Svojim porukama i djelima "braniteljski stožeri" se potpuno neutemeljeno predstavljaju ovlaštenim zastupnicima svih onih koji su s oružjem u rukama branili Lijepu Našu. Svim snagama nastoje sve nas vratiti u ratne godine izazivajući mržnju, nered, anarhiju i strah.

Napadom na ustavnopravni poredak tadašnje SR Hrvatske 1990. godine od strane pobunjenih Srba započeo je višegodišnji rat. Krvavi sukob je završio, ali neprijateljstvo dviju nacija koje je službeno prekinuto 1996. tinja još i danas što je razumljivo kada se zna koliko je iza te strašne nesreće ostalo mrtvih, unesrećenih i ranjenih ljudskih duša.

Za očekivati je onda da samo onaj koji je taj rat neposredno doživio i preživio i koji iz prve ruke zna koliko je zla donio ovim prostorima bude prvi koji će napraviti sve da do nečeg sličnog više nikada ne dođe. Ipak, kako je u ovom našem čudnovatom podneblju sve nakazno i naopako, nije čudo da baš ti ljudi, zapravo jedna manja skupina organizirana u nekakve stožere, rade upravo suprotno. Svojim porukama i djelima oni se neopravdano i potpuno neutemeljeno predstavljaju ovlaštenim zastupnicima svih onih koji su s oružjem u rukama branili Lijepu Našu i svim snagama nastoje sve nas vratiti u ratne godine izazivajući mržnju, nered, anarhiju i strah.

Koji bi mogli biti njihovi razlozi?

Prvi, onaj da je ćirilica pismo agresora i rušitelja Vukovara, ne stoji i za one malo obrazovanije naprosto je smiješan. Zločinačka i omražena ćirilica je pismo kojim se koristi više slavenskih jezika (ruski, ukrajinski, bjeloruski, makedonski, bugarski te srpski i bosanski, koji ravnopravno koriste i latinicu), kao i veći broj drugih jezika bivšeg Sovjetskog Saveza, Azije i istočne Evrope. Osim toga, ćirilicom su pisali i Hrvati (bosančica, poljičica), dokazano.

Drugi razlog mogao bi biti financijske prirode. Poznata je stvar da je iz jednog Domovinskog rata proisteklo nekoliko stotina raznoraznih braniteljskih udruga i sve njih treba financirati. Aktivnosti najvećeg broja tih udruga svode se na dobrovoljno davanje krvi, druženje umirovljenih branitelja (u prostorima koji nisu besplatni) te slavljenje obljetnica brigada i postrojbi iz kojih su članovi proistekli. Vlada je najavila rezove u financiranju tih udruga što je sasvim normalno i opravdano s obzirom na cjelokupno stanje financija Države, a to je naišlo na neodobravanje.

Treći razlog mogla bi biti čista nostalgija. Naime, svatko tko je proživio rat, zna da taj rat nije lako izbaciti iz sebe. Da ne postoje oni s posttraumatskim stresnim poremećajem, to je laž koju demantira broj od preko dvije i pol tisuće samoubojstava učesnika rata, a sam dragi Bog zna koliko ih je na rubu da to ne učini. Neki od branitelja spas i zaborav pronašli su u ovisnostima, pa zbog toga trpi i njihova obitelj i okolina, a određen broj nikada nije izašao iz rata i oni su svoje ratne postrojbe zamijenili udrugama. U njima vlada zajedništvo, drugarstvo i kolegijalnost, baš onako kako je bilo i u ratu, ali vlada i ratna hijerarhija; predsjednici udruga nisu bivši obični vojnici nego generali, brigadiri i pukovnici, vrlo aktivni u političkim strankama. U ratu, oni su strategije političara planirali i prenosili u bitke i akcije, a vojnici su ih izvršavali, pa je slično i danas; političari daju zadatke, a vođe udruga ih poslušno prenose članovima kojima jednostavno nedostaje onaj adrenalin zajedničkih akcija i duh zajedništva i drugarstva, koji ih je nosio u godinama rata. Takve, izmanipulirane, dezorijentirane i zbunjene neistinama svojih vođa kojima su uvijek bezrezervno vjerovali, nije teško mobilizirati i ponuditi im slični adrenalin zamotan u služenje narodu, domoljublje, patriotizam i državotvornost. Tu dolazimo do četvrtog i najvjerojatnije pravog razloga, a taj je politički.

Sadašnja vlada je, usprkos negodovanju dijela branitelja i HDZ-a, objavila Registar sudionika rata ne bi li se tako možda umanjila prenapuhana brojka od pola milijuna boraca, a to onima koji to nisu bili u život unosi strah i nemir. Nekoliko stotina kaznenih prijava već je podignuto. Za dugogodišnjeg vladanja HDZ-a ništa se nije poduzimalo da se ta brojka smanji, dapače - ona se povećavala. Na taj način, dakle izdašnim financiranjem braniteljskih udruga i gomilanjem lažnih branitelja u dugom nizu godina ta je stranka dobivala čvrste glasače, i njih i njihove obitelji, a to nije mali broj.

Lažni branitelji i lažni invalidi, baš kao i predvodnici brojnih braniteljskih udruga koji su u njima našli samo debelo uhljebljenje i zadržavanje statusa povlaštenih kojeg su se na raznorazne načine dočepali za vrijeme rata, sve će napraviti da zadrže sadašnje pozicije, pa ako treba i silom. Da bi to postigli, trebaju na vlasti nekoga tko neće potezati za revizijama i tko neće praviti razliku između pravih i lažnih branitelja, a tko bi to mogao biti - zna se.

Isti taj zna se žuri i ne bira sredstva ne bi li se vratio na vlast i tako spriječio ono što je ova vlast, potpomognuta strogim uvjetima Europske unije, započela. Želi se zamagliti jasna slika stranke koja je na optuženičkoj klupi i želi se marginalizirati uloga i utjecaj jednog čovjeka u korupciji i kriminalu, onog kojem se upravo sudi, a koji je vodio i stranku i Državu. Treba što prije pomesti sve zlo pod tepih jer vremena nema.

Želi se povratak na vlast i moć, a time i vraćanje svih izgubljenih političkih pozicija i pripadajućih beneficija te unosnih izmišljenih radnih mjesta koja su donosila vrhunske prihode, po bilo koju cijenu. Zato i samo zato, sa svih strana rade se pritisci da se makne ova vlast sa političke scene. Mobilizirano je sve što se dalo pokrenuti i u tome sudjeluje nemali broj ljudi i organizacija, svi oni koji su imali ogromne koristi od bivše Vlade, a to su prije svega Katolička crkva sa svim svojim satelitskim udrugama "obiteljskih" građana, a evo - sada su tu i nedodirljive i "neovisne" braniteljske udruge.

I da se vratim na početak; nasiljem i razbijanjem te nepoštovanjem poretka srpski teroristi su 1990. započeli krvavi rat. Izgubili su jer im mi to nismo dopustili. Kada se sagledaju događaji u Vukovaru danas, razbijanje hrvatskih ploča na hrvatskim državnim ustanovama uz otvorene prijetnje i poruke legalno i demokratski izabranoj vladi jedne suverene države gdje se javno izjavljuje da se

neće poštovati zakoni i Ustav Republike Hrvatske, pitam se: tko su ti stožeraši, koga oni zapravo brane i koja je razlika između njih i onih koji su to radili 1990. godine?

Srbi sigurno nisu, a nisu ni hrvatski branitelji, oni su stvorili Lijepu Našu i ne želim vjerovati da bi je išli na ovakav način rušiti. Pitam se to zato što nisam osobno ovlastio te ljude da nasilno ruše ustavnopravni poredak Republike Hrvatske u moje ime, jer ja sam isto hrvatski branitelj s 1 295 dana provedenih po raznim borbenim sektorima, umirovljeni sam časnik Hrvatske vojske, nisam član ni jedne političke stranke i volim tu svoju Hrvatsku, kakva god jest da jest.



Nenad Dragaš, autor ovoga uvodnika, ratni je veteran s 1 295 dana provedenih na ratištu u sastavu hrvatskih borbenih jedinica. (op. ur.)

Izvor: H-alter