Teška vremena, prijatelju moj...
Iako nisam nikad voljela NTVV, ova pjesma, tj. Naslov, dobro opisuje vrijeme u kome smo, kao i vrijeme koje nam najavljuju.
Nisam sigurna što mi više stvara trnce niz kičmu, priče oko naoružanja uz granicu Ukrajine i Rusije i Amerikancima „mirotvorcima“ koji se jave svuda pa i gdje ih nitko nije zvao, ili naša domaća politika koja je tako jadna, a opet prolazi uz kratkotrajne pobune na Facebooku i to je to.
Uz vijesti koliko će poreza ukinuti i drakonski smanjiti Poljaci, najava da će nam 'naši' zamrznuti cijenu goriva koja je već i tako previsoka na ovih 11 i nešto kuna, zvuči smiješno.
Ali, možemo li uopće očekivati da nešto više učine? Jer na primjer, pozivaju ljude da se vrate u Hrvatsku, kao dobit će neke novce. Onda drugi dan kažu da će oporezivati primanja onih koji rade i privremeno žive vani, jer imaju još prebivalište u Hrvatskoj. Zar to nije konačno tjeranje ljudi iz zemlje? Zamislite koliko će nas biti na idućem popisu sad kad se svi odjave? Jer na zapadu postoji povrat poreza, postoje povlastice, a više nije teško dobiti papire.
Ljudi su htjeli ostati ono što su naučili, ili su možda osjećaju pripadnost dijelu planete na kojima su napravili prve korake, išli u školu, odakle im korijeni potiču. Međutim, kada im taj isti djelić zemlje, tj. njihovi vođe jedino žele zavući ruku u džep, mnogi će se zapitati koliko im je u stvari važno čiju putovnicu nose?! Osjećaj pripadnosti ne mogu ukrasti, a zašto ne uzeti papir koji im daje zemlja koja ih je objeručke prihvatila. Znam da će to biti problem onima ( opet češće ženama) koji idu na mjesec van raditi pa se vrate i tako putuju i zarađuju. No kad je zemlja maćeha, uzima i uzima i ništa za uzvrat ne daje, onda se traže druga rješenja. Tako će svi kojima će otići dio zarade na porez, razmisliti i odlučiti što i kako. Znam neke koji zato možda i odsele. Djeca odrasla, oni se mogu snaći svuda, bolji prihodi, potencijalno i par stotina eura mirovine neće biti na odmet, posebno uz stanje mirovina koja stalno pada u odnosu na plaće i troškove života.
Naša vlada ima neke ružičaste naočale, pa kroz njih gleda i ne vidi muku naroda koji ne zna kako i zašto je stalno loše. Zašto samo na ovom dijelu svijeta generacijama se čeka bolje sutra, pa kad i dođe, dok prepoznamo da nam je dobro, neka pošast se dogodi u svijetu. Onda krize traju godinu dana u svijetu, kod nas barem desetljeće. Tako u krug. Zašto nismo pametniji, zašto ne znamo prepisati, shvatiti da se mora raditi i pustiti druge da rade, država samo da pomaže i usmjerava, a ne da bude glavni kolovođa i organizator samo onoga što nju zanima i gdje ima vlastiti interes. Jer se drugo ništa ne vidi. Ako mogu 'uštedjeti' stotine tisuća kuna, kako im kažu njihove porezne kartice, u godini kupovati nove stanove ili vikendice i zemlju, oni onda žive u nekom paralelnom svemiru.
Narod želi samo da ne razmišlja stalno može li platiti režije i preživjeti mjesec! Eventualno neko skromno ljetovanje ili malo shopinga na sniženjima. Zar se to ovako malom broju stanovnika, posebno sad kad je veliki dio zaposlen, ne može omogućiti? Ali ne, kuna je važna vijest, kao da je to nešto novo!? Kuna je bila na novčiću još u 13 stoljeću i zar se nije ta mogla kopirati? Zvanično preuzeti kao tradicija. Povjesna činjenica. Ok, autor je nepoznat, ali sredstva se mogu donirati nekim muzejima.
Da ne kažem da sam jučer pročitala super ideju da se stavi na pr. Baltazar na kovanicu. Sigurno ima još izvrsnih ideja. No nisu ideje problem, niti to što će biti na novčiću, već to što političari sretni trljaju ruke da se glođe oko takvih stvari. A oni prošli jeftino, nisu uzeli stručnjake koji se bave dizajnom, čiji bi radovi bili originalni, ali što bi morali pošteno platiti i cijeniti. Ovako, još jedan reality, zabava za narod za male novce, pa kako bude. Tužno.
Jedino nije tužno kada se dobro jede, jer to nam je ostalo kao rijetka zabava u kojoj još možemo uživati ako si možemo priuštiti nešto od onoga šro volimo. Evo jedan prijedlog, pa možda vam se svidi.
Špinat faširke s dipom od feta sira
SASTOJCI:
500 g miješanog mljevenog mesa
1 glavica crvenog luka
1 režanj češnjaka
sredina 3 kriške starog bijelog kruha
1 žlica mrvica
1 jaje
malo crvene mljevene paprike
sol, papar
ulje
dvije šake baby špinata nasjeckati
po želji peršinov list
PRIPREMA:
Očistite luk i nasjeckajte što sitnije, propržite na malo ulja. Pomiješajte meso sa solju, paprom, mrvicama, paprikom, natopite kruh u vodi i iscijedite, pa namrvite u meso, protisnite češnjak kroz presu i dodajte jaje. Dodajte i propržni čuk. Dobro izmješajte smjesu. Sir narežite na kockice 2 x 2 cm, debljine do 6-7 mm. Zagrijte ulje u većoj tavi i pravite faširane s nauljenim rukama, tako da na dlanu rastanjite mljeveno, stavite sir u sredinu, pa poklopite mljevenim u ruci i oblikujete dok zatvarate meso oko sira. Pecite na tavi, po par min. s obje strane. Vadite u vatrostalnu zdjelu da se ne ohlade, dok ih sve ne ispečete.
Dok pečete napravite dip.
200 g grčkog ili gustog jogurta
200 g fete
Sol, papar
chili po želji
Masline i maslinovo ulje, origano po želji
Jogurt, sol, papar i sir štapnim mikserom pretvoriti u kremu. Servirati u zdjeli sa dodacima.
II verzija
Ispeći patlidžan, sredinu dodati osnovnoj kremi i jedan režanj bijelog luka. Dodati limete. Gore posuti peršinom. Poslužite sa faširanim i dobar vam tek!
Mali kuglofi s mineolom
Kupila sam ove preslatke kalupiće od silikona i odmah pronašla recept za njih. Naravno, možete praviti i u drugim kalupima, ovi su mi se učinili prikladni. Mineole su ukusna kombinacija naranče i mandarine a sada ih ima još prekrasnih za kupiti. Ne znam zašto je kod nas uvriježeno mišljenje da se citrusi jedu samo zimi, jer tako osvježavaju i prijaju uvijek. Dobro, u sezoni imamo izobilje svega, pa ne dođu na red. Za ovaj kolač preporučujem ili mineole ili mandarine, kora naranče je malo gorča, pa se ne bi možda svima svidjelo.
Jednostavno.
SASTOJCI:
oko 400 g mineola ili mandarina
125 g maslaca
250 g šećera
3 jaja
200 g brašna
5-10 g kokosa
1 prašak za pecivo
za zaljev:
3 dl ocijeđenog soka mineole
300 g šećera
PRIPREMA:
Cijele mineole ili mandarine stavite u haldnu vodu i pustite da zavriju. Kuhajte oko 2 min, operite ih pa ponovite postupak. Malo ih ohladite i sameljite da dobijete pulpu.
Mutite maslac sa šećerom pa dodajte jedno po jedno jaje stalno muteći. Dodajte pulpu i brašno pomiješano s kokosom i praškom za pecivo i na vrh noža soli.Pecite u kalupima po želji u zagrijanoj pećnici na 180°c oko 15 min, ovisno o veličini kalupa. Probajte čačkalicom, kada je pečeno, ne ostaje ništa na njoj. Dok se hlade skuhajte zaljev . Ako imate dublju posudu u kojoj ih možete gusto poredati, tako ih zalijte, ako ne, vratite u klupiće i polako zalijte.. Kada se malo ohlade, stavite u hladnjak, najbolje prijaju hladni. Uz malo vrhnja, prekrasno!