Produženi vikend
Samo cvijeće, nikad smeće!
Ove godine su blagdani i praznici, barem ovi lipanjski, dobro 'pali'. Za one koji si mogu priuštiti da ih spoje. Naravno, dobro je i ostalima, jer se ipak rascjepka tjedan, pa je malo kraći i lakši.
U turizmu tek počinje posao, a kako kukaju zbog nedostatka radnika, oni koji rade, naradit će se.
Nadam se da ste se malo rashladili onih par dana, jer evo opet je vruće i sparno. Meni je bilo lijepo ona dva dana kad nije bilo komaraca, a kako ćemo ih se riješiti, nemam pojma. Izgleda da bi trebalo špricati svaki dan, jer postaje neizdrživo.
Međutim, jedina tema koja bi nas trebala interesirati je ekologija i održivost eko sustava. Nekima djeluje prenapuhano stalno ili učestalo ponavljanje podataka na televiziji o zagađenjima i nestancima pojedinih biljnih i životinjskih vrsta. Nije! Previše i prebrzo nestaju.
Pa tako čitam da će Novi Zeland posaditi milijardu stabala, što je pohvalno, ali opet da li je dovoljno!? Nije. Problem su zemlje poput USA, koja, da normalan čovjek ne povjeruje, na Galapagosu planira postaviti avio bazu! O tome da ni jedan dokument o očuvanju ekologije nisu potpisali, ne treba ni govoriti. Do kuda ljudska samovolja i bahatost može ići?! Ali i tko to dozvoli? Siromašne zemlje dozvole eksploataciju prirodnih resursa u svrhu održivosti ekonomske situacije i poboljšanja uvjeta života građana, ne računajući na probleme koji će nastati u eko sustavu. Tako su posječene šume Amazonije, koje osjeti cijeli planet, da bi oni tamo sadili bambus koji brzo raste, ali isto tako ne proizvodi dovoljno kisika poput pravih tropskih prašuma.
Pokušava se smanjiti potrošnja plastike, ali dok ne naprave sustav koji će omogućiti da i u velikim centrima koristimo vlastite vrećice, posudice i sl., teško ćemo moći nešto jako dobro napraviti. U nekim dućanima pojavile su se razgradive vrećice, koje se, doduše, moraju platiti, ali su ipak korak naprijed. Rade se od kukuruznog škroba. Proizvodnja istog traži proizvodnju kukuruza, da li na uštrb nečega, vidjet ćemo. Ne vidim razlog zašto ne bi mogli donijeti svoje vrećice, pa i tako ih važemo, svjesni da platimo i njih po cijeni kupljene robe. Onda bi ih barem koristili više puta. Posudice, koje su u nekim zemljama dozvoljene, u bio trgovinama su dozvoljene i kod nas, nije nauka izvagati posudicu i odbiti sadržaj. Naravno, nije to konačno i najpraktičnije rješenje. Kažu da je jeftinije proizvesti novu od reciklirane plastike. Pa ok, onda se treba zakonski odrediti da na pr. firme koje samo recikliraju imaju znatne povlastice, ili oni koji ne žele, da plaćaju puno veće poreze.
Također, u EU je donesen zakon da se mora prestati koristiti jednokratno plastično posuđe za izlete i slično. Sada se toga rješavaju tako da se šalje nama i zemljama van EU. Pa kako je to ekološki prihvatljivo? Zapad barem razdvaja smeće. Meni bude muka kada na moru moram sve zajedno baciti, a da ne govorimo o zemljama koje još nisu ni blizu, koje još ne skupljaju smeće organizirano, a kamo li razdvajaju. Jeste primijetili koliko je izložene plastike u centrima? Nikada je toliko nije bilo, pa čak ni u vrijeme prvih roštilja i ljeti.
Izvor problema bi trebalo rješavati, to je proizvodnja, a onda sakupljanje i recikliranje. Kako smo u par dana očistili državu od plastičnih boca kad je počeo otkup, sve se da urediti uz malo truda. Bojim se da se ovaj planet koji je savršen i prelijep, uništava zbog hira i interesa malog broja ljudi koji čak ne razmišljaju ni o vlastitoj djeci. Misle da novac može sve kupiti. Da, može, do jednom. Oni apokaliptični filmovi o klimatskim promjenama možda su malo prenapuhani, ali sigurno nisu daleko od istine koja će neku, ne tako daleku generaciju, zahvatiti. Činjenica je da nije lako promijeniti način proizvodnje, pakiranja, ali i nas i našeg razmišljanja. Međutim, sve se to može. Sustavnim radom i edukacijom. Ja svečano obećavam (već jako puno i kod kuće pazim, a na moru nosimo boce nazad u dućan), da ću svaki dan s plaže pokupiti bar tri plastike iz mora ili s plaže. To sam radila i prošle godine, kad god bih vidjela. Iako je još daleko odmor, tek za mjesec dana, to ću sigurno raditi. O pčelama i drugim insektima i životinjskim vrstama da ne govorim.
Nadam se da ćete i vi paziti, što manje hrane bacati, što više reciklirati i što manje plastičnih vrećica koristiti.
Kuhat ćemo naravno nešto brzo i sukladno vremenu i sezoni. Uživajte u slobodnim danima i dobro se odmorite.
Ražnjići s kaduljom i riža s povrćem
Ražnjiće možete ispeći na roštilju, ali i zimi na roštilj tavi. Obrok koji nije kaloričan, ukusan i raznovrstan.
Srednje zahtijevno.
SASTOJCI:
500 g pilećih prsa
vezica listića kadulje
250 g riže
1 glavica luka
malo ulja
500 g šampinjona
2-3 mrkve
1 peršinov korijen ili malo celera
kocka pilećeg temeljca ili pileći temeljac
sol i papar
malo milerama ( oko 100 g )
malo grbaštice ( divlji hren, izdanci, na njem. kresse )
PRIPREMA:
Pileća prsa operite i posušite, sa listovima kadulje stavite na ražnjće pa pred samo pečenje posolite ih i malo popaprite ili začinite po želji. Luk očistite, nasjeckajte na kockice pa pržite na ulju. Korjenasto povrće također sitno isjeckajte, gljive očistite i narežite na listiće. Kad luk porumeni , dodajte korjenasto povrće, kratko pržite i uspite rižu. Pržite zajedno oko 1 min pa podlijte temeljcem ili vodom i dodajte kocku. Dolijevajte vodu po potrebi. Gljive pržite na malo maslaca u manjim porcijama, da se uprže, i dodajte u rižu. Kad je riža kuhana, ali ne prekuhana, probajte ju, začinite još po potrebi, popaprite i dodajte mileram. Pokrijte platnenom krpom oko 10 min. Prsa pecite na roštilju, nemojte presušiti, servirajte sa rižom koju obilato pospete sa grbašticom ili dr. mladim izdancima.
Slatke kocke s višnjom
Ljeti i zimi, višnje su omiljeno voće u kolačima. Ovo je još jedan izdašan i zanimljiv recept, bolji za svježe i zamrznute višnje, jer su kiselije, ali za one koji vole slađe, može i s višnjama iz staklenki.
Jednostavno.
SASTOJCI:
1 kg višanja
za prhko tijesto:
300 g brašna
1 jaje
150 g šećera
125 g maslaca
malo soli
malo praška za pecivo
po potrebi žlica kiselog vrhnja ( ako je tijesto pretvrdo, ovisi o veličini jaja )
za tijesto:
450 g brašna
1 prašak za pecivo
400 ml vrhnja za šlag ( pravoga, bez šećera )
250 g šećera
1 vanil šećer
malo soli
5 žumanjaka
3 jaja
za "pokrivač" od šauma:
5 bjelanjaka
malo soli
250 g šećera
1 vanil šećer
PRIPREMA:
Za prhko tijesto pomiješajte brašno s praškom za pecivo, šećerom i solju i u sredini napravite udubljenje. Najbolje je da odvojeno pomiješate maslac i jaje, pa dodate u brašno i umiješate tijesto spiralnim nastavcima za tvrda tijesta. Ostavite u hladnjak min. pola sata. Za to vrijeme mutite jaja s žumanjcima i šećerom, kao i s vanilijom, dodajte vrhnje, pa na kraju umiješajte prosijano brašno s praškom za pecivo i malo soli.
Prhko tijesto razvaljajte u veličinu četvrtastog dubljeg lima, za kolače, koji ste prethodno namazali i posuli brašnom. Obložite dno i stranice, najbolje uz pomoć valjka za valjanje tijesta, tako da ga namotate, ili ako se lijepi, razvaljajte na prozirnu foliju, prevrnite na lim, foliju odlijepite. Ako malo i pukne, zalijepite prstima, ovo tijesto nije osjetljivo na dodire :-)
Sada na njega izlijte drugo, već pripremljeno tijesto, pospite s otkoštenim višnjama i pecite u zagrijanoj pećnici na 200°c oko 22 min. Pet minuta prije kraja toga vremena, mutite bjelanjke s malo soli, kada je šaum čvrst, dodajte šećer malo po malo i mutite dok se ne istopi. po želji možete dodati i žlicu limuna. Premažite kolač iz pećnice njime i po želji pospite listićima badema. Pecite još 15-tak min dok ne dobije lijepu boju na istoj temperaturi. Ohladite i prije služenja režite na izdašne kocke. Da ne morate stalno rezati!
