U zagrebačkoj Staroj gradskoj vijećnici danas će se u 17 sati održati komemoracija povodom smrti pisca i moreplovca svjetskoga glasa, Jože Horvata. U petak će Horvat biti pokopan na groblju Mirogoj, a ovo je prilika da se još jednom pozdravimo s čovjekom koji je održao besu punih 97 godina i zahvaljujući kojem su generacije osnovnoškolaca saznavale nove pojmove iz geografije, prije negoli su postajali redovno nastavno gradivo. I danas nam je ostao odjek čudesnih riječi koje su označavale luke u nedokučivim prostranstvima kontinenata i oceana
Je li to umro moreplovac, književnik, antifašista i partizan, ili sanjar, trezvenjak, lutalica beskrajem života, svoga i tuđih? Ako čovjek zna što i zbog čega radi, jesu li moguće slučajnosti. Prva je pomisao na vijest o smrti Jože Horvata.
Zašto baš Besa kad nitko od njega nije tražio besu? Ili je možda taj čudesni čovjek nešto unaprijed znao? Pa sam sebi zadao besu, tu opaku riječ koja znači tako čvrsto obećanje da nije moguće ni pomisliti ne održati ga. Onaj kome se zada besa može biti siguran da će riječ biti održana.
JOŽA HORVAT: Đavo mi je šapnuo - plovi!
Znao je to Joža Horvat kad je svom prvom brodu dao ime „Besa“. Oh, kakav brod! Danas bi ga nazvali čamcem. Jedrenjak dužine petnaestak metara. I s njim krenuo 1965. godine na put oko svijeta. Dug dvije i pol godine. S posadom od troje ljudi. Bila je to samo jedna od avantura koje su činile Horvatov život. Sve je nemoguće nabrojiti. Ili je, pak, cjelokupni njegov život bio samo jedna avantura.
Izgubio je oba sina. Jedan poginuo u saobraćajnoj nesreći, drugoga progutali valovi na jednoj od plovidbi oko svijeta. A bio je s ocem i majkom, zaštićen roditeljskom ljubavlju. Dvoje djece. Čovjek koji nije zadao besu odustao bi, povukao se u mir obale, šume, proplanka. I čekao što će se dalje događati, ne želeći u tome sudjelovati. Većina bi, nakon takvoga gubitka, odustala. Ali, ne i onaj koji je zaražen virusom života. Oprašta moru, miri se sa životom – izdajicom i nastavlja. Ploviti, kazivati, pisati, opisivati.
Prateći „Besu“ na putu oko svijeta, uglavnom preko Emisije za pomorce Radio Zagreba, ondašnji učenici - osnovnoškolci istovremeno su saznavali nove pojmove iz geografije, prije negoli su postali redovno nastavno gradivo. Mnogima od njih ostao je taj nepoznati odjek čudesnih riječi koje su označavale luke u nedokučivim prostranstvima kontinenata i oceana. Pa kad su odrasli, zaposlili se i počeli živjeti na kredit, mogli su otputovati na nekoliko dana u Pirej ili na Palma de Mallorcu, u Tanger ili Port Said, odnekud im poznata odredišta. Koja je, davno prije njih, bila zaposjela „Besa“.
A još puno ranije dječarac Joža Horvat dao je životu besu. Ma što mu god činio, ostat će na nogama i pri zdravoj pameti. I ponovio besu moru, zakleo se u vječnu ljubav, bez obzira na cijenu. I održao besu punih 97 godina.
Izvor: Lupiga
Je li to umro moreplovac, književnik, antifašista i partizan, ili sanjar, trezvenjak, lutalica beskrajem života, svoga i tuđih? Ako čovjek zna što i zbog čega radi, jesu li moguće slučajnosti. Prva je pomisao na vijest o smrti Jože Horvata.
S ulovom na Besi (FOTO: teambushcraft.com)
Zašto baš Besa kad nitko od njega nije tražio besu? Ili je možda taj čudesni čovjek nešto unaprijed znao? Pa sam sebi zadao besu, tu opaku riječ koja znači tako čvrsto obećanje da nije moguće ni pomisliti ne održati ga. Onaj kome se zada besa može biti siguran da će riječ biti održana.
JOŽA HORVAT: Đavo mi je šapnuo - plovi!
Znao je to Joža Horvat kad je svom prvom brodu dao ime „Besa“. Oh, kakav brod! Danas bi ga nazvali čamcem. Jedrenjak dužine petnaestak metara. I s njim krenuo 1965. godine na put oko svijeta. Dug dvije i pol godine. S posadom od troje ljudi. Bila je to samo jedna od avantura koje su činile Horvatov život. Sve je nemoguće nabrojiti. Ili je, pak, cjelokupni njegov život bio samo jedna avantura.
Pod stare dane (FOTO: Novi list)
Izgubio je oba sina. Jedan poginuo u saobraćajnoj nesreći, drugoga progutali valovi na jednoj od plovidbi oko svijeta. A bio je s ocem i majkom, zaštićen roditeljskom ljubavlju. Dvoje djece. Čovjek koji nije zadao besu odustao bi, povukao se u mir obale, šume, proplanka. I čekao što će se dalje događati, ne želeći u tome sudjelovati. Većina bi, nakon takvoga gubitka, odustala. Ali, ne i onaj koji je zaražen virusom života. Oprašta moru, miri se sa životom – izdajicom i nastavlja. Ploviti, kazivati, pisati, opisivati.
Prateći „Besu“ na putu oko svijeta, uglavnom preko Emisije za pomorce Radio Zagreba, ondašnji učenici - osnovnoškolci istovremeno su saznavali nove pojmove iz geografije, prije negoli su postali redovno nastavno gradivo. Mnogima od njih ostao je taj nepoznati odjek čudesnih riječi koje su označavale luke u nedokučivim prostranstvima kontinenata i oceana. Pa kad su odrasli, zaposlili se i počeli živjeti na kredit, mogli su otputovati na nekoliko dana u Pirej ili na Palma de Mallorcu, u Tanger ili Port Said, odnekud im poznata odredišta. Koja je, davno prije njih, bila zaposjela „Besa“.
Famozna Horvatova Besa (FOTO: teambushcraft.com)
A još puno ranije dječarac Joža Horvat dao je životu besu. Ma što mu god činio, ostat će na nogama i pri zdravoj pameti. I ponovio besu moru, zakleo se u vječnu ljubav, bez obzira na cijenu. I održao besu punih 97 godina.
Izvor: Lupiga
