Jesen u meni…


Ma ne, nisam melankolična. Ovi sunčani i topli dani su užitak, iako to nije i baš normalno. Kaputi su u stanju pripravnosti, pa kad zahladi mi smo spremni.
Grad nam je nekako opustošio, ljudi je malo vani, iako zbog vremena ih i ima spram toga kako će biti kada počne ono hladno i cmoljavo vrijeme.
Primjećuje se da je puno Brođana otišlo. Grad je pust, sve više lokala zatvoreno, sve više kuća u prozorima ima natpise da se prodaju.
Ipak, gradonačelnik zove mlade da kupuju jeftine parcele na rubu grada i grade kuće po povoljnim uvjetima. Kao i neke gradske prostore u najam. E pa kažu :“ Kasno Marko na Kosovo stiže…“, kasni 10 godina. Da je tada to nudio, možda bi i bilo zanimljivo, sada je, neću reći glupo, ali neprofitabilno za te obitelji. Trebao je ponuditi mladima sufinanciranje kupovine kuća u centru grada, ili jako povoljne kredite. Tako ne bi trebali dva auta, ne bi čekali da izgrade kuću, bili bi bliže svemu. Time ne mislim da je život samo u gradu, ali mladi trebaju i doktore, škole, sport, vrtić, posao, hobi i sl. Što je manje stanovnika, prorijedit će se i tako rijetke autobusne linije. Grad ima previše praznih kuća da bi bio „živ“ grad, a kao grad nije prevelik, tako da je prikladan za život s djecom. Kuće bi bile naseljene, grad bi bio življi. Ovako, ostat će ruševine, a neće puno mladih uzeti te „pogodnosti“ koje se nude.

Ljetos paradoks. Imamo bazene, radi samo vanjski! Kao, pa ljeto je ne kupa se nitko u unutrašnjem. A kiša cijeli mjesec? A na pr. djeca sa alergijom na sunce ili osjetljivom kožom na sunce? Pa i čista želja da se kupa u drugom bazenu! Dodatnih sadržaja na kapaljku. U Bizovcu raj spram toga. Ok, nitko ne očekuje valove kod nas, ali neke zabavne sadržaje, animaciju, ponudu raznih pića pa i hrane, zabavu za djecu pa i starije, ništa!? A nije baš toliko jeftinije! Sada opet kupanje samo u zatvorenom što je normalno. Nisam išla, priznajem, zato što sam čula da je hladno, oko bazena i u bazenu. Znam da vaterpolisti možda lakše plivaju u hladnijem bazenu, ali nisu samo oni tamo. Mnogi su zato odustali.

U gradu se najviše grade i šire prometnice, to i treba, jer građani moraju moći sigurno i kvalitetno cirkulirati po njemu, međutim nisu prometnice sve što je potrebno. Za dobrobit građana grada, trebalo bi dati neke olakšice onima koji žele u njemu živjeti i raditi. Pričaju mi da se nudi solidna pomoć oko samozapošljavanja na birou, ako je program dobar to ide i dosta brzo. Međutim, ljude na koncu „ubiju“ plaćanje prostora, porezi i prirezi, spomeničke rente, porez na ime firme, kojekakve vode ( kada je zadnji put pala poštena kiša?),  inspekcije i sl. Grad bi se lako mogao odreći dijela prireza, spomeničkih renti i sl. Jer su troškovi „hladnog pogona“ toliki, da na kraju ona :“Ne isplati se!“, često bude i točna. Znate li da, kada u Danskoj otvorite neki svoj biznis, država vam uplaćuje plaću i doprinose prvih šest mjeseci, nepovratno. Krediti su s minimalnim kamatama, nula zarez nešto, često sa dugim počekom. U Njemačkoj, mali obrti plaćaju mali paušalni porez godišnje, a vlasnici firme plate porez na prihod i onda sve što kupe, od mlijeka, veša i automobila, kupuju bez ponovnog plaćanja poreza. S ime da kada nešto otvorite, inspekcija dođe da vidi imate li uvjete, ako što nedostaje, upozore, provjere naknadno i više nikad ne dolaze. Osim ako netko nešto prijavi ili se primijete neke nepravilnosti.
Da ne pričam da ne gnjave oko računa, jer u uređenom svijetu vi ne možete kao privatna osoba kupiti plinski bojler ( To je opasno! , za instalaciju se mora imati licenca), fasadu, piće za lokale ili cvijeće za cvjećare. Možete u centrima kupiti nešto malo, upitne kvalitete za zakrpati nešto ili preživjeti dok majstor dođe. Kupiti piće, ali ne po povlaštenoj cijeni, kao i buketić u centrima ili lijepi ali samo u cvjećari. Nema uređivanja svatova ili aranžmana za groblje na crno. Tako se čuva ekonomija, a sve ide kroz papire. Na veliko mogu kupiti samo registrirane firme i po povoljnijoj cijeni, tako da im se ništa drugo ne isplati. Ima ulaz i izlaz i to je to. Pa se ljudi čude kada na Oktober festu konobarica vuče crtice na papiru i piše račun u blok. Zna se ulaz i koliko je to piva, i to je to. Manje varanja, a svi sretni i zadovoljni. Sad i gdje izdaju račune, pitaju hoćete li račun, zbog papira i očuvanja okoliša. Da se ne troši ako ćete odmah baciti. Svejedno se većinom plaća karticom, a kasa registrira sve i nema varanja.
Time želim reći da se može lako prepisati i dovesti sve u red. Topla voda je već izmišljena!

Bez tople vode bi bilo teško kuhati, a baš to nam slijedi! Jedan „pravi“ ručak, prilog može biti i glavno jelo ( nekima), a za desert, nešto jednostavno, ali ipak prati sezonu.

Faširane sa paprikom i široki rezanci sa porilukom


SASTOJCI:

120 g sitno sjeckanog crvenog luka

100 g sitno sjeckane crvene paprike

5-6 sušenih rajčica iz ulja, ocijeđene i sitno sjeckane

800 g junećeg ili miješanog mljevenog mesa

1 žlica koncetrirane rajčice

50 g mrvica

1 jaje

za prilog:

400 g širokih rezanaca

300 g poriluka

500 ml slatkog vrhnja

1 dl mlijeka

150 g gorgonzole

sol i papar po potrebi

sjeckani peršinov list

PRIPREMA:

Luk pržite na malo ulja da porumeni. Sve sastojke za faširane pomiješajte, pa mokrim rukama pravite faširke i pecite na malo ulja po cca 6-7 min s obje strane. Neka vatra ne bude prejaka. U međuvremenu, stavite kuhati posoljenu vodu za rezance. Poriluk očistite i operite, pa nasijecite na tanke šnite. Pržite ih na tavi s malo ulja. Protisnite češnjak, pa prelijte vrhnjem za kuhanje i mlijekom. Dodajte gorgonzolu. Smanjite vatru i lagano kuhajte dok ne postane kremast pa probajte. Nekada je sir slaniji, nekada manje, najsigurnije je provjeriti. Posolite po potrebi i obilato pospite peršinovim listom i paprom. Tijesto naravno kuhajte da ne bude premekano, najbolje al Dente, pa sve pomiješajte. Servirajte sa faširanim iako može biti jako dobro i glavno jelo.

Vafle s kruškama


U sezoni, a i bez sezone, jako fino i mirisno! Naravno, vafle možete jesti i same i mijenjati voće, kao i jesti sa nečim sasvim drugim, marmeladom ili Nutellom na pr.

SASTOJCI:

1 kg krušaka

štapić vanilije ( izvaditi srž, samo ako volite, nije obavezno)

2 žlice soka od limuna

30+70 g šećera

250  brašna

2 žličice praška za pecivo

na vrh noža soli

150 g maslaca

4 jaja

200 g tekućeg jogurta ili kiselog mlijeka ( može i obično, meni je nekako finije sa jogurtom )

1 žličica ribane kore neprskanog limuna

200 g vrhnja za šlag

malo cimeta po želji

PRIPREMA:

Za kompot ogulite kruške, očistite sredinu pa sijecite na kocke oko 1,5-2 cm. Kuhajte kruške s 50 ml vode, 30 g šećera, srži vanilije ( ako volite) i sokom limuna oko 10 min. Da se ne prekuhaju. Ohladite. Pomiješajte brašno, prašak za pecivo i sol. U drugu posudu stavite maslac sa šećerom ( 70 g), pa miksajte. Jedno po jedno jaje dobro umiješajte. Dodajte koricu limuna, brašno i jogurt naizmjenično. Kratko promiješajte. Pekač vafli zagrijte i premažite maslacem po potrebi. Pecite vafle. Ja sam se poigrala, pa stavljala malo tijesta da budu manje, nepravilne. Naravno, kada mi je dosadilo, pravila sam cijele. Kada su pečene, vadite na rešetku da se ohlade. Umutite šlag, ali ne prečvrst. Stavite žlicu, dvije šlaga, malo kompota od krušaka, pa pospite s malo cimeta. Možete posuti i sa mljevenim anisom ili klinčićima ako ne volite cimet. Također može i bez toga. Kompot isto možete koristiti drugi ili kupovni, a i svježe voće. Dajte mašti na volju.