Foto: JavnaTVzaSve
“Danas smo ovdje da bi pružili bezuvjetnu podršku ekipi Hrvatske uživo, baš kao što su oni nas podržavali sve ove godine u borbi s mnogobrojnim problemima s kojima se susreću djeca s poteškoćama, osobe s invaliditetom i njihove obitelji”, poručile su u svom govoru na prosvjedu predstavnice Inicijative Pomozimo djeci s invaliditetom. Osim njih, jednu od najpopularnijih društveno političkih emisija u zemlji, Hrvatska uživo (HUŽ), podržao je Savez samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH) u čije je ime Marijana Tomić kazala kako je “neargumentirano ukidanje emisije HRT-a Hrvatska uživo posljednji u nizu napada na Ustavom zajamčena prava javnosti da bude izviještena o svim zbivanjima u društvu”. Radi se o jednoj od posljednjih emisija na “javnoj televiziji” koje nisu zagađene regresivnim društvenim vrijednostima ili lažnim katoličkim moralom kojeg, u programu ove navodno sekularne kuće, ima toliko da kontinuirano odbija gledateljstvo i izaziva revolt javnosti.
Prosvjed je održan u petak ujutro na Markovom trgu, najpopularnijem prosvjednom mjestu u Zagrebu, koji je s jedne strane okružen zgradom vlade, a s druge zgradom parlamenta. I adresat ovog prosvjeda ispravno je odabran. Stanje na Hrvatskoj radioteleviziji nikada nije bilo bez mučnih internih i vanjskih konflikta i nikada bez politički jasno određenih pripadnosti koje radnicima daju određenu egzistencijalnu sigurnost. Pogotovo u periodima smjene vlasti kada su česte promjene “shema” i kada se otkazima pokušava prikupiti nešto jeftinih bodova zagovorom popularne efikasnosti. Kao javna medijska kuća, HRT se nikad nije mogao oduprijeti političkim pritiscima, što ga je danas, u mandatu HDZ-a, prestalo činiti javnim medijskim servisom, i pretvorilo ga u državni. HRT se nekoć hvalio svojom europskom kvalitetom i pariranju BBC-u, dok se danas bore za mrvice gledateljske naklonosti sa komercijalnim i kablovskim televizijama kopirajući njihove sheme. Kako bi se zaključilo da se radi o dugoročno pogrešnoj strategiji dovoljno je uvažiti argument da HRT nema nijedan razlog da tržišno konkurira komercijalnim televizijama, za razliku od njih, HRT je izravno javno financiran medij. Kontinuiranom padu gledanosti ova javna kuća pokušava doskočiti balansiranjem između političkih imperativa odozgo, poput nameta klerikalnih nacionalističkih radikala kakav je bio prošli v.d. ravnatelja, Siniša Kovačić, i kozmetičkim izmjenama “sheme” koja se svodi na ukidanje obrazovnih i inteligentnih emisija u zamjenu za jeftine lajf-stajl produkcije kakve inače pune minutažu komercijalnih televizija.
Smrt javne televizije
Ukidanje HUŽ navodno je, objašnjavaju sa HRT-a, tek rezultat promjene jesenske sheme. U terminu HUŽ po novome, ići će neka emisija o uređenju interijera, a ono malo informacija što je javnost mogla dobiti o najrelevantnijim društvenim temama odlazi u ropotarnicu povijesti. Efekt ovog gašenja tako je dvostruki: javnost će biti lošije informirana i više depresivna jer životni standard u Hrvatskoj nije takav kakav emisije o uređenju interijera zahtijevaju. S druge strane, kao što je redom objasnio Indexov Ilko Ćimić, mogućnost ukidanja HUŽ je posljedica promjene zakona u mandatu aktualnog HDZ-ovog premijera Andreja Plenkovića koji je ukinuo Nadzorni odbor. Radi se o tijelu koje je uspostavljeno upravo kako ovakve stvari ne bi bile moguće i kako bi se HRT održao kao javni medij.
Izjave dviju govornica s početka teksta dovoljne su da bi se razumio društveno-politički kontekst prosvjeda protiv ukidanja HUŽ. Pritom moramo primijetiti da se situacija se u novinarstvu u Hrvatskoj i solidarnosti kako novinara s ostatkom društva, tako i obratno, popravlja – u ranijim godinama bilo bi teško zamisliti ovakvu jasno pozdravljenu političku angažiranost SSSH. Nažalost, preduvjeti ostvarenja ove solidarnosti dolaze tek sad s gotovo u potpunosti erodiranim novinarskim sektorom. Ukidanje HUŽ tako je dijelom dugoročnog trenda propadanja medija u Hrvatskoj. Ove su godine libertarijanci pozivali javnost na prestanak plaćanja pretplate HRT-a, čemu se kao ljevičari ne možemo nikako pridružiti, no, možda bismo, po uzoru na Grčku, ponekad, čak i s javnim medijima, jednostavno trebali početi ispočetka. Kvalitetnih novinara koji znaju raditi svoj posao na burzi rada ima na pretek. A javnost žednu relevantnih informacija pronalazimo u glasački pasivnom biračkom tijelu. Možda bismo prije klerikalnih potreba trebali misliti na ove druge.
bilten
