Slaviti državni praznik pod Thompsonovim pokroviteljstvom jednako je perverzno kao slaviti Hrvatsku pjevajući o noževima i klanjima, piše Sanja Modrić.
Paralelna pučka fešta u Čavoglavama u nedjelju se, kao i svake godine, podrugljivo iskezila iza leđa službenoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu. I opet je sve čemu se pljeskalo u Kninu - u Čavoglavama izvrgnuto urlanju i pogrdama. I što god je u Kninu bilo istaknuto kao okosnica hrvatskog patriotizma - to je u Čavoglavama preokrenuto naglavce i na to se psovalo i pljuvalo kao na prljavu izdaju i na milenijsko prokletstvo.
Tako su nam se - o potpuno istom prazniku - ponovno maksimalno plastično prikazale dvije paradoksalno suprotne slike Hrvatske. Jedna gadna, mračna i zastrašujuća iz Čavoglava i jedna dobra, svjetla i ohrabrujuća iz Knina.
Jer dok su iz Knina svi, i predsjednik Josipović, i premijer Milanović, ali i HDZ-ova gradonačelnica Ivana Rimac, slali poruke da Hrvatska, slaveći praznik pobjede, ne likuje nad tuđim porazom, niti se naslađuje nad tuđim jadima, iz Čavoglava su se opet orile "Jasenovac i Gradiška Stara" i kletva "Ubij, ubij Srbina" od kojih se svakom normalnom čovjeku ledi krv u žilama.
Jeftini huškački manipulator naprosto je zgrnuo ogromnu hrpu para ganutljivo pojući o poštenju, časti i svetoj domovini, ali tu istu domovinu pritom hladnokrvno vara na porezu
Dok su branitelji pod kninskom zastavom s poštovanjem slušali šefa države kako poziva da se, poslije časne pobjede u ratu, sada u miru pruži ruka i građanima srpske nacionalnosti i pokaže pijetet i za njihove nevine žrtve, dernek na Čikoli uobičajeno je ključao sirovim ekstremističkim strastima, pozivima na osvetu i huškačkim pokličima šovinizma.
I kao što su Čavoglave tolerantnom i pitomom hrvatstvu iz ovogodišnjeg Knina iznova suprotstavile svoje krvave uzore iz doba poglavnika i NDH, svoje slovo U tetovirano na junačkim prsima neke žešće provincijske budale i kričave fašističke sentimente slabo zakukuljene u Thompsonovim budnicama, tako je i pravedni cilj hrvatske borbe za mir i slobodu u Domovinskom ratu temeljito i totalno degeneriran u čavoglavskom iskrivljenom ogledalu.
A to ogledalo sliku fotošopira baš tako kao da ga je, za potrebe specijalnog rata protiv svega što je hrvatsko, izradila podrumska radionica kakvog autentičnog četničkog štaba.
I stvarno, tko jednom svojim očima vidi to u Čavoglavama, toga se do kraja života sigurno neće dati razuvjeriti da su Hrvati krvoločno ljudoždersko pleme koje jede tuđu dojenčad pečenu ispod peke. Pa čak ni ako ga poslije sto puta odvedeš na finu, humanistički intoniranu i posvema europsku proslavu u Kninu gdje se ljudi koji su jednom bili prinuđeni ratovati danas smireno ophode po pravilima političke korektnosti pokušavajući barem razumjeti uzroke tuđih zabluda i osjećaja i pokazujući sućut za tuđe mrtve.
Teško se naviknuti na te čudovišne priredbe čavoglavskog tipa hrvatstva i njegove crne zastave pa da je sto puta demokracija. Ali još je teže razumjeti kako je neokrnjeni status domoljubne ikone kod tih pretežno mladih ljudi sačuvao Marko Perković Thompson. Slaviti veliki državni praznik pod njegovim pokroviteljstvom jednako je perverzno kao slaviti Hrvatsku pjevajući o noževima i klanjima. Jer jeftini huškački manipulator naprosto je zgrnuo ogromnu hrpu para ganutljivo pojući o poštenju, časti i svetoj domovini, ali tu istu domovinu pritom hladnokrvno vara na porezu.
Izvor: www.h-alter.hr
Paralelna pučka fešta u Čavoglavama u nedjelju se, kao i svake godine, podrugljivo iskezila iza leđa službenoj proslavi Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu. I opet je sve čemu se pljeskalo u Kninu - u Čavoglavama izvrgnuto urlanju i pogrdama. I što god je u Kninu bilo istaknuto kao okosnica hrvatskog patriotizma - to je u Čavoglavama preokrenuto naglavce i na to se psovalo i pljuvalo kao na prljavu izdaju i na milenijsko prokletstvo.
Tako su nam se - o potpuno istom prazniku - ponovno maksimalno plastično prikazale dvije paradoksalno suprotne slike Hrvatske. Jedna gadna, mračna i zastrašujuća iz Čavoglava i jedna dobra, svjetla i ohrabrujuća iz Knina.
Jer dok su iz Knina svi, i predsjednik Josipović, i premijer Milanović, ali i HDZ-ova gradonačelnica Ivana Rimac, slali poruke da Hrvatska, slaveći praznik pobjede, ne likuje nad tuđim porazom, niti se naslađuje nad tuđim jadima, iz Čavoglava su se opet orile "Jasenovac i Gradiška Stara" i kletva "Ubij, ubij Srbina" od kojih se svakom normalnom čovjeku ledi krv u žilama.
Jeftini huškački manipulator naprosto je zgrnuo ogromnu hrpu para ganutljivo pojući o poštenju, časti i svetoj domovini, ali tu istu domovinu pritom hladnokrvno vara na porezu
Dok su branitelji pod kninskom zastavom s poštovanjem slušali šefa države kako poziva da se, poslije časne pobjede u ratu, sada u miru pruži ruka i građanima srpske nacionalnosti i pokaže pijetet i za njihove nevine žrtve, dernek na Čikoli uobičajeno je ključao sirovim ekstremističkim strastima, pozivima na osvetu i huškačkim pokličima šovinizma.
I kao što su Čavoglave tolerantnom i pitomom hrvatstvu iz ovogodišnjeg Knina iznova suprotstavile svoje krvave uzore iz doba poglavnika i NDH, svoje slovo U tetovirano na junačkim prsima neke žešće provincijske budale i kričave fašističke sentimente slabo zakukuljene u Thompsonovim budnicama, tako je i pravedni cilj hrvatske borbe za mir i slobodu u Domovinskom ratu temeljito i totalno degeneriran u čavoglavskom iskrivljenom ogledalu.
A to ogledalo sliku fotošopira baš tako kao da ga je, za potrebe specijalnog rata protiv svega što je hrvatsko, izradila podrumska radionica kakvog autentičnog četničkog štaba.
I stvarno, tko jednom svojim očima vidi to u Čavoglavama, toga se do kraja života sigurno neće dati razuvjeriti da su Hrvati krvoločno ljudoždersko pleme koje jede tuđu dojenčad pečenu ispod peke. Pa čak ni ako ga poslije sto puta odvedeš na finu, humanistički intoniranu i posvema europsku proslavu u Kninu gdje se ljudi koji su jednom bili prinuđeni ratovati danas smireno ophode po pravilima političke korektnosti pokušavajući barem razumjeti uzroke tuđih zabluda i osjećaja i pokazujući sućut za tuđe mrtve.
Teško se naviknuti na te čudovišne priredbe čavoglavskog tipa hrvatstva i njegove crne zastave pa da je sto puta demokracija. Ali još je teže razumjeti kako je neokrnjeni status domoljubne ikone kod tih pretežno mladih ljudi sačuvao Marko Perković Thompson. Slaviti veliki državni praznik pod njegovim pokroviteljstvom jednako je perverzno kao slaviti Hrvatsku pjevajući o noževima i klanjima. Jer jeftini huškački manipulator naprosto je zgrnuo ogromnu hrpu para ganutljivo pojući o poštenju, časti i svetoj domovini, ali tu istu domovinu pritom hladnokrvno vara na porezu.
Izvor: www.h-alter.hr
