Konkretan debakl u Splitu – Vice Mihanović i Andrej Plenković (foto Milan Šabić/PIXSELL)
Telegrafski: HDZ ima razloga da bude vrlo zadovoljan, ali ne može se govoriti ni o kakvom trijumfu; SDP je nastavio padati, ali nije doživio potop; Domovinski pokret Miroslava Škore rijetko gdje se domogao vlasti ili učešća u vlasti, ali broj glasova koji je dobio itekako je respektabilan za stranku koja postoji nešto više od godinu dana; Most nezavisnih lista ozbiljno je podbacio i jedan je od većih gubitnika ovih izbora, naročito s obzirom na to da je nastao "odozdo", to jest iz lokalne politike; Možemo! je ostvarilo veliku pobjedu u svojoj bazi u Zagrebu, a postali su vidljivi i u još nekoliko većih i manjih gradova; IDS je doživio snažne udarce i može ga se, uz Most, smatrati vodećim među gubitnicima. I još: HNS, HSS, GLAS i Živi zid na putu su polaganog nestanka s mape relevantnih političkih opcija, a ni HSLS, koji je više-manje postao lokalna bjelovarska stranka, nije daleko od te sudbine, kao ni Radnička fronta, za razliku od Fokusa, stranke ekonomskih ultraliberala, koja primjetno raste u manjim gradovima u okolici Zagreba, te također liberalnog Centra koji je iznjedrio novog splitskog gradonačelnika Ivicu Puljka.
HDZ
Nema sumnje da bi Andrej Plenković, kad bi se moglo, vrlo rado zamijenio pobjede u Bjelovarsko-bilogorskoj i Varaždinskoj županiji, pogotovo u ovoj drugoj, za pobjedu HDZ-ovog gradonačelničkog kandidata Vice Mihanovića u Splitu. Uz Split, nakon debakla u prvom krugu u Zagrebu, HDZ je ostao bez vlasti i u Šibensko-kninskoj županiji i u Županji, dok u Vukovaru nije uspio srušiti Ivana Penavu, HDZ-ovca koji se relativno nedavno odmetnuo od te stranke. U Splitsko-dalmatinskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji HDZ je donekle oslabio zahvaljujući akcijama Domovinskog pokreta, Mosta, različitih nezavisnih lista, a donekle i ljevice, no ponešto su porasli na Kvarneru i na Baniji. Daleko je to od "kolosalne pobjede" koju je premijer neuvjerljivo proglasio u nedjelju navečer.
Plenkovića, naravno, najviše bole Zagreb i Split. U oba ta grada HDZ je do jučer bio na vlasti (Split) ili veoma važan dio vladajuće koalicije (Zagreb), a odsad će biti opozicija u ta dva najveća grada u Hrvatskoj, pod uvjetom da Puljak u Splitu sastavi skupštinsku većinu koja će se protezati od čiste ljevice do relativno tvrde desnice. Glavni razlog HDZ-ovih poraza bila su dvojica neuvjerljivih i nedoraslih kandidata – Vice Mihanović i Davor Filipović – za čiji je odabir ponajviše zaslužan predsjednik stranke kojem ne pada na pamet da prizna da je pogrešno izabrao, nego krivcima oglašava zavjerenički nastrojene medije. Ono što Plenkovića mori i više od toga što njegova stranka neće imati nimalo vlasti u Zagrebu, Splitu i Rijeci, gradovima koji čine oko četvrtine stanovništva i daju oko polovine nacionalnog BDP-a, jest činjenica da se unutar HDZ-a sve jasnije i otvorenije artikulira drukčiji koncept političkog pozicioniranja najjače partije u državi.
To je koncept spuštanja neprijateljskih tenzija između HDZ-a i Domovinskog pokreta e da bi se moglo razmišljati o budućem savezništvu, odnosno koncept zahlađivanja odnosa i odustajanja od koalicije sa SDSS-om. Predvodnik te politike je Ivan Anušić, župan osječko-baranjski i šef HDZ-a u toj županiji, koji je postigao izvrsne rezultate na ovim lokalnim izborima. Anušić je razlog koji Plenkovića priječi da se iskrenije raduje prvoj HDZ-ovoj pobjedi u Osijeku unatrag tridesetak godina i izboru Ivana Radića, lojalnog Anušiću, za osječkog gradonačelnika.
SDP
Socijaldemokrati su uspjeli obraniti Rijeku i Primorsko-goransku županiju, Sisak, Krapinsko-zagorsku županiju, Koprivnicu, Ploče, Ogulin i Umag, osvojili su Varaždin i Makarsku, ali su jako pali posvuda u Slavoniji, malo su ojačali u Istri na štetu umornog i u se zatvorenog IDS-a, neočekivano su izgubili Čakovec u drugom krugu, dok su u Zagrebu i Splitu već u prvom krugu zabilježili teške poraze, poprilično teže i od onih HDZ-ovih u tim gradovima. No za razliku od HDZ-a, SDP će, unatoč porazima, iz dojučerašnjeg opozicijskog položaja doći u vlast i u Zagrebu i u Splitu, pri čemu bi taj komad vlasti u Zagrebu, gdje će SDP biti junior-partner platformi Možemo!, mogao biti relativno krupan. To nije stvar kojom bi se na Iblerovom trgu trebali previše hvaliti, no može biti solidan temelj za početak izgradnje nove SDP-ove kadrovske i organizacijske strukture u Zagrebu i Splitu.
Peđa Grbin nije pokazao da umije smisliti politiku koja će dostojno i konstruktivno konkurirati idejama grupacija okupljenih oko koalicije Možemo!
Premda su svježi kadrovi i obnovljena organizacija od velike važnosti, još je važnije formuliranje novih idejnih pozicija i novih politika SDP-a, naročito u okolnostima snažnog naleta lijeve platforme Možemo! u urbanim sredinama i razvijenijim krajevima. Peđa Grbin, predsjednik SDP-a, u proteklih sedam mjeseci nije pokazao da umije smisliti politiku koja će dostojno i konstruktivno konkurirati idejama i živosti ljudi i grupacija okupljenih oko koalicije Možemo!, koji jesu stvorili i nove birače, ali su pridobili i dobar broj SDP-ovih nekadašnjih birača ili onih koji su bili skloni SDP-u. Grbinova stranka više nije dovoljno jaka da usisa ili da marginalizira konkurenciju slijeva, odnosno Možemo! je suviše naraslo da bi ga se moglo poklopiti brendom i terenskom organiziranošću SDP-a po Hrvatskoj, mada socijaldemokrati na lokalnim razinama više ni izbliza nisu ono što su bili prije deset ili petnaest godina, što su, uostalom, pokazali i svibanjski izbori.
Kako zaustaviti odljev birača prema srodnoj opciji koja je modernija, energičnija, inspirativnija, a pritom ne porušiti mostove suradnje s tom opcijom? To bi bio krajnje zahtjevan posao i za ličnost s više političkog talenta i vještine nego što je slučaj s Grbinom, a o tom delikatnom poslu uvelike ovisi hoće li iznutra rastočeni SDP nastaviti s polaganim odumiranjem ili će preživjeti kao relevantan akter kad je riječ o ambiciji da sudjeluje u sastavljanju neke buduće vlade. To će, također, biti i najveći izazov za funkcioniranje vladajuće koalicije platforme Možemo! i SDP-a u Zagrebu, koalicije čija će skladnost i efikasnost, između ostalog, odrediti u jednoj mjeri budućnost ljevice u Hrvatskoj.
Možemo!
Lijevo-zelena platforma predvođena Tomislavom Tomaševićem preuzet će vlast u glavnom gradu i to će im biti najbolji mogući poligon za pokazivanje političkih i upravljačkih sposobnosti, odnosno najbolja kampanja za širenje i u drugim dijelovima zemlje. Po svojoj političkoj naravi, teško da Možemo! u dogledno vrijeme ima što tražiti u dalmatinskom zaleđu, Lici ili istočnoj Slavoniji, ali bez sumnje može dodatno jačati u Istri, gdje je već polučio velike uspjehe, u Primorsko-goranskoj županiji, u Splitu i Dubrovniku, gdje se također etablirao u kratkom roku, a onda i u Šibeniku, Zadru, Osijeku, Varaždinu, Velikoj Gorici, Karlovcu...
Tomislav Tomašević i njegovi najbliži suradnici iskusniji su, ozbiljniji i politički pametniji od ljudi koji su vodili stranke koje bi zabljesnule na jednim izborima
Zagreb je ključan, u Zagreb će biti uprte sve oči i to je ispit na kojem će se Možemo! kvalificirati za opciju koja realno pretendira da predvodi neku buduću vladajuću koaliciju na državnom nivou ili će se zaustaviti, to jest početi postupno padati. Milan Bandić svoju vlast u Zagrebu u posljednjih desetak godina nije uspio pretvoriti u nacionalnu političku priču: pokušavao je kupovinama, trgovinama i drugim prečicama, ali to ga u osnovi nije zanimalo, Zagreb mu je bio dovoljan u svakom pogledu. Možemo!, međutim, ne može sebi dopustiti da se zatvori u Zagreb. Dobra volja i zainteresiranost pritom nisu dovoljne: Možemo! treba pronaći i inaugurirati suvremeniju unutrašnju strukturu političke organizacije, fleksibilniji i kreativniji odnos centrale i lokalnih ispostava.
Tomislav Tomašević i njegovi najbliži suradnici iskusniji su, ozbiljniji i politički pametniji od ljudi koji su vodili stranke koje bi zabljesnule na jednim izborima, a zatim se izgubile u skandalima, lijenosti, ekshibicionizmu i neprincipijelnim savezima. O tome, uz dugogodišnji sustavni aktivistički rad i poznavanje komunalne problematike, ponajbolje svjedoče dva pragmatična i mudra poteza koja je Možemo! povukao četiri-pet mjeseci prije izbora: raskinuo koaliciju s Radničkom frontom i odbio predizborni savez sa SDP-om u Zagrebu. Ti potezi pokazali su da Tomašević zna što hoće i da je sposoban donositi odluke koje se mora donijeti, bez obzira na kritike, iščuđavanja i negodovanja.
Domovinski pokret
Miroslav Škoro znao je da u drugom krugu izbora u Zagrebu ne može dostići više od trideset posto Tomaševićeve prednosti iz prvog kruga. Odlučio se za agresivnu i radikalnu kampanju da bi iz situacije u kojoj se našao izvukao najviše što može za svoju stranku, a to je – pored broja glasova – učvršćivanje pozicije desne alternative Plenkovićevom HDZ-u na državnoj razini. Pritom je za glavnu metu odabrao dio nevladinih organizacija optuživši ih za izvlačenje stotina milijuna kuna iz javnih budžeta: računao je na zapaljivost smjese "lopovi, uhljebi, izdajnici", čime je u pogledu civilnog društva Zlatko Hasanbegović opsjednut još iz vremena kad je bio Karamarkov ministar kulture. Takvom kampanjom prikupljeno je u Zagrebu više od sto tisuća glasova u drugom krugu izbora.
No neovisno o izbornim uspjesima i neuspjesima, potpuno je očita generalna politička strategija Domovinskog pokreta: svim sredstvima, uključujući i Škorino serijsko kandidiranje za najviše funkcije, zadržavati političku relevantnost dok u HDZ-u ne sazrije svijest da im je koalicija s Domovinskim pokretom politički sigurnija i bolja solucija od koalicije sa SDSS-om i Radimirom Čačićem, koliki god komad vlasti morali predati DP-u. Utoliko je danas centralno hrvatsko političko pitanje ovo: hoće li Plenković do kraja ustrajati na sadašnjem "umjerenjačkom" konceptu vladajuće većine i Vlade ili će ga unutrašnji pritisci navesti da skrene oštro udesno, u model sličan onom Karamarkovom?
Most nezavisnih lista
U uvodu ovog teksta rekosmo da je Most među gubitnicima lokalnih izbora u dosta oštroj konkurenciji, premda je Miro Bulj izabran za gradonačelnika Sinja, premda je Božo Petrov u drugom krugu bio vrlo blizu dugogodišnjem HDZ-ovom županu Nikoli Dobroslaviću, i premda će vijećnici Mosta biti presudni za formiranje većine u splitskom Gradskom vijeću. To je premalo za stranku koja se nacionalno afirmirala upravo kao platforma koja okuplja nezavisne kandidate s lokalnih razina od juga Dalmacije do istoka Slavonije.
Taj koncept Mosta na ovim je izborima definitivno otišao u prošlost. To je cijena političke strategije koju je Most prihvatio u mjesecima uoči prošlogodišnjih parlamentarnih izbora, strategije forsiranja lica poznatih širokoj javnosti nauštrb manje poznatih ili nepoznatih ljudi koji se bave politikom ili nekim oblikom aktivizma u općinama i gradićima, što se pokazalo dobitnim manevrom. Nevolja s takvim uspjehom sastoji se u tome što već pokazuje prve simptome kratkoročnosti.
portalnovosti
