Koliko nas iznenađenja još čeka?


Zanimljivo je da nas malo-malo nešto iznenadi! Kada pomislimo da više ničega nema i da nas poslije više od 20 god ništa više ne može iznenaditi, e može!

Ovo sve s Agrokorom je od početka bilo čudno, ali mi smo navikli na čuda pa smo prihvatili i to, manje-više. Jer u normalnom svijetu, da postaneš mega biznismen, moraš imati nešto, ili početni kapital i obiteljsku tradiciju  ili genijalnu ideju ili kliker kako od nečega postojećeg razviti nešto ogromno. Postoji i još jedan način, živiš na ovim prostorima, pa ako poznaješ prave ljude sve ti padne u krilo. Otprilike. Naravno, kada se to, eto, već nekome desi, dobro je da on to razvija i stvara radna mjesta. Ali, avaj…

Zar država, kao netko tko je ipak to držao na oku i dopuštao ogromne dugove (samo neka radi, pa plaća radnike!, jedna od glupljih isprika), nije mogla je davno reći:"Halo, sad malo stani, ne možeš imati cijelu privredu i poljoprivredu, što ako se nešto desi?!"

Jer uzmimo Trumpa kao usporedbu. Čovjek je odrastao uz biznis i kao mlad pokazao ogroman talent da ga dalje razvija. Na svjetskoj razini. Ipak, i on je tri puta bankrotirao i dizao se iz pepela.
Kod nas ni to, sigurno ne funkcionira tako (sjetite se Peveca!) a uzeo je prevelik zalogaj. O tome kako radi i koliko plaća radnike, neću ni pisati jer je to poznato i žalosno. Da ih bolje plaća sigurno bi i trgovine bolje radile, ali o tom po tom. Nije mi jasno kako se netko usudi uzimati ogromne firme i misliti da ih može voditi. Uspješno voditi. Znam ja da on ima kompletan menadžerski tim koji to vodi i da su to sve doista stručnjaci ( jednu čak i poznajem, žena zmaj!) ali povezati toliko firmi i toliko poljoprivrede u jedan konzorcij na ovako politički, društveno i ekonomsko  nesigurnom području….

Bila sam svjedokom koliko je poljoprivrednicima u dolini Neretve spuštao cijene za otkup a uz to vjerujem da i ostalima nije bilo lakše.
Što sada?
Kada krenu kola niz brdo, teško ih je zaustaviti, prodati nekim Rusima (nadam se da nije opcija!) ili kome drugom, tako sve u komadu…ne znam…Država u vlasništvu tu nema što raditi. Ako se firme poput Belja, Leda, Jamnice i dr.ne mogu samostalno boriti na tržištu, onda ne znam…to su ugledne firme s dobrom reputacijom i razvijenim tržištem da vjerujem da nije teško naći zainteresirane za iste ali da se kupe po tržišnoj cijeni i da je jedini cilj razvijati i unapređivati proizvodnju. Ništa više za1  kunu!

Često se sjetim onog vica :" Trebamo zaratiti s Amerikancima!" kaže Mujo. "Što to?" pita Haso. " Pa ako pobijedimo, mi smo Amerika, ako izgubimo, opet Amerika!"

Grozan humor a što je najgore ni Amerika nije što je nekad bila… Čini mi se da je bolje napisati SALE preko ove naše prekrasne zemlje pa zvati Dance, Fince, Norvežane ili Švede. Svejedno će tamo uskoro drugi službeni jezik biti Hrvatski. Oni bi sigurno znali što i kako s ovim ljepotama; za razliku od nas!
Naravno, ovo je čisti cinizam, ali kada nas već rasprodaju ovako ružno i po malo, ne mogu očekivati da nema reakcija.

Nadam se da će biti i pozitivnih reakcija na slasne recepte koji slijede!

Tagara


Tagara je u stvari ova zemljana posuda u kojoj se to jelo spravlja. Jelo je dobilo naziv po posudi i tako je poznato. Posudu možete kupiti kod nas, na tržnici i još na par mjesta u gradu, ponekad. Inače je slično bosanskom loncu ali s malo manje tekućine i malo drugačije.

Možda ne izgleda ukusno kako u stvari je. Zaboravih slikati dok je puno jer smo odmah navalili!

SASTOJCI:

1,5 kg junetine od vrata ( uglavnom zrelije meso, ovčetina, jaretina, i sl)

2 mrkve

1 peršin ili šnitica celera

rajčice ( ja ih zamrznem, pa se lako i ogule)

2 paprike

pola patlidžana

2 glavice crvenog luka

6 režnja bijelog luka

2-3 krumpira

pola kg kupusa

ako imate šaku bamije ( nju nakiselite preko noći u hladnoj vodi. Pokupit će koš soka iz jela i dati gustoću)

2 lista lovora

začin za juhe

sol i papar

mljevene i tucane paprike, slatke a po želji malo i ljute

ulje

PRIPREMA:

Sve povrće oprati i očistiti i izrezati na veće komade. Znači luk na četvrt, češnjak čitav, krumpire na cca 8 kocki ovisno o veličini, kupus na 4-6 dijelova i sl. Ostavite samo par listova kupusa za pokriti jelo. Meso isto na komade cca 150-200 g. Meso pržite na tavi na ulju sa svih strana da uhvati smeđu boju. Povrće sve pomiješajte pa začinite i promiješajte. Ja nisam stavila papriku jer je nisam imala. Ako nemate na pr. patlidžan, nema veze, to su varijacije. Može se staviti i mahuna i sl. Stavite i lovor. Kada je meso pečeno, zajedno s uljem stavite u zdjelu pa pokrijte povrćem. Prelijte s 2 dl vode ili ako ste imali bamiju, s tom vodom. Pokrijte listom kupusa i poklopite. Pecite u pećnici 1 h na 220°c a tada još jedan sat na 200°c. Zdravo i ne baš kalorično jelo, pokušajte napraviti i u vatrostalnoj posudi, i tako je izvrsno. Tko pazi na unos mesa može malo smanjiti količinu ali treba zbog mirisa i arome. Ovo ne stane u klasične vatrostalne zdjele, ima i za dvije. Ipak, teško je pisati na manju količinu. A i kako je sve zajedno, pojede se dosta toga.

Domaći kruh

SASTOJCI:

500 g brašna

250 g integralnog ili crnog brašna

1 kocka kvasca

pola žličice šećera

1 žlica soli

550 ml mlake vode

PRIPREMA:

U dublju zdjelu stavite brašno, sol i promiješajte. Kvasac s malo brašna, šećera i tople vode ostavite da naraste sa strane. Napravite udubljenje u sredini, uspite kvas, preostalu mlaku vodu i miješajte da se sve sjedini. Možete i mikserom sa žicama za miješanje tvrdog tijesta. Kada se sjedinilo, pokrijte većom najlon vrećicom i krpom i ostavite da se  diže. Promijesite i stavite u posudu u kojoj ćete peći. Ja sam stavila u manji okrugli kalup da dobije ovaj oblik. Uključite pećnicu na 230°c. Pecite tako 10 min. pa zarežite gore ovako ili par puta po prijeko ako je duži kalup. Zatim pecite dok lijepo ne porumeni do još 40 min. Prebacite na rešetku da se ohladi pa poslužite sa bilo čime. Domaće je domaće.