografiji. Ono o čemu u monografiji ne piše, mislim da je o tome pokušavao nešto PBasic reći, ali ne baš ugodnim tonom i glasom. Zašto, ne znam(?)! Zar je grijeh biti bivši Đurinac? Da, istina je da bilo višak „uhljebljenih“ radnika, pa i neradnika u ĐĐ. Kao danas ih nema u onoj šačici zaposlenih? Također je među redaka započeta neka analiza kako su mnogo njih koji su gradili a i vodili ĐĐ, u jednom trenutku, da li namjerno ili nenamjerno naglo su urušili što su izgradili… Zaista i mi sami smo krivi za ovakvo stanje!!! Ne mogu se Brođani izvlačiti na rat, promjenu sustava, amoralnu privatizaciju, lopovluk nekih prvih menedžera, tajkunizaciju RH, politiku i gospodarstvenu politiku, i tko zna još na što… Bili smo tu, trebali smo drugačije djelovati! To je to. Uz sve to svi smo kušali spomenute kobasice…
2025god
Petre, da tebe ne razumijem, ne razumijem. Ali nešto znam. Da je povijest učiteljica života. U čitavoj toj priči mi je jedino nejasno kakav si ti povjeničar.
Kada te ničem nije naučila. Ili se možda varam-:).
PBasic
Otta, citat (to volimo mi povjesničari): “Za plaću se moglo kupiti svinjska polovica ( 20 kg prasetina, danas košta 500 kuna, a tolika je socijalna pomoć, a ne plaća, čak ni minimalac”
Što ti tu nije jasno?
U Plodinama je svinjska polovica od 20 kg ponekad čak i po 22 kune, a obično je 25.
@2025- opet ne čitaš što sam napisao (niti sam branio sadašnje stanje, niti sam napadao ondašnje; samo sam upozoravao da ne pričate gluposti o “sjajnom vremenu” kad ono nije bilo sjajno).
Inače, moj način rasprave, poduka argumentom “ad absurdum” ili čak majeutikom, često daje rezultate. Ako ne daje, nije problem u podučavatelju, već u tuposti učenika? :D
Otta von Grunt
Meni je polovica svinje, polovica svinje za kolinje (a takva se i kupovala za plaću u “ono” doba), a ona sigurno nije polovica od 20 kg. Ako ti misliš na neku drugu polovicu, jasno je u čemu je problem.
Povjesničar bi trebao baratati svim činjenicama i ne bi trebao imati toliko loših emocija prema jednom vremenu.
Također ne bi trebao širiti neistine o nekom vremenu.
SveMirko
@Petre – “Nije sve u novcu, ima nešto i u zlatu” – kažu naši stari. Plošne i paušalne ocjene o tome što se onda moglo, a što se može sad nisu nikako za usporedbu. Volio bih vidjeti procjenu za izgradnju kuće. S druge strane, ona je država imala dirigirane, ne-tržišne vrijednosti nekih artikala. Moj osobni dojam, koji nema veze sa zlatnom mladosti ili sličnim glupostima je da se živjelo bolje, ali znatno drugačije. Nije za zanemariti neke psihološke značajke društvenog poretka. Nisu svi baš bili isti, ali onaj tko je želio imati više i bitni “zapaženiji” morao je dobro upregnuti učiti i raditi. Normalno, bilo je i “devijacija”. Sjećam se mnogih ljudi koji su bili majstori ili tehničari pa su vrijednim učenjem i radom doista sebi osigurali bolju poziciju u društvu, veća primanja.
Sjetim se kada sam počeo raditi u Đuri, još sam živio kod staraca i moja plaća u markama je bila smiješno mizerna. Ipak, izlazio sam (autom) skoro svaku večer, nešto davao starcima za režiju, imao za obuću i odjeću. Koliko to mladih može danas? Svako ljeto se išlo na more, a sad nisam godinama bio.
Već sam i u prošlom postu napisao kako su neke “psihološke” značajke bitnije od čistog preračunavanja vrijednosti plaće onda i sada. Dojam (pazi dojam) da se znanjem i radom da napredovati te skup opće prihvaćenih društvenih vrijednosti kojima treba težiti činili su okruženje u kojemu se ugodnije i kvalitetnije živjelo.
Baza mi je kad se povjesničar uhvati matematičkih argumenata.
SveMirko
Samo još ovo ukratko (znam da nije ništa originalno):
Od socijalizma smo zadržali sve loše, a odbacili dobre stvari dok smo od kapitalizma povukli najgore, a dobre stvari još nismo usvojili. Zove li se to limbo ili tranzicija, jebe mi se, ali znam da ovo sada jako malo valja, manje nego ono prije (i nisam nikakav nostalgičar, prije bih rekao realista).
SveMirko
Evo baš gledam onsko usput (po stoti put) Sicko MM-a i kaže ovako: na Kubi 251$ po čovjeku godišnje izdvajanje za zdravstvo, u SAD-u 7000$. Iako ne vjerujem svemu što MM kaže, vjerujem da zdravstvena skrb u SAD-u nije 30 puta bolja od one na Kubi. Dapače, on tvrdi kako je na Kubi bolja. Samo još jedan prilog tvrdnji kako se novcem ne može i ne treba sve mjeriti.
