Zahladilo je i magla nam je tu


Gotovo je s lijepim vremenom. Mislim i sunčanim i toplim dugim danima. Zimska zbilja nam je stigla, dani hladni i kratki, još kad je stalno tmurno i rosulja pada, tek onda je ružno. Međutim, naviknemo se i na to. Na žalost, ma koliko željeli ignorirati Coronu, to baš nije moguće. Polako od nje obolijevaju i ljudi koje znamo, a na žalost, upravo sam primila vijest da je od nje podlegao sin od moje poznanice. U Sarajevu, dečko koji nije imao nikakvih zdravstvenih tegoba. Bio je pretil, ali ne pre, previše. Zdrav, završio fakultete, radi, jedan lijep život započeo i Corona. Brzo dobio upalu pluća i na intenzivno. Čak su mu nabavili i onaj skupi lijek koji je i Trump dobivao, bilo mu malo bolje i evo danas mi javili. Tuga i žalost. A mama mu dobila također Coronu i upalu pluća i ozdravila. Treba to preživjeti. Strašno.

Nema to veze gdje se desilo, znam i par prijatelja ovdje koji boluju, srećom lakše. Hoću reći, čuvajte se. Čuvajte i svoje, jer je pitanje hoće li svi teži slučajevi doći na red za liječenje, do potrebne njege. Ovu zimu treba i živjeti, ali i preživjeti! Paziti se. To samo želim reći.

U prošloj rubrici mi se potkrala gruba greška, napisala sam nešto što sam čula iz meni povjerljivog izvora, osobe koja nije sklona reći nešto što ne stoji, pa sam vjerovala da je tomu tako. Međutim, na jedan upit sam reagirala i upitala odgovornu službu. Od pročelnice sam dobila samo kratki odgovor da ni Grad ni Komunalac nisu dali uređivanje zelenih površina podizvođaču. Nemam razloga da ne vjerujem, iako smo u vremenima kad izgleda samo možemo vjerovati sebi, ali kao optimista nadam se da je tako.

Sad se postavlja drugo pitanje! Zašto Komunalac d.o.o. tako loše održava grad? Do prije cca godinu dana su duplo češće kosili parkove. Put do Poloja je bio održavan, lišće s trotoara i zelenih površina redovno voženo, ulice i staze čišće. Nisam čula da je došlo do masovnog otpuštanja radnika, tako da to nije problem. Ako i nedostaje ljudi, bilo je par godina određeno da ljudi koji primaju pomoć, a koji su radno sposobni idu raditi baš te poslove. Zašto da ne?! Nije sramota raditi, ako ne mogu naći drugo, pa i to je ok. Znam što ćete reći, ali baš na taj način će onda naći možda i nešto drugo. Sad jesmo u lošoj situaciji, nema zapošljavanja, ali govorim općenito, a opet neki primaju pomoć. Zar ne? Da se vratim na temu.

Smeće koje neki ljudi ostavljaju u blizini Marsonijinog igrališta je strašno! ( Ne samo tu, ali između ostalog.) Tu je bilo i prije malo zelenog otpada, tu je i komunalac sakupljao zeleni otpad iz parka, ali u zadnjih pola godine, godinu, tu nema čega nema. Pa i sjedećih garnitura i običnog smeća. Kako i zašto?! Svi koji plaćaju smeće sav otpad mogu sa zadnjim plaćenim odreskom odvesti na deponiju, kad god trebaju. Veliki otpad se vozi u proljeće, a smeće plaćamo i tako i tako. ( Meni je to žao jer ga imam puno manje već godinama od kad razdvajam otpad. Da se plaća po količini, to bi bilo odlično.) Zato me čudi da, ako imamo komunalne redare, a imamo, zašto se ne potrude da vide tko to baca smeće, pa da daju prvo neko upozorenje, a ako se ponovi i kaznu.
Jer oni očito samo ujutro na putu do posla, slikaju ono što bi mogli kazniti ( nepropisno parkirana vozila, radovi na krovu ili fasadi ( Ako niste znali ! Ako ćete raditi, ne smijete skelu staviti na trotoar ili travnjak ispred kuće makar ne smetali pješacima, to se kažnjava. Morate isposlovati dozvolu i prijaviti radove. Plaćate po danu i nemate problema. Nekih 10 kn dan, kazne su u tisućicama!)) i sl. Onda valjda kad uđu u toplu kancelariju, ne da im se više van. Ili je to samo utisak?

Imate li vi iskustava? O ljudima koji ne čiste 'pozdrave' koje njihovi psi ostave za sobom, da ne pričam. To bi isto mogao biti njihov zadatak. Jer znate kakvi su ljudi, čuju da je par ljudi platilo kaznu i odmah svi kupe. Nema više problema. A strašno je kad u parkove gdje se djeca igraju ljudi rano ujutro puste pse da obave ono što moraju, ne pokupe, kao da se to njih ne tiče. Sutra će njihovo dijete ili unuče tu dolaziti, ali dok god se ne tiče osobe baš direktno, nikome ništa. A to su samo mali koraci prema čišćem i ljepšem okolišu, zdravijoj sredini.

Nadam se da će iduća garnitura vlasti donijeti bar malo promjena na bolje našem gradu. Treba nam svježa krv, što bi rekli, neko s ambicijom da pokaže kako se može voditi grad u korist i na sreću njegovih stanovnika.

Svima koji su oboljeli želim opravak, što brži i lakši!

A moramo malo i kuhati. Kažu da i ljubav i zdravlje idu kroz želudac, pa imajte to na umu. Recepti nisu uvijek zdravi, ali neka oni budu promjena od onoga uobičajenog, zdravog.

Punjena hokaido tikvica


Malo neobična varijanta, hrabri bi mogli dodati i 100 g suhih brusnica, alo volite slatkasti okus jela. Moji baš i ne vole pa sam ih ja izostavila.



SASTOJCI:

4 male hokaido tikvice ( oko 12 cm promjera )

40 g riže dugog zrna

3 kriške tosta

2 stabljike celera

1 crveni luk

2 režnja češnjaka

400 g miješanog mljevenog mesa

1 žlica peršinovog lista

1 jaje

sol, papar

začin

komad đumbira veličine pola oraha

PRIPREMA:

Operite tikvice. Odrežite plitko gornji dio pa izdubite tako da ostane samo kora 5-10 mm. Rižu kuhajte pa ohladite pod mlazom hladne vode. Sitno nasjeckajte luk i posolite da uvene. Tost uronite u hladnu vodu. U zdjelu stavite mljeveno meso, sjeckani luk, protisnuti češnjak, ocijeđeni tost, rižu, jaje, papar i začin, sitno sjeckani celer, peršinov list, naribajte đumbir i dodajte sitno sjeckanu tikvu ( dio koji ste sa stranica skinuli, naravno bez koštica i srednjeg vlaknastog dijela ). Sve dobro izmiješajte, po želji dodajte brusnice, samo ako volite slatko u slanom jelu. Napunite tikvice pa pecite ih u dubljem limu u koji morate nasuti malo vode da ne gore i paziti da ima stalno malo tekućine, pa pecite na 180-200°c oko 45 min. Ukrasite s peršinovim listom ako je za goste.

Mali kuglofi s manolom


Kupila sam ove preslatke kalupiće od silikona i odmah pronašla recept za njih. Naravno, možete praviti i u drugim kalupima, ovi su mi se učinili prikladni. Manole su ukusna kombinacija naranče i mandarine. Ne znam zašto je kod nas uvriježeno mišljenje da se citrusi jedu samo zimi, jer tako osvježavaju i prijaju uvijek. Dobro, u sezoni imamo izobilje svega, pa ne dođu na red. Za ovaj kolač preporučujem ili manole ili mandarine, kora naranče je malo gorča, pa se ne bi možda svima svidjelo.



Jednostavno.

SASTOJCI:

oko 400 g manola ili mandarina

125 g maslaca

250 g šećera

3 jaja

200 g brašna

5-10 g kokosa

1 prašak za pecivo

za zaljev:

3 dl ocijeđenog soka manole

300 g šećera

PRIPREMA:

Cijele manole ili mandarine stavite u hladnu vodu i pustite da zavriju. Kuhajte oko 2 min, operite ih  pa ponovite postupak. Malo ih ohladite i sameljite da dobijete pulpu.

Mutite maslac sa šećerom pa dodajte jedno po jedno jaje stalno muteći. Dodajte pulpu i brašno pomiješano s kokosom i praškom za pecivo i na vrh noža soli. Pecite u kalupima po želji u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15 min, ovisno o veličini kalupa. Probajte čačkalicom, kada je pečeno, ne ostaje ništa na njoj. Dok se hlade skuhajte zaljev . Ako imate dublju posudu u kojoj ih možete gusto poredati, tako ih zalijte, ako ne, vratite u klupiće i polako zalijte.. Kada se malo ohlade, stavite u hladnjak, najbolje prijaju hladni. Uz malo vrhnja, prekrasno!