U brojnim intervjuima, silnim javnim nastupima, promišljenim predstavljanjima 'razrađenih programa' i kontinuiranim međusobnim svađama koje smo čuli tijekom predsjedničke kampanje malo se govorilo o životu mladih u Hrvatskoj 2020., a još manje o tome kakav bi mogao biti njihov život 2040. ili 2050. Mladi našim političarima odavno ne vjeruju, ali nisu apolitični
'O čemu ovi pričaju', napisao mi je u poruci nećak u ranim 20-ima tijekom posljednje televizijske debate u kojoj su se suočili sada već bivša predsjednica i budući predsjednik Republike Hrvatske. 'Mojoj generaciji sve što govore ne znači baš ništa. To je više spika za vas starudije' – nastavio je u revijalnom tonu. Iza svih drama, sučeljavanja, analiza, intriga i gafova prethodnih mjeseci ostaje jedna velika neugodna istina: sudeći prema predsjedničkoj kampanji, Hrvatska nije zemlja za mlade ljude.
U brojnim intervjuima, silnim javnim nastupima, promišljenim predstavljanjima 'razrađenih programa' i kontinuiranim međusobnim svađama malo se govorilo o životu mladih u Hrvatskoj 2020., a još manje o tome kakav bi mogao biti njihov život 2040. ili 2050.
Kampanja koja je u svojim posljednjim danima više sličila na uredski sukob dvoje bivših suradnika nije otvorila pitanja poput onih o zapošljavanju i radu u nadolazećim godinama. Izostala je prilika čuti što kandidati misle o činjenici da mladi ljudi u Hrvatskoj u sve manjoj mjeri imaju mogućnost rada na neodređeno vrijeme. Nitko ih nije pitao kako se takva situacija odražava na kasniji odlazak mladih ljudi iz svojih obitelji i još kasnije razmišljanje o roditeljstvu. Za hrvatski javni prostor posebno bi bilo važno da su rekli svoje mišljenje o tome kako će digitalizacija, robotizacija i automatizacija poslovnih procesa utjecati na broj i profil radnih mjesta u budućnosti. Što će i gdje ti mladi ljudi raditi.