Vesele i tužne obljetnice
Svi u životu imamo, a što smo stariji i sve više, veselih i tužnih obljetnica. Sutra je jedna od njih. 20 godina je prošlo od strašnih zbivanja u Srebrenici, od genocida učinjenog nad nedužnim stanovništvom, nemoćnim i nejakim pred oružjem. To što je Putin stavio veto na odluku cijelog zapada da se to i zvanično nazove time što je, genocidom, ne umanjuje strahotu događaja i nevjericu koju pobuđuje, vjerujem kod većine, da se tako nešto još uvijek uopće može dogoditi na prostoru civilizirane Europe. Na žalost, dogodilo se.
Moja je sreća što imam jednu divnu prijateljicu, a njena je nesreća da je imala tamo cijelu familiju od kojih sada ima samo par tetki koje su ostale žive, svi ostali su odvedeni i ubijeni.
Zato mi je teško što baš na taj dan imam nešto što se slavi, veseli događaj, srećom bar iz druge godine, ali često pomislim: "Zašto nije drugi dan?"
A opet, zar bi to bilo išta drugačije? Zar bi te žrtve manje značile? Zar bi moje veselje bilo veće?Ne bi.
Na žalost, naši tužni i veseli dani se čudno isprepleću, ali svi oni kojih više nema, ne bi željeli da mi sada ne slavimo svoje trenutke, jer i mi to ne želimo svojim nasljednicima. Zato ćemo se mi sutra proveseliti, ne zaboravljajući sve one koji to više ne mogu, od najmilijih, do svih nevinih žrtava.
Nadam se da vas nisam previše rastužila, ali to je velika obljetnica nečega najcrnjeg što se uopće može dogoditi i nisam mogla ne dotaći se te teme. Rekla sam već da ću pisati samo optimistično, ovo je nešto što ne možemo promijeniti, ali možemo i moramo se potruditi da se više nikad ne ponovi. Nadam se doista da i neće!
Ostatak ljeta imamo za lagano štivo, more i sunce kao i naša sreća kada malo zahladi poslije onih paklenih temperatura. Ali i pored vrućina, bila sam vrijedna i napravila par novih stvari, pa će ovih tjedana biti novih i neobičnih recepata.
Za današnji mi je jedna divna poznanica, koju ne znam dugo, ali čim sam spomenula što bih voljela napraviti, sama ponudila cvjetove bundeve koje sama uzgaja. Hvala joj od srca.
Punjeni cvjetovi tikvice
Postoje muški i ženski cvjetovi tikvice. Naravno, ženski daju plod, a muški ( gle čuda) izgleda služe za ukras. Ali, netko se dosjetio i dao im svrhu. Naravno, opet Talijani. Puniti se mogu i tikvicama, ribanim i dinstanim, doda se malo sira ili kuhane riže i jaje,začini , pa se isto pohaju. Možete ih pohati i prazne u hrskavoj tempuri na pr., a ja sam ih punila sa sirom i isto pohala.
SASTOJCI:
10 cvjetova tikvica
300 g ricotta sira ili skute, ako volite, odlično je i s mladim kozijim sirom
1 žličica začina, bosiljak ili drugi zeleni ako volite
sol i papar
malo ribanog tvrdog sira, parmezana ili sl.
za tempuru
2 jaja
1 dl ledene mineralne vode
1 žličica praška za pecivo
oštro brašno
sol i papar po želji
PRIPREMA:
Cvjetove operite i provjerite da nema koji zaostali stanovnik unutra. Sir pomiješajte sa začinima, tvrdim sirom, solju i paprom. Pažljivo napunite cvjetove. Za tempuru umutite jaja, dodajte mineralnu, malo brašna i prašak za pecivo pa promiješajte. Začinite. Tempura može biti rjeđa i gušća. Ovisno koliko volite da imate tijesta na nečemu. Rjeđa ostavlja tanki sloj. Moji vole malo gušću, da ima tijesta. Onda mora biti gušća od tijesta za palačinke. Sad znate od prilike. Zagrijte dublje ulje pa svaki cvijet uronite u tempuru i spustite u vrelo ulje. Pecite dok ne porumeni. Vadite na ubrus, pa servirajte kao predjelo ili prilog.
