Sretan Dan žena svim ženama!!!
Mislim da bi ovaj dan trebali slaviti i muškarci, svjesni toga da ih ne bi bilo bez žena, da su im one i majke, i bake, i sestre, i djevojke, i žene, i kćeri, i unuke… Svjesni toga, nekada čudi da se i u 21. stoljeću događaju stvari kojima smo ovih dana bili svjedoci, da žene još uvijek trpe ponižavanja, ugrozu od muškaraca pa čak i svojih najbližih. O zvijerima koje idu na djecu, neću ni pisati, jer to je posebna kategorija neljudi i o njima ne želim ni misliti.
Danas se moramo prisjetiti velikih žena, od Roze Luxemburg, Rosa Parks koja se izborila za prava crnaca i za muškarce, ne samo za žene, pokazala je za što su žene sposobne. Mi smo imali isto velikih žena koje su iskakale od zadanih formi ponašanja, od I. B. Mažuranić, ma kako to danas bajkovito izgledalo, u to vrijeme je to bila revolucija, Zagorke, N. Dimić, još mnoge, koje su žrtvujući svoju komociju omogućile da danas imamo žene na visokim mjestima pa čak i predsjednicu ( iako mi je žao što moram reći da je ne podržavam jer ne predstavlja niti žene niti narod kako bi trebala, ipak je to iskorak i činjenica), koju je, da stvar bude zanimljivija, izabrala konzervativna desnica. Ipak su uspjeli nekako animirati glasače da zažmire i glasaju za ženu, majku, kraljicu.
Vjerujem, kada bi žene vladale svijetom ( bilo bi i jako kvalitetnih!), ne bi bilo ovoliko ratova i nesretnog svijeta. Znam, rekli bi onu jako duhovitu :“Naravno da ne bi bilo ratova, kad zemlje nakon mjesec dana ni jedna ni s jednom ne bi više pričala!“, hahahaha… Žene u ratovima pate, liječe, čekaju, odgajaju, rade, grade, brinu o djeci, bolesnim, ranjenim, starima, trpe uvrede, silovanja, izgone, poniženja, nesreću, a zašto?! Zato što su se neki dječaci zaigrali pa bi se igrali rata! Kupovali bi avione i oružje… Ne želim o tome ni misliti.
Mnogi se pitaju ili samo kažu :“ Pa što vam fali?!“, većina tih koja postavlja to pitanje su muškarci koji nemaju problema sa ženskom ravnopravnošću i žene u njihovom okruženju su većinom ostvarene kroz privatni i poslovni život. Naravno, pitaju i oni koji misle da žene mogu i trebaju uživati i kao domaćice, kao majke, kao članice društva koje dozvoljava da rade i „uživaju“ plodove svoga rada.
E pa nije baš tako.
Evo, oni što se bore za fetuse, bore se za oba spola jednako, pretpostavljam, jer ne znaju što bi on mogao biti za devet mjeseci. Znači u startu smo jednaki. Kada se rodimo plačemo isto i rastemo i učimo isto. Neću o tome kako ženska djeca prije propričaju i lakše uče, već o tome da bi trebala biti jednaka. Uostalom, dokazano je da je otac „kriv“ za spol djeteta, znate čak i iz života, pa ako ima dva braka i djecu jednog spola, obično je u oba braka isti spol! To je čudesno, ali je tako.
Kako onda kada narastemo, odjednom potreba za podjele, za kategorizaciju što to žene mogu , a što ne? Zar ne bi trebali bitii kročati kroz život rame uz rame?
Strah od tih „feministkinja, ženturača, karijeristica…“, ne bi trebao postojati. Naravno da se nekada i pretjera i sa izjavama i postupcima, samo ne zaboravite da smo i ovo što sad imamo izborile revolucijom. Na žalost, ne ide baš sa osmjehom i molbama.
Proći će i par generacija dok ne dođe neka ravnopravnost, ali doista. Da, žene se danas više rastaju jer više ne ovise financijski. Ali zar je onda to prije bila ljubav ili ekonomska ovisnost? Danas imaju karijeru i možda nemaju djecu. Možda bi htjele djecu, međutim, muškarci su imali karijeru i djecu jer je žena bila ta koja se o svemu brinula. Ako ona želi karijeru, pa čak i ako uspije imati i djecu i obitelj, to je uz veliku mašineriju baka i djedova i ostalih, pa i tate, naravno.
Jedna sestrična moje mame se udavala više puta (govorili su ona i Elisabeth Taylor), ali njena parola je bila: „ Bit ću s nekim samo ako mi je bolje nego kad sam sama!“. To mi je uvijek zvučalo nekako ispravno, ali za ono vrijeme je bilo i ekstremno i sebično. Danas još živi dobro, ima uspješnu djecu ( dvoje) i već dugo nije u braku. Bilo je pet brakova, koliko ja znam.
Zašto ne bi bili zajedno bolji i jači? Zašto se ne bi poštovali takvi kakvi jesmo i podržavali različitosti i ambicije jedni kod drugih?
Ravnopravnost ne znači da sve žene žele ili trebaju imati karijeru. Ona znači da smiju imati viziju i želje onoga što žele. Pa ako žele biti domaćice, to je sasvim ok ( nikada neću zaboraviti prijateljicu koja je bila jako dobra učenica, a koja se udala odmah poslije srednje škole, rekavši mi da ona to želi i da ne može zamisliti da mora ići raditi. Tada mi je to bilo čudno i žao mi je bilo što, po meni, prekida mladost, ali i danas je sretna sa svojim mužem i djecom i to je bilo to. Podržala sam je tada i ne vidim razloga da svatko živi onako kako misli da je najbolje za njega.), ako žele biti doktorice, također. Važno je biti sretan! Zato se nadam da će društvo nadići te zadane stigme, da će službe raditi posao, a škole ( utopija izgleda ali moramo se nadati) učiti svu djecu da su jednaki, da mogu sve. Također ponašanju i da nasilje nikada ne smije biti rješenje. Samo kukavice dižu ruku na slabije, na žene, na djecu. Dijalog i ljubav je ono što bi trebalo biti dovoljno.
Nadam se da će se svi odreći nasilja, pa da vide da i tako može, tako da nastave zauvijek!
Zato još jednom želim Sretan 8. Ožujka svim ženama i da im danas bude jedan lijep i veseo dan.
Nešto ćemo prikladno, iako je korizma, vjerujem da je puno onih koji većinu stvari jedu.
Kineske proljetne rolnice s piletinom
Ovo su rolnice za one koji ne mogu bez mesa. Sa piletinom su ukusne a opet nemaju puno kalorija, iako se prže na ulju.
Srednje zahtijevno.
SASTOJCI:
200g mrkve
1 poriluk
250g pilećih prsa
Pola teglice bambusa
1 paket tijesta za pite (vučeno tijesto)
2 luka
1 žlica ulja
1 režanj češnjaka
sol
po želji malo ribanog đumbira
1 bjelanjak
ulje za prženje
PRIPREMA:
Mrkve oguliti, poriluk očistiti. Povrće izrezati na tanke prutiće. Bambus ocijediti. Tijesto razvaljati na kvadratiće veličinu oko 12x12cm. Luk oguliti i izrezati na kockice.
Meso izrezati na trakice i ispržiti kratko na ulju, izvaditi pa luk prodinstati na ulju, dodati protisnuti češnjak i povrće. Dodati 1/4 žličice soli i 2-3 žlice vode, dinstati 5 minuta.
Povrće i meso dijagonalno na tijesto položiti, rubove premazati bjelanjkom. Zagrijati ulje u dubljoj tavi. Preklopiti smjesu tako da se suprotni kutovi tijesta zatvaraju i izgledaju poput koverte. Oprezno stisnuti i oblikovati u rolnice.
Rolnice peći u ulju oko 5 minuta izvaditi i ostaviti na kuhinjskom papiru da se ocijedi. Služiti sa kineskim ketchupom ( ako nemate, u obični stavite malo soja sosa i naribate đumbira, ili zgnječite češnjak, možete dodati i chilly…) ili dr. umakom.
Jaffa torta
Ova je torta pravo otkriće za ljubitelje Jaffa keksa. Potražite kolač Jaffa kocke ili Anabella, koji se ne peče, pa ako volite Jaffu možete uživati u njenom okusu u drugoj kombinaciji.
Ali prvo uživajte u Jaffa torti!!!
Srednje zahtjevno
SASTOJCI:
4 čokoladno-orašaste kore
(na pr.: za biskvit: 6 jaja, 100 g šećera, 1 vanil šećer, 40 g krušnih mrvica, 150 g mljevenih oraha, 1 žlica ruma, 2 žlice čokolade u prahu, malo praška za pecivo. Napravite klasični biskvit, znači prvo žumanjke sa šećerom dobro umutiti, odvojeno bjelanjke pa dodati brašnaste namirnice sa orasima i čokoladom. Ovako napravite 2X da dobijete 4 kore, jer je jedna mjera za 2 kore.)
Sok od dvije naranče
1 kutija jaffa keksa
Za svijetli nadjev:
1l mlijeka
8 žlica brašna
8 žlica šećera
250g margarina
Za tamni nadjev:
1dl vode
200g šećera
120g čokolade
200g mljevenih oraha
250g margarina
PRIPREMA:
Za svijetli nadjev:
kuhati papicu: u ključalom mlijeku (8dl), dodati izmiješano brašno i šećer s vanil šećerom razmućeno u 2dl mlijeka. Kratko prokuhati, pa ohladiti.
Izrađenom maslacu dodavati papicu, pa umutiti u glatku kremu.
Za tamni nadjev:
Na laganoj vatri istopiti šećer u vodi, dodati čokoladu pa orahe. U ohlađeno dodati margarin.
Prvu koru poškropiti sokom, namazati svijetli nadjev, drugu koru poškropiti sokom, staviti tamni nadjev. Red jaffa keksa pa svijetli nadjev, koru poškropiti sokom pa tamni nadjev i još jednom koru. Ukrasiti prema želji.
Ako vam je ovo prevelika torta, možete je napraviti i od pola mjere.
