Presedan je u tome što Zapad nije posegnuo za vojnom silom, kako bi očuvao teritorijalni integritet Sirije i Iraka, na način kako je to učinio kada se radilo o Kuvajtu
Piše: Osman Softić
Ekstremistička vojna formacija Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL), koja je nedavno promjenila ime u Islamska država (IS), nakon munjevitog osvajanja četvrtine iračke teritorije i trećine Sirije danas kontrolira kompaktan teritorij veličine Velike Britanije.
Grupa Islamska država predstavlja najveći presedan u novijoj historiji ratovanja na Bliskom istoku, budući da su njenom pojavom prvi put promijenjene granice dviju zemalja, Sirije i Iraka, zasnovane na tajnom sporazumu dvojice diplomata, Engleza Sykesa i Francuza Picota, na početku proteklog stoljeća.
Presedan je upravo u tome što zapadne sile nisu posegnule za vojnom silom, kako bi očuvale teritorijalni integritet Sirije i Iraka na način kako su to učinile kada se radilo o Kuvajtu.
Najnoviji prodor grupe Islamska država na pogranična područja iračkih Kurda, na sjeveru Iraka, proteklih dana je privukao posebnu pažnju svjetske javnosti, zbog brutalnosti pripadnika grupe IS prema jezidima, manjinskoj sekti iračkih Kurda.
Izbjegli jezidi
Prema izvještaju koji je 2012. objavio Centar State Departmenta za demokratiju, ljudska prava i radnička pitanja, na sjeveru Iraka živi između 500.000 i 700.000 jezida. Prema iračkom popisu stanovništva, koji datira još od 1965. godine, u Iraku je u to vrijeme zabilježen jedan posto jezida od ukupnog broja stanovništva. Prema podacima Međunarodne organizacije za migracije (IMO), samo u distriktu Sinjar živi ih više od 230.000.
Proteklih dana 30.000 jezida potražilo je spas na planini Sinjar, gdje su pobjegli pred napadom pripadnika grupe IS. Njihov život je i dalje u opasnosti, uprkos američkim zračnim napadima na snage grupe IS i zavisi od njihove milosti ili, pak, efektnosti američkih udara i humanitarne pomoći koju im dostavljaju iz zraka.
Pored Iraka, jezida danas ima i u Siriji, Turskoj, Armeniji, Gruziji i Rusiji. Njihov broj, pak, drastično se smanjuje, jer se uglavnom odlučuju emigrirarti u zapadne zemlje. Tako danas postoji značajna dijaspora jezida, posebno u Njemačkoj, ali i u drugim evropskim zemljama, te u Sjevernoj Americi i Australiji.
Za razliku od kurdskih snaga i iračke regularne vojske, pripadnici grupe IS su znatno motiviraniji i dobro naoružani.
Pripadnici 'Islamske države', koji koriste doktrinu tekfira (proglašavanje nevjernicima svih koji odbijaju da prihvate njihovu vlastitu redukcionističku interpretaciju islama, po kojoj je dozvoljeno lišiti života svakog onog ko nije musliman) ne štede ni muslimane šiite, a sakralne objekte pripadnika islamskog misticizma (sufizma) na područjima koja kontroliraju u potpunosti uništavaju.
Ratnici grupe IS posebno su okrutni prema jezidima. U slučaju da odbiju prihvatiti redukcionističku varijantu islama ubijaju ih, a njihove žene prodaju u ropstvo.
Jezidi su posebna manjina u okviru kurdske etničke zajednice, dok su većina Kurda muslimani sunitskog mezheba. Jezidi prakticiraju vjersku doktrinu koja predstavlja stanovitu simbiozu i sinkretizam različitih religija, posebno zoroastrizma, manihejstva, ali i nestorijanskog kršćanstva i judaizma, a posjeduje i neke elemente preuzete iz islamske tradicije.
Neki historičari vjeruju da njihov naziv potiče od omejadskog prvog halife Jezida, kojeg su pripadnici ove sekte, navodno, podržavali. Jezidi žive u posebno organiziranim zajednicama, na čijem se čelu nalazi poglavar ili šejh, kao vrhovni vjerski vođa, dok im je sekularni poglavar emir ili princ.
Jezidi su obožavatelji meleka Tausa (anđela Pauna), za kojeg vjeruju da upravlja svemirom. Budući da se melek Taus često poistovjećuje sa sotonom ili šejtanom, to je doprinijelo poistovjećivanju jezida sa obožavateljima sotone. Otuda i toliko izražena mržnja i neprijateljstvo pripadnika grupe IS prema pripadnicima ove sekte.
Jezidi posebno slave šejha Adia, muslimanskog mistika iz 12. stoljeća, koji je, prema njihovom vjerovanju, postao božanstvo. Zbog toga jedanput godišnje, u znak hodočašća, jezidi posjećuju njegov grob, koji se nalazi u jednom nekadašnjem kršćanskom manastiru u gradiću Lalish, sjeverno od Mosula.
Vojna sila 'Islamske države'
Jezidi su, prema zapažanjima antropologa, skloni izoliranom načinu života i ne miješaju se i ne žene izvan vlastite sekte. Čak i za vrijeme despotskog režima Saddama Husseina jezidi su bili sistematski progonjeni i podvrgavani prisilnoj arabizaciji, a poticani su i na odricanje od vlastite vjere i jezika, te konverziju.
Nažalost, ni nakon Saddamovog pada nisu doživjeli emancipaciju i slobodu. Analitičari tvrde da je u napadu 2007. godine samo u dva sela kamionima bombama ubijeno čak 500 jezida, dok ih je 1.500 bilo ranjeno. Bio je to jedan od najvećih terorističkih napada u modernoj historiji. Koliko su jezidi riješeni da sačuvaju svoju tradiciju svjedoče i primjeri žena koje se bacaju sa stijena planine Sinjar, kako ne bi pale u ruke pripadnika grupe IS.
Interesantno je da čak ni pripapdnici kurdskih vojnih jedinica nisu uspjeli ili nisu željeli zaštiti jezide od masakra grupe IS. Vojni uspjesi grupe IS protiv kurdskih elitnih jedinica zvanih Pešmerga posebno iznenađuju, s obzirom na to da su ove kurdske jedinice poznate po svojoj disciplini i hrabrosti.
Ovo, također, dokazuje da mnogi vojni analitičari potcjenjuju vojnu doktrinu 'Islamske države', koja se pokazala veoma uspješnom. Ipak, kurdske vlasti jezide, iako su i sami pripadnici etničkih Kurda, ne smatraju svojima, te ih stoga nisu niti pokušali odbraniti, kako bi to učnili da se radilo o većinskim Kurdima.
Pripadnici grupe IS vješto koriste pažnju svjetske javnosti, koja je proteklih mjesec dana bila usmjerena na Gazu u Palestini i sukob na istoku Ukrajine, kako bi konsolidirali osvojene teritorije Iraka i Sirije.
Mit o kurdskim vojnim jedinicama Pešmergama srušen je upravo proteklih dana. Vojni analitičari vjeruju da su se tokom protekle dvije decenije u Iraku, kada su Kurdi u pitanju, desile stanovite demografske promjene. Nekoć prekaljeni ratnici, koji su se rađali sa puškama u rukama, sišli su sa planina u velike gradove Erbil, Sulejmaniju, Dohuk i Kirkuk. Njihovim silaskom u gradove opala je i njihova prirodna skolonost ka ratnim vještinama. Unatoč spomenutim faktorima, američki vojni stručnjaci ih i dalje smatraju sposobnijim od regularne iračke vojske, ali ne i od šiitskih milicija odanih svojim vjerskim autoritetima.
Za razliku od kurdskih snaga i iračke regularne vojske, pripadnici grupe IS su znatno motiviraniji i dobro naoružani. Špekulira se da je uspjesima grupe IS, pored ideološke motivacije, doprinijela i vojna strategija bivših generala Saddamove vojske, koji su se pridružili nakšibendijskim odredima, regrutiranim iz redova pripadnika nekadašnje vladajuće Baath partije, a koji su danas u savezu sa grupom IS.
Pripadnici grupe IS vješto koriste pažnju svjetske javnosti, koja je proteklih mjesec dana bila usmjerena na Gazu u Palestini i sukob na istoku Ukrajine, kako bi konsolidirali osvojene teritorije Iraka i Sirije. Grupa IS je u Siriji postala druga najznačajnija vojna sila, pored režimske vojske, potisnuvši u drugi plan nekoć efektni front Nusra. Grupa IS danas kontrolira većinu naftnih i plinskih polja u Siriji, čime osigurava siguran izvor finansijskih sredstava.
Iznenađuje činjenica da pojava ‘Islamske države’, barem na terenu, koja je stvorena na bojnom polju i koja predstavlja najozbiljniju promjenu političke geografije na Bliskom istoku, uopće nije izazvala dovoljnu pažnju međunarodne zajednice. Naprosto, svjetski moćnici i diplomati na grupu IS gledaju tek kao na obične beduine i njihove pustinjske pohode.
Ipak, s obzirom na mjerljive uspjehe grupe IS i konsolidaciju teritorija koje su osvojili, postoji velika vjerovatnoća da će se područje koje se prostire na teritoriji Iraka i Sirije, a koje danas kontrolira 'Islamska država', dalje širiti. Čini se da je vojna sposobnost i moć onih koji bi se mogli suprotstaviti grupi IS iz dana u dan sve manja.
Potpuno slamanje grupe IS nije cilj čak ni ograničenih zračnih udara američke avijacije. Upravo zbog toga grupa IS, ta najveća podvala islamu i muslimanima u novijoj historiji, mogla bi postati geopolitička realnost.
Strateška kreacija
Nedostatak stvarne volje SAD-a da se grupa IS oslabi i eliminira ukazuje na to da bi ona, po svemu sudeći, mogla biti strateška kreacija svjetskih moćnika i njihovih bliskoističnih saveznika, kako bi se postiglo nekoliko značajnih ciljeva na Bliskom istoku.
Ciljevi formiranja grupe Islamska država vjerovatno su kažnjavanje režima u Bagdadu za marginalizaciju iračkih sunita, neposlušnost Vladi SAD-a, prisiljavanje iračkog premijera Nourija al-Malikija da se povuče sa vlasti, slabljenje strateškog uticaja Irana u Iraku i Siriji i zaštita interesa Saudijske Arabije i Izraela, za koje najveću opasnost predstavljaju Iran i političke snage bliske Muslimanskoj braći. One su u Siriji, također, sistematski marginalizirane, budući da su Amerikanci i njihovi saveznici na Bliskom istoku prvenstveno naoružavali ekstremiste, čime su oslabili Slobodnu vojske Sirije i umjerenu političku opozciju, Sirijsku nacionalnu koaliciju.
Cilj stvaranja grupe IS je, također, slabljenje političkog uticaja Turske na Arapskom poluotoku. Turska je, obučavajući te selektivno i tajno naoružavajući ekstremiste grupe IS, koji su se uglavnom borili protiv sirijskih Kurda, a ne protiv režimskih snaga u Damasku, također odgovorna za uspon grupe IS. Na taj način Ankara je pokušala po svaku cijenu neutralizirati stvaranje autonomne kurdske regije Rojava u sjeveroistočnoj Siriji, koju je uspostavila Partija demokratskog ujedinjenja (PYD), vodeća politička snaga sirijskih Kurda, bliska Kurdistanskoj radničkoj partiji (PKK).
Jedan od najnemoralnijih postupaka bliskoistočnih geopolitičkih igara i nadmudrivanja između različitih političkih aktera je upravo korištenje ekstremističkih formacija poput 'Islamske države' za ostvarivanje političkih ciljeva.
Ideali humanizma, kao što su zaštita vjerskih i etničkih manjina poput kaldijskih kršćana Iraka, Asirijanaca i odnedavno jezida, tragična su posljedica stvaranja ekskluzivnih etničkih, vjerskih i sektaških teritorija. Kada su podržale agresiju na Irak 2003. godine zapadne zemlje su ovakav scenarij vjerovatno najmanje očekivale.
Chalmers Johnson, jedan od najboljih poznavalaca doktrine američke vojne intervencije, izazivanje nenamjernih štetnih posljedica po intervencioniste nazvao je ‘blowback’ efektom. Stvaranje i vojni uspjeh 'Islamske države' eklatantan su primjer te strategije.
Izvor: aljazeera
