Nedavno sam imao prigodu pogledati srpski film "Parada". Genijalan i jednostavan film nakon kojeg bi i posljednje primitivno biće promijenilo svoj stav i prihvatilo homoseksualnost kao nešto normalno.
Eh, to bi bilo moguće kad bi većina primitivaca bez srama pogledala "ružičastu" komediju koja zabavlja i osvješćuje. Primitivcu je lakše okrenut film s nekim mačo tipom koji lomi kosti kao drobilica željeznog otpada, a kad gleda nogometne utakmice sasvim mu je normalno da se dečki iz pobjedničke ekipe tapšaju po stražnjici, grle, ljube i skaču jedan po drugome. Tu je strašno tolerantan jer tip zarađuje milijune eura da zabije gol za "pravu" momčad.
Splitska povorka ljubavi, mira i međusobne tolerancije s druge strane otvara parove na kladionici gdje se primitivci klade koliko će "pedera" završiti s razbijenim glavama, hoće li u arsenalu biti više cigli nego kamenja i boca, te hoće li netko od primitivaca uletjeti u "teren" i mimo policije cipelariti nekog iz "ružičnjaka"? Interesantno je s koliko homofobnog žara žene napadaju povorku. Prije stotinjak godina kad su sufražetkinje izašle na ulice i borile se za glas žena na njihovu stranu je stao i veliki broj intelektualaca gay orijentacije. Te hrabre žene bile su batinane od strane muške "gospode" koja su ih smatrala inferiornim bićima. Zaboga, pa tek pedesetih godina prošlog stoljeća žene su dobile pravo glasa u Švicarskoj. Danas se bore u muslimanskim zemljama da smiju voziti automobile i polagati vozački ispit, a da ne spominjemo zemlje u kojima je ženskoj djeci zabranjeno školovanje.
Danas u Saboru imamo otvoreno homofobno napadanje zastupnika HDSSB-a Zorana Vinkovića i opetovano vrijeđanje gay populacije. Jednostavno, nismo još sazreli za demokraciju. Ovakvim ispadima, dojma sam, uskoro bi moglo krenuti spaljivanje vještica i javna kastracija homoseksualaca. Dičimo se nekim kulturnim naslijeđem, velikim književnicima, inovatorima, znanstvenicima zaboravljajući na činjenicu da je i među njima bilo "pedera" koje bi primitivna većina s guštom zgazila bez obzira na njihov doprinos u razvoju ne samo zemlje nego i svijeta. Parada koja bi trebala nesmetano prolaziti Splitom trn je u oku "muškarčina" koji se više boje kite nego vlastite smrti.
Izjava gradonačelnika Keruma je u rangu konverzacije pračovjeka gdje se "oni drugi" trebaju getoizirati, dati im da odrade tu transvestiju i pustiti "normalan" svit da živi na miru. Kerumovo generaliziranje da "Split ne želi paradu i neka ljudi ne izlaze na ulice" istovjetna je onoj njegovoj budalaštini od zimus kad je komentirao lomove na zaleđenim splitskim ulicama riječima "neka ne izlaze na Rivu jer će se polimiti". Prava homoseksualaca su neminovnost u zapadnoj civilizaciji. Primitivnost je neminovnost u našem malom vilajetu. Proći će još dugi niz godina dok zadrti dio društva ne prihvati "drukčiju" ljubav od njihovih.
Do prije pedesetak godina ni osobe s invaliditetom (paraplegičari) nisu se smjeli vjenčati u crkvi. Neke stvari se mijenjaju polako no sigurno. Zašto je potrebna parada? Gay populacija sigurno ne špancira ulicama da bi skrenula pozornost na svoju spavaću sobu, kako to misli neupućena nakupina ljudi s ciglama u ruci. Ne, oni svojom povorkom prvenstveno žele skrenuti pozornost na svoja građanska prava kakva su im zajamčena zakonom i ustavom. Žele konačno prošetati slobodno ulicom u zagrljaju sa svojom partnericom ili partnerom razmjenjujući emocije kakve na javnim mjestima razmjenjuju i heteroseksualni parovi. Žele pravo na brak i pravo na djecu. Zar su se za ta prava trebali izboriti čameći u ormaru?
Ta mala skupina ljudi pokazala je izuzetnu hrabrost svojom paradom ponosa. Za to treba imati više petlje nego za baciti kamen skriven iza razularene rulje. Parada ponosa nije tako samo škola tolerancije već i identifikacija našeg društva kao sredine koja još ne shvaća ni osnovne lekcije iz međuljudskih odnosa. Gay populacija ima pravo na paradu! Ima pravo na "različitost", ima pravo na skretanje pozornosti na sebe dok se ta "različitost" ne raspline u normalnoj socijalnoj interakciji. Nedavno sam bio na svečanoj sjednici učiteljskog vijeća OŠ Ivana Rabljanina na Rabu. Dječji zbor je pjevao himnu škole u kojoj napominju da će ići "putovima tolerancije". Takav odgoj od malih nogu ulijeva nam nadu da će u skorašnjoj budućnosti primitivizam biti zamijenjen kozmopolitizmom.
Do tad ćemo morati trpjeti prostakluke saborskih zastupnika koje plaća i svaki deseti gay porezni obveznik u Hrvatskoj. Naime, prema istraživanjima, svaki 5-10 građanin lijepe naše je gay orijentacije. Bili hetero, homo ili biseksualni, ljudi smo, pa hajmo se tako i ponašati. Nadam se da splitska parada neće završiti kao ona iz filma Parada. Nadam se da smo dovoljno evoluirali da konačno shvatimo što je čista ljubav i da je gay ok.
Preuzeto s portala: www.SEEbiz.eu
