Prolazi ljeto brzo, prebrzo


Nekako mi se čini da dugo kukamo na vrućine, a čim moramo početi oblačiti čarape i veste, počnemo žaliti za ljetom. Još je jako toplo po danu, ali izgleda da je i tome brzo kraj. Naravno, najčešće je tako kada se približava školska godina, kada grožđe zrije i ajvar se prži.

Ljeto je bilo lijepo, barem meni osobno. S puno posla, lijepih druženja i odmorom ali i isprepleteno s puno ružnih događanja, puno stradalih u saobraćaju i puno , usuđujem se reći, krivih političkih odluka. Prijedloga, koje će i usvojiti ako ikako uspiju. Umjesto da olakšaju poslovanje malim tvrtkama, pokušat će i njih uništiti. Kada su pričali o samozapošljavanju, mnogi su to iskoristili, zaposlili se i sada zarađuju svoju plaćicu, nisu na teret državi i ma kako teško bilo sa svim davanjima i neprestanim kontrolama i inspekcijama, sretni su što imaju svoj posao i mogu od njega živjeti. Ove nove najave o minimalnoj plaći za vlasnike takvih firmi je jednako kao da im kažete da zatvore firmu i kupe kartu za Irsku ili Njemačku. Jer to više ne ide. Pričala sam sa više njih koje poznajem i svi su rekli: „Ključ u bravu!“ A to je strašno. Ako to vladajući ne vide, nema im spasa. Naravno, nije to jedino tragično. Ono o vozilima hitnih službi, o manjku liječnika i kako svećenici vrijede kao 20 njih, mislim da je isprazno i komentirati. Strašno je što su shvatili koliko su zla do sada napravili, pa kada nečiji mamin i tatin sin nekoga ubiju na cesti, pokušavaju prikriti čiji je, kao, običan dečko!? Ne razumijem kako mediji ( znam da su u službi, ali tako je to prozirno!) dozvole da ih tako manipuliraju i prave idiote od njih. Kao da se neće saznati! Još strašnije je što se nekoga za puno manji prekršaj zatvori, pa neka čeka suđenje. Za ovakve nesreće, sa više poginulih, ne bi trebalo biti upitno ide li u pritvor ili ne. Naravno, svi mi učesnici u saobraćaju znamo kako se lako mogu desiti nesreće, kako malo nedostaje da se nešto loše dogodi, ali pokušavamo biti svjesni onoga što se oko nas događa, paziti i na sebe i na druge, voziti po propisima i ne voziti prejaka auta da nas „ne povuče“ moć ispod haube. Kako ćemo odgojiti naraštaje ovakvim primjerima. Znam da je do svakog roditelja, iskreno, za svoju djecu se ne bojim, ali zato imamo ovoliko iseljenih, jer ljudi ne žele riskirati. U uređenim zemljama je zakon jednak za sve. Naravno, oni dubljeg džepa ( ali obično s puno poštenije zarađenim novcem) plate bolje odvjetnike pa dobiju nešto manje kazne. Ali kaznu dobiju, nema šanse izvući se na sinkopu!

Pa dodjela sredstava iz EU fondova. U 30 s? To me podsjetilo na ulaznice za U2, kad sam ustala 5.45h da ih kupim, naravno, nisam uspjela jer je server padao. Ali ovo nisu ulaznice, ovo su ljudski životi u pitanju. Srećom, poslije udara na ministarstva, ponovit će se način raspodjele. Možda bude i pošteno, kad više ne može drugačije.

Najnovija glupost je izjava Bandića, koju ne želim ni ponoviti. To je toliko ogavno, da bi sam trebao ispričati se i dati ostavku. Više od pola stanovnika zemlje su žene, uvrijedio je sve, kao i sve muškarce koji iole drže do sebe.
Ne želim vjerovati u što se pretvaramo. Svaki dan se pitam trebamo li još ovo trpjeti ili doista spakirati kofere i otići. Najžalosnije je što ovdje imamo i posla, imamo i dobro društvo i puno lijepih momenata s njima. Međutim, klima u kojoj živimo uzima danak. Po malo svi postaju nezadovoljni, neki odlaze, zatvaraju se u sebe.

Nadam se da će se neki „prozor otvoriti“, da će biti bolje, iako iskreno ne vidim kako. Barem u dogledno vrijeme u Hrvatskoj. Najgore je što ne vidim alternativu ovako lošem i strašnom HDZ-u. Rade što žele i nikome ništa.
Hoće li sve rasprodati, ono malo što je ostalo, hoće li brodogradilišta ostati, ovisi samo o njihovoj dobroj volji i to je prestrašno.
Eto i ja koja sve vidim pozitivno, pomalo posustajem. Jer doista nije fer, jer život prebrzo prolazi, a tako malo nedostaje da lijepo živimo. Malo reda i poštivanje zakona ( odozgo prema dolje), pomaganje kod poduzetništva, ne teoretski već praktično, pisanje programa za fondove EU, jer mnogi imaju ideje, ali ne znaju i nemaju sredstva ni zahtjev napisati. Imamo agencije koje ništa ne rade, ili da, zaprimaju gotove programe, ali zašto ne pomognu ljudima pisati i povlačiti sredstva. O gradovima da ne pričamo! Moglo bi se, kada bi se htjelo.

Ali, dosta kukanja, idemo na ono što mi ( skoro pa najbolje) ide. Kuhanje. Za danas imam recept, meni nešto genijalno. Dugo me nije nešto tako oduševilo. Od Italije prošle godine, a i ovo je talijansko. Meni se obično puno toga sviđa, jako sviđa, ali oduševi me tek ponešto. Sada ću to podijeliti s vama. Nije najjeftinije, ali nije ni tako skupo ako naiđete na neku akciju. Obavezno probajte dok još ima domaćih rajčica. Bez mesa, a tako ukusno da se nećete sjetiti zašto ste voljeli meso.

Talijanska rapsodija


Naziv su dali moji prijatelji kada su ovo probali. Doista je baš tako!

SASTOJCI:

1 kg mini rajčica

3-4 glavice češnjaka

vezica mladog luka ili jedna veća ljubičastog luka

250-300 g gorgonzole ( ako mislite da je jaka, nije, slatkoća rajčica to idealno pokrije. Kupite Vindijinu ona je nešto blažeg okusa od drugih)

1 baget ( francuzer)

100 ml maslinovog ulja ( domaćeg, ako imate i na njemu ne štedite!)

malo soli

grančicu timjana

malo sitno sjeckanog lista peršina

PRIPREMA:

U vatrostalnu, veću posudu ( možete uzeti i dvije, posudu i poklopac koristiti kao posudu) stavite rajčice s peteljkama. raspredite češnjak, naravno, prije ga malo očistite, skinite vanjsku osušenu koru, pa zasijecite gore tako da vidite režnjeve. Također mladi luk nasijecite na duge komade cca 10 cm, ili krupno glavicu, pa rasporedite između rajčica. Gorgonzolu narežite na veće kocke ili nakidajte rukama, pa rasporedite između povrća. posolite lagano češnjak i rajčice i prelijte sa 0,7 dl ulja. Stavite peći na 180°c oko 15 min. Baget nasijecite na šnite. Polijte s preostalim maslinovim uljem ( možete i s malo više, ne bojte se kolesterola!), pa svaku šnitu ugurajte negdje između rajčica i sira. Pecite dok kruh ne počne rumeniti, oko 10 min. Izvadite i pospite timjanom i ( ili) peršinovim listom. Ako vam je timjan prejak, onda se držite samo peršina! Uživajte!

Knedle sa šljivama


Možete ih također praviti od ostatka pire krumpira, nisu kao od samog krumpira ali dodaci u pireu neće puno pokvariti sastav. Znači, ako danas imate pire i ostane vam malo, ne bacajte, stavite na hladno i sutra za desert imate svježe pripremljene knedle. U Austriji su najpoznatije s marelicama pa možete probati i tako.

Srednje zahtijevno.

SASTOJCI :

500 g kuhanog krumpira

malo soli

200 g brašna ( najbolje ne više od 1/4 količine krumpira )

šljive (najbolje mađarice ili neku dr. sitnu aromatičnu vrstu)

ulje

krušne mrvice

PRIPREMA:

Kuhani krumpir procijediti, zgnječiti u pire i ostaviti da se ohladi. U hladan dodati 2/3 brašna i sol, izmiješati, ali da ne gnječite puno već da lagano prebacujete, tek toliko da se poveže, pa po potrebi dodati još brašna (ovisi o vrsti krumpira, bolje je dodavati što manje, ali da se ne lijepi previše za ruke). Napravite kugle u ruci, malo spljoštite pa utisnite šljivu, kojoj ste izvadili košticu i na njeno mjesto stavili žličicu šećera, da budu promjera 6-7 cm. Tako napravite od sve količine tijesta i kuhajte u ključaloj, slanoj vodi, dok ne isplivaju na površinu, do 10 min ukupno. U tavi, za to vrijeme, na ulju ispržite mrvice i uvaljajte tek kuhane knedle. Pošećerite odmah ili po želji svako sebi.