U 2008. godini tokom utakmice Lige prvaka Barcelona – Manchester United, predsjedniku Barcelone je ukraden laptop sa svim važnim poslovnim informacijama.

Mislite li da je slučajnost krađa poslovnih informacija kompaniji čiji godišnji prihod prelazi 400 miliona eura?

U februaru 2010. godine je bivši inžinjer kompanije Boeing Dongfan "Greg" Chung, kineskog porijekla, osuđen na 16 godina zatvora zbog krađe poslovnih tajni u vezi sa satelitskim programom SAD-a.
Industrijska špijunaža je špijuniranje u komercijalne svrhe, za razliku od obične špijunaže koja se obavlja u svrhu sigurnosti jedne države.

Zadugo će ostati zapamćen u istoriji, jer je čak 30 godina snabdijevao Kinu ukradenim informacijama, dostavljajući najmnogoljudnijoj zemlji na planeti više od 350.000 dokumenata iz jedne od najvažnijih i najzaštićenijih sfera za SAD.

Radi se o klasičnim primjerima industrijske špijunaže, gdje je akcija iz filmova Džejmsa Bonda ne samo realnost nego i svakodnevnica.

Teško povući granicu

Industrijska špijunaža je špijuniranje u komercijalne svrhe za razliku od obične špijunaže koja se obavlja u svrhu sigurnosti jedne države.

Među aktivnostima prikupljanja informacija o konkurentima nekada je teško povući i napraviti jasnu etičku i pravnu granicu između dozvoljenog i zabranjenog.

U aktivnosti industrijske špijunaže spadaju, naravno, nedozvoljene aktivnosti, koje ciljaju najčešće dvije vrste informacija.

Prvo, informacije o samoj organizaciji koja je meta špijunaže i o njenim procesima, tehnologijama, idejama itd.

Zatim, informacije koje su operativne prirode i koje se tiču kupaca, cijena, podataka o strategiji kompanije, tržišta itd.

U industrijsku špijunažu spadaju, dakle, aktivnosti poput krađe poslovnih tajni, podmićivanja, prisluškivanja osoba, te niz drugih ilegalnih aktivnosti sa istom svrhom.
Vlade svih razvijenih zemalja organizovano uspostavljaju aktivnosti protiv ove vrste industrijske špijunaže i identifikuju zemlje koje im predstavljaju najveću prijetnju.

Žrtve ove vrste špijunaže su vlade kao i same kompanije. Najčešće mete su informacijski sistemi, procesi proizvodnje i komunikacije u vojnoj industriji, aeronautika, elektronika, naoružanje, mikroprocesori za računare, softveri, hemijske formule itd.

Kopiranje i piraterija proizvoda posebno su rasprostranjene aktivnosti industrijske špijunaže, gdje su meta softveri ili tehnologije, ali i artikli poput odjevnih predmeta.

Uloga i mjere vlada

Ovaj segment industrijske špijunaže možda je i najpogubniji po svjetsku ekonomiju i šteta na globalnom nivou se procjenjuje na 750.000 izgubljenih radnih mjesta godišnje. Vlade svih razvijenih zemalja organizovano uspostavljaju aktivnosti protiv ove vrste industrijske špijunaže i identifikuju zemlje koje im predstavljaju najveću prijetnju.

Aktivnosti industrijske špijunaže se najčešće obavljaju putem nezadovoljnog uposlenika, koji prisvaja informacije u svrhu vlastitog interesa ili kako bi oštetio kompaniju. Takođe, konkurent ili strana Vlada traže navedene informacije kako bi poboljšali vlastitu tehnološku i finansijsku situaciju.

Često se dešava i da dođe do ubacivanja insajdera, odnosno određene osobe koja se ubacuje u organizaciju i potom dostavlja tajne informacije drugoj zemlji ili konkurentskoj kompaniji.

Iako najčešće vidimo slučajeve gdje manje razvijene zemlje (naprimjer iz Azije) napadaju ekonomski najrazvijenije zemlje (SAD, zemlje EU-a itd.), ipak, i za velesile cilj opravdava sredstvo, pa tako najrazvijenije zemlje poduzimaju svakodnevno ovakve akcije jedne protiv drugih.

Od trenutka kada određena zemlja donese odluku o razvoju pojedinog ekonomskog sektora, odnosno proizvoda ili tehnologije, računica je jednostavna.
Kina se optužuje da posljednjih 20 godina vodi neumornu bitku, pokušavajući ukrasti tajnu elegantne bijele boje IT-a i drugih proizvoda.

Svodi se na izbor između ulaganja više stotina miliona dolara u vremenskom periodu od 10 do 15 godina za razvoj nove tehnologije ili na krađu tehnologije od naprednije zemlje u toj oblasti, što ujedno i košta pedesetak puta manje i puno je brže.

Bijeli proizvodi

U tom kontekstu potpuno je jasno zašto industrijska špijunaža prosperira bez prestanka. Primjer slijedi:

Jedno od polja industrije o kojem se mnogo ne priča, ali gdje je špijunaža utoliko intenzivnija, jeste proizvodnja IT-a i drugih uređaja i proizvoda bijele boje. Za sada Kina nema mogućnost takvog “luksuza” i ona se optužuje da posljednjih 20 godina vodi neumornu bitku, pokušavajući ukrasti tajnu elegantne bijele boje IT-a i drugih proizvoda.

Vrijednost ovog tržišta na globalnom nivou je procijenjena na 17 milijardi američkih dolara. Da su kineski špijuni bili uspješniji, njihove bi fabrike bile upućene u tajnu proizvodnje titanijumdioksida i proizvodile bi danas za sva tržišta sve proizvode koje kupci žele u bijeloj boji (Ipod, vozila, plastiku, kreme itd...).

Gotovo 70 posto ovog tržišta pripada danas malom broju kompanija iz hemijske industrije, od kojih je najznačajnija DuPont, koja je provela decenije rada kako bi dovela procese gotovo do savršenstva.
Sve što danas nedostaje Kini jeste know-how, jer već posjeduje raspoloživu radnu snagu i jeftine proizvodne procese.

Kina danas može proizvesti bijele proizvode na način koji je odavno prevaziđen i koji daje nečistu bijelu boju.

Stoga je razumljivo da je upravo ova tehnologija već jako dugo na listi prioriteta kineskih agenata i da je cilj potrebno ostvariti po svaku cijenu. U toku je i sudski proces koji se vodi u SAD-u protiv nekoliko osoba optuženih za krađu dokumenata firme DuPont i za davanje informacija kineskim kompanijama.

Sve što danas nedostaje Kini jeste know-how, jer već posjeduje raspoloživu radnu snagu i jeftine proizvodne procese.

Navedimo i jedan potpuno legalan način sticanja know-howa, kojim će zemlje u razvoju postepeno stizati razvijene zemlje: uslovljavanje sklapanja velikih ugovora transferom tehnologije.

Odličan primjer u ovoj oblasti jeste prošlogodišnji dogovor o prodaji 126 francuskih borbenih aviona tipa “Rafale” Indiji.

Jedan od uslova je bio i da se napravi transfer znanja, čime bi samo 18 aviona biti proizvedeno u Francuskoj, dok će ostatak biti realizovan u Indiji, ali to je bila cijena ugovora koji Francuska, kao i druge razvijene zemlje, danas sve češće moraju prihvatiti.

Poznati slučajevi

Najčešći akteri industrijske špijunaže su tehnološki napredne i profitabilne kompanije, koje su tržišni lideri ili su na putu da to postanu. Evo i nekoliko konkretnih primjera:

Godine 1977. u Indiji se desio i poznati slučaj ultimatuma, kada je indijski ministar industrije naredio kompaniji Coca-Cola, koja je tada imala lidersku poziciju na tržištu, da im preda intelektualno vlasništvo, odnosno formulu napitka ili da napusti tržište. Američka kompanija je odlučila napustiti tržište.

Poznati slučaj u svijetu industrijske špijunaže jeste i višegodišnja pravna bitka, nakon koje je Volkswagen bio osuđen da plati General Motorsu 100 miliona dolara odštete, uz obavezu kupovine dijelova u iznosu od 1 milijarde dolara, nakon što je 1993. godine osam menadžera prešlo iz Opela (koji je pripadao GM-u) u Volkswagen sa svim informacijama koje su posjedovali.

Airbus je 1994. godine, u periodu pregovora o modernizaciji saudijske flote, bio uhvaćen u pokušaju podmićivanja saudijskih zvaničnika s ciljem prodora na ovo bogato tržište.

Svjetska hakerska legenda Albert Gonzales je kompaniji TJX ukrao pristupne informacije za 94 miliona kreditnih kartica korisnika zbog nedovoljno zaštićenog informacijskog sistema. Haker je bio osuđen na 40 godina zatvora, a kompanija je izgubila klijente.

Kompaniji Sony PlayStation Network je ukradeno 77 miliona korisničkih profila, takođe, prilikom hakerskog napada koji joj je pričinio višemilionsku štetu i učinio da web-stranica bude zatvorena gotovo mjesec dana.
Sjedinjene Države smatraju Kinu najvećom prijetnjom u ovoj oblasti, a na “istoj talasnoj dužini” su i ostale ekonomske sile poput Velike Britanije...

U januaru 2005. godine ruski premijer (Fradkov) zatražio je od ruske tajne službe da više štiti domaće kompanije, što je bilo javno priznanje o vezi tajnih službi, ekonomskih aktera i interesa države.

Ni često najpoželjniji svjetski poslodavac Google nije prošao bez sličnih napada, a znamo da je kompaniji ukradeno intelektualno vlasništvo putem djela čiste industrijske špijunaže, kada je kineska Vlada pokrenula masovnu akciju protiv Googlea, Yahooa i drugih kompanija.

Iskorištena je slabost zaštite informacijskog sistema i kineski hakeri su ušli u interne informacijske kanale ovih kompanija. Detalji počinjenje štete se rijetko kada javno obznanjuju tako da je teško procijeniti iznos načinjene štete, ali je nesumnjivo da se mjeri desetinama miliona američkih dolara.

Američki stručnjaci su u 2010. godini izjavili da su napadi na Google izvršeni sa 2 kineska univerziteta, koja su poznata po stručnosti u oblasti IT-a i vezama sa kineskom vojskom (Shanghai Jiao Tong University i Shandong Lanxiang Vocational School).

Jedna od značajnih špijunskih afera u vojnoj industriji tiče se i Balkana. Kada je prikazan 2010. godine kineski borbeni avion Chengdu J-20 je odmah sve stručnjake podsjetio na američki borbeni avion US F 117 Nighthawk, koji je oboren u Srbiji 1999. godine.

Stručnjaci su potvrdili sličnost, a poznato je da su odmah po obaranju aviona kineski zvaničnici u Srbiji krenuli u traženje i otkup dijelova oborene američke vojne mašine. Isto se tvrdi i za ruski avion Sukhoi T-50 prototype stealth fighter, takođe, prezentovan javnosti 2010. godine, i oba slučaja predstavljaju značajan napredak za Rusiju i Kinu u oblasti vojne industrije.

Kao što se može pretpostaviti, najčešći napadač, odnosno industrijski špijun, jeste Kina koja na sve načine, polako ali sigurno, stiže tehnološki, vojni i ekonomski svjetske velesile.
Metode variraju i idu od klasičnih i staromodnih (prisluškivanje telefona, krađa laptopa itd.), pa do upada putem interneta u informacijske sisteme itd.

Sjedinjene Države smatraju Kinu najvećom prijetnjom u ovoj oblasti, a na “istoj talasnoj dužini” su i ostale ekonomske sile poput Velike Britanije, gdje je, naprimjer, 2007. godine 300 menadžera domaćih kompanija dobilo pismo od strane vlade u kojem im se ukazuje na opasnosti u ovoj oblasti i na opasnost koja im prijeti iz Kine.

Njemački stručnjaci za industrijsku špijunažu procjenjuju da njihova ekonomija gubi 53 milijarde eura godišnje, što odgovara 30.000 radnih mjesta, a Kina i Rusija su na vrhu ljestvice industrijskih špijuna.

Metode variraju i idu od klasičnih i staromodnih (prisluškivanje telefona, krađa laptopa itd.), pa do upada putem interneta u informacijske sisteme itd. Kradu se informacije ne samo o tehnologijama nego i o tehnikama menadžmenta i o marketinškim strategijama.

Kako unaprijediti zaštitu

Direktna je veza u svakoj zemlji između zaštite stranog intelektualnog vlasništva i nivoa stranih investicija.

Drugačije rečeno, što bolje svaka zemlja štiti intelektualno vlasništvo, utoliko će više imati stranih ulaganja i brži ekonomski razvoj. To nas, naravno, dovodi do pitanja kako spriječiti prijetnje ovog tipa kojih je svaki dan sve više i više.

Organizacije ne smiju gubiti vrijeme. Ulaganje u mjere zaštite treba biti proporcionalno vrijednosti usluge ili proizvoda, odnosno informacije koja se želi zaštiti.
Većina menadžera često pravi dvije iste greške: misle da ne mogu biti žrtva industrijske špijunaže, jer ne drže u svojim rukama nikakvu revolucionarnu formulu...

Potrebno je unaprijediti zaštitu na slijedeće načine: imenovati osobu zaduženu za fizičku i informacijsku sigurnost; generička ili specijalizovana edukacija zaposlenih o važnosti ovog fenomena je, takođe, korisna; potrebno je biti u toku i pratiti dešavanja i nove trendove na tržištu kod konkurencije i unutar sopstvene kompanije, te biti informisan o načinima industrijske špijunaže.

Korisno je i razgovarati sa pouzdanim partnerima iz iste industrije i razmijeniti iskustva s njima, kao i sa relevantnim vladinim tijelima ili osobama koje mogu pomoći u ovoj oblasti.

Većina menadžera često pravi dvije iste greške: misle da ne mogu biti žrtva industrijske špijunaže, jer ne drže u svojim rukama nikakvu revolucionarnu formulu poput Coca-Cole, naprimjer.

Zatim, smatraju da su preduzeli sve potrebne mjere za razumijevanje prijetnje i za sprečavanje aktivnosti industrijske špijunaže. Žrtve industrijske špijunaže mogu biti gotovo sve kompanije, a sigurnosti nikada nije dovoljno.

Ukoliko radite za multinacionalnu i profitabilnu kompaniju, dok čitate ovaj tekst, velike su šanse da neko upravo smišlja način kako da dođe do tajnih poslovnih informacija vašeg poslodavca.

Izvor: Al Jazeera