Snijeg bijeli


Dođoh i ja na svoje. Iako volim kad snijeg ovako prekrasno pada, par stupnjeva je pretoplo, pa ne ostaje sav već se topi u onu neugodnu bljuzgavicu. Ipak, neka ga malo, lijepo je ovo okićeno drveće i bjelina koja „miriše“. Draža mi je ovakva zima od one sive, duge i dosadne. Iako nema ništa kao ljeto, ovo je ona varijanta zime koja je meni najprihvatljivija.

Neću opet ni o politici ni o aferama koje ne staju, a bome ni o rukometu. Kada na utakmicu protiv Brazila izbornik zaboravi golmana u hotelu (?!), a golmani nam najjača karika, što reći?! Bar se meni učinilo da bi bili puno bolji da smo imali golmana na vratima. O ostalom ne bi, nisam expert, ali amaterski gledano, nismo nešto ni pokazali, osim solidne igre protiv Španjolaca.

Danas me iznenadilo nešto ovozemaljsko, svakodnevno. Prijateljičinu kćerku je ugrizao pas. Ne lutalica već susjedin. Ne zna se da li je vakciniran, kao ni to zašto je na cesti. Susjeda, ni da pita, a kamoli da se izvini ili zabrine za dijete. Ružno. U nadi da je sve ok, postavlja se pitanje kako i da li se kontrolira jesu li  psi cijepljeni, da li su zdravi, zašto su na ulicama. Ovo je doba godine kada oni hodaju u čoporima, vrijeme za parenje, ali i potraga za hranom onih koji su lutalice. Može li se nekako kontrolirati sve to? (Sad opet dođemo do politike, htjeli to ili ne). Nemamo li mi u gradu komunalne redare ili samo služe da slikaju nepravilno parkirane automobile i pišu kazne? Ne bi li trebali paziti i na sigurnost građana? Neću ni spominjati „čvrste“ dokaze koje psi ostave po cesti i na travnjacima, a koje neodgovorni vlasnici ne pokupe. Uvijek su to isti šetači, jedna, dvije kazne bi ih jako lijepo naučile na nošenje vrećica i problem riješen. Ovako, izađeš pred kuću i imaš što vidjeti! O dječjim igralištima da ne pričam. Puste pse, oni naravno veseli i nimalo krivi, a poslije dođu djeca, ma ne smijem ni misliti.
Mi imamo psa u dvorištu. Da, često „minira“ dvorište, ali svi smo odrasli, pa pazimo i čistimo. Međutim na javnim površinama se mora drugačije ponašati. Na dječja igrališta psi ne bi trebali ići. Eventualno rubno, povremeno, ako vlasnici nemaju drugog rješenja (djeca i pas), ali bez „obilježavanja teritorija“. Veliki prijatelji pasa, Nijemci, su još devedesetih na dječjim igralištima imali znak za zabranu dovođenja pasa. U isto vrijeme ste lakše mogli dobiti stan s psom nego s djetetom. Ali, djeca su osjetljiva, osim zbog higijene, tu je i moguća reakcija straha i nelagode. Opasnost poput ove danas, od ugriza, neću ni spominjati, jer na sreću, to je ipak rijetko.
Sjećam se kao dijete da smo uvijek u ovo doba imali muke odvesti psa na cijepljenje, 50m od kuće (tada su veterinari išli po kvartovima i na par punktova cijepili sve pse) jer je bio velik i točno znao kuda ga vodimo. Također znam da su roditelji to jako ozbiljno shvaćali.
Zato ne bi bilo loše da se i na tome malo poradi. Znam da smo ostali najlošija županija ( znači i grad nije nešto ) po BDP-u koji nije porastao, ama baš ništa, ali ovo ne bi donijelo nikakve velike troškove, a utjecalo bi na kvalitetu života. Jer jedino mjerilo za, otići ili ostati, je kvaliteta života. Milijun je sitnica koje je čine, nije čak ni taj BDP presudan. Važan je to nema sumnje, trebao bi rasti, ali kako kada se investitori ne traže ili tjeraju dalje lošim uvjetima, novci iz EU-a se ne povlače (dok neki gradovi čuda rade s njim), na primjer sređuju vanjski izgled starih prekrasnih kuća (ruina), poput onih u Starčevićevoj i Mesićevoj i još nekim ulicama, liftove sam već spominjala, pa iako ste naveli i razloge protiv (realne), znam da bi ipak mnogi voljeli da ih imaju. Energetsku učinkovitost svih gradskih zgrada povećati, postati neovisan o izvorima energije, uštedama imati dovoljno novaca za druga ulaganja. Bezbroj je tu velikih i malih stvari.
Danas ni vakcine* za djecu ne shvaćaju ozbiljno, a mene čudi ovo s psima. Bože Petra, baš si čudna!

( * vakcina, da ne bi ulazili u one beskrajne polemike, znam da ima loših vakcina koje na koncu štete, ali govorimo o vakcinama općenito, a to je nešto dobro i to se treba napraviti. Uvijek postoji minimalan rizik kao i kod svih lijekova. Druga je stvar što kod nas dozvole da se kupe neke vakcine koje su tko zna kakve, tu bi se trebala tražiti odgovornost i stroge kontrole, ali vidimo kako to ide. Sve „meže“, na žalost.)

Napravila sam predobar liker od naranči, pa dok ih još ima na akcijama, čak i onih Bio koje trebate, da stignete napraviti. Također i nešto zimsko, uz ovaj snježni ugođaj.

Pogačice sa čvarcima


Nekada je to bilo nezaobilazno zimi, sada se sve rjeđe prave, jer je manje čvaraka i potrebe da se negdje iskoriste. A ove pogačice su baš prava zimska delicija!

Zahtijevno.

SASTOJCI:

500g brašna

1 kocka germe (40g)

1/4 mlakog mlijeka i mlake vode po potrebi

60g šećera

1 prstohvat soli

1 jaje

500 g čvaraka

150 g brašna

PRIPREMA:

Prosijati brašno u zdjelu, u sredini napraviti rupu i ubaciti germu u komadićima, malo šećera posuti preko germe. Preliti gremu toplim mlijekom i pustiti da se otopi.
Ostali šećer, sol i jaje rasporediti po rubu brašna. Sve sastojke umijesiti, s nastavkom za tijesto iz sredine prema van, u glatko tijesto .
Tijesto, prekriveno, ostaviti na toplom dok se volumen ne udvostruči, oko 30-40 minuta. Za to vrijeme sameljite čvarke i dobro pomiješajte s brašnom. Tijesto još jednom premijesiti, razvaljati na radnoj površini i mazati smjesom sa čvarcima  pola tijesta, preklopiti ga, pa preklopiti vanjske strane, lijevu i desnu na srednji dio, da dobijete troslojno dugačko tijesto. Sada preklopite i po dužini i dobit ćete kocku. Ostavite da miruje 15 min. Razvaljajte i ponovite postupak. Nakon slijedećih 15 min. razvaljajte na debljinu oko 1 cm i čašom ili kalupom vadite krugove, ako nećete da imate otpatke ( jer se mazana tijesta ne smiju primijesiti ) pravite kvadrate, stavite na namašćen lim, premažite žumanjkom. Pecite u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 20 min, dok ne porumene. Najbolje prijaju tople, ali i hladne isti dan.

Liker od naranče


Jako, jako fin iako meni malo jak. Za blaži možete pola šećera prokuhati s 2-3 dl vode, pa hladan dodati sa ostalim šećerom.

SASTOJCI

1 kg bio naranči

1 l loze ili votke

300g do 500 g šećer za naranču ( 1 kg za limun, ako bi pravili i s limunom, ja upravo pravim još jednu turu).

PRIPREMA:

Naranče operite u ključaloj vodi sa 1-2 žlice sode bikarbone. Prvo ostavite do 10 min, onda ih pod mlazom tople vode još istrljajte žicom ili četkom. Sada tanko skinite koru, običnim guljačem za povrće. Stavite koru u staklenku. Svu bijelu koru skinite, pa sredinu nasijecite na kriške i dodajte u staklenku. Pospite šećerom i prelijte lozom. Miješajte taj dan više puta da se šećer otopi. Kada se otopi, pokrijete tanjurićem, pa ostavite na toplom minimalno 3 tjedna. Procijedite i ulijte u boce. Od ostatka voća možete opet napraviti isto, dodajte malo šećera, prelijte lozom i neka stoji malo duže. Do 5-6 tjedana. Ako volite da se osjeti kiselina dodajte koju naranču ili limun. Jednu staklenku sam na rizik sada napravila sa limunom koji sam poslije pranja samo nasjela, stavila šećera oko 70% i prelila lozom. Pa ću vam javiti kakav je taj limonccelo. Inače originalni se pravi samo sa korom, šećerom i lozom ili alkoholom, međutim mislim da je šteta da nema i limuna. Pa sam ja ovako😊 Ako ga napravite sada, imate dobar liker za Valentinovo.