kad ostaneš sam
kad ostaneš sam
sam biraš buku i tišinu,
sam tražiš, sam pronalaziš.
ne kupuješ, ne prodaješ,
sam izabireš glad i sitost.
kad ostaneš sam
ne moliš za prenočište
i okrijepu, budeš spremniji
za prijetnje i zasjede.
kad ostaneš sam
sve su riječi čiste,
od čistki nezaprljane.
kad ostaneš sam
plivaš u mutnoj vodi nužnosti,
pripravan osujetiti grabežljivo
pokoravanje u zadanim granicama.
kad ostaneš sam
gnomon pod suncem slobode
pokazuje najkraću sjenu.
kad ostaneš sam
odričeš se odricanja.
kad ostaneš sam
postaješ iskrcavalište
za odmetnike i umjetnike.
kad ostaneš sam
započinje bitka na izbočini;
u koži si savezničkog vojnika
u ardenima. braniš dostignuto.
iz balona
iza granice sa svijetom zavisti i interesa,
iz balona izdvojenja nošenog strujama briga,
ostavljam na viberu signalnu poruku:
kakvo je vrijeme u dublinu? kada se vraćaš u stan?
nakon što ga prestanem očekivati, kroz
prijateljske bežične mreže,
stiže ding ding odgovor:
zima je. upravo polazim.
odgovaram spokojniji: sretno. ja mami
za večeru spremio indomie nudle s piletinom.
u mom balonu kao da je titravu žarulju
od 50 W netko zamijenio jačom od 200.
a dolje, u zemlji našeg porijekla, tama je
sve tamnija od gustih, glupih, nasilnih laži.
ako si
ako si ti luka u koju pristaju događaji,
i sidre se po redu stizanja radi prekrcaja tereta,
što se zbiva kad pristignu prije očekivanja,
nepredvidivo ranije nego su najavljeni,
ili ako doplutaju bez obavijesti o posjeti?
čekaju li pokorno ispred prihvatnih gatova ili
uplovljavaju bez obzira na raspored dolazaka?
ako si ti uređaj koji sprema, obrađuje
i reproducira podatke, ako si ti njihov originalni
izvor, što činiš u slučaju da se oštete ili izgube?
ne poduzimaš ništa, potpuno ti je svejedno, ili
poslužiš se pjesmama i unucima kao backupom?
vadi
ti si voda koja povremeno nadolazi,
ja sam suho korito moguće rijeke,
ti si poplava burna i kratkotrajna,
ja sam sasušen, ispražnjen tok,
ti si očekujuća bujica, kiša za mene.
dio sam pustinje, a ti neba i podzemlja.
dok čekam ispunjenje tvojom svježinom,
dok pristaješ na naš kovitlajući spoj,
znam da smo mi zajedno vadi – dolina
s kratkotrajnim vodotokom i vododerinama,
šablona samog života – vječna privremenost.