Hoće li vladajuća Plenkovićeva polit-ideološka momčad navodno proeuropskog sastava prokockati – neki kažu, ipak nezasluženo – prvo mjesto na biračkoj tablici jer ne želi imati nikakvu općeprihvatljivu, sinergijsku vezu s oporbenom pameću, ostaje vidjeti. Drugi mandat je još u pelenama, pa se HDZ-ovi pouzdanici na vlasti mogu komotno bahatiti budući da je biračko tijelo, dokazano, kratke pameti i – oguglalo na krimi-korupcijske skandale i stranačke nakaznosti – na izborima ne honorira političare po stvarnim zaslugama. „Kad sam vas zvao u srpnju da razgovaramo o stanju i budućnosti zemlje“, ovih dana Plenković spušta oporbi koja se nudi pomoći u krizi, „svi ste me redom odbili, a sada biste razgovarali. Eeee, sada ja neću razgovarati s vama.“ Ključni oporbeni političari uzvraćaju da „tada nije bilo ni vrijeme niti način“ za razgovore netom po završetku parlamentarnih izbora. HDZ još nije formirao vladu, pa je možebitno opet trgovački računao na nove tzv. žetončiće – kakvi su ga održali na vlasti u prvomu mandatu – što bi kompromitiralo izraženu na izborima biračku volju 

Marijan Vogrinec

Bilo je toga i u prvomu mandatu HDZ-ove tzv. žetončić-koalicijske vlade premijera Andreja Plenkovića da se tjeralo mak na konac s jednostranom političkom voljom vladajućih, da se nije doživljavalo političku opoziciju ni pola posto, da se branilo neobranjivo u kriminalnim/korupcijskim aferama ministara (dok nisu gotovo svi morali otići do kraja vladinog mandata) i stranačkih pouzdanika, da se promoviralo (npr. u sabornici u izravnom tv-prijenosu) izostanak elementarnog kućnog odgoja, notorni prostakluk, primitivizam špiljskog tipa, ksenofobija, šovinizam, vjerska zatucanost inkvizicijskog tipa, rodna agresija na štetu žena, etc., ali da će se takva društveno-politički štetna praksa za kormilom Bijedne Naše nastaviti već od prvih dana Desetog saborskog saziva, nije baš bilo vjerojatno barem iz dva razloga. Deklarirani Europejac bruxellesko-birokratskog lika i djela Plenković – koji nikad nije hadezeovski disao do učlanjenja u stranku tek 2011. godine, nego je tjerao činovničku, europsku karijeru – uspio se na unutarstranačkim izborima riješiti tzv. tvrdoga desnog krila (Milijan Brkić nadimkom Vaso, Davor Ivo Stier, Miro Kovač, etc.) i obećao promijenjeni HDZ (tzv. light HDZ) i – „promijenit ću Hrvatsku“.

Drugo, dobio je parlamentarne izbore jer je navodno pobijedio epidemiju korone, a glavni se konkurent SDP praktično raspao u bratoubilačkom ratu, pa su stjecajem okolnosti izblijedjeli ključni polit-ideološki razlozi za to da se itko na početku drugoga premijerskog mandata, je li, ozbiljno suprotstavi Plenkoviću u navodnoj nakani da pusti demokraciju iz kaveza, da okupi i svu izvanstranačku dobru volju/pamet na potentnom projektu svekolike razvoje pretvorbe Bijedne Naše u Lijepu Našu. U kojoj neće biti građana tzv. drugog reda, koja neće samo malobrojnima biti majka, a većini žitelja maćeha, koja neće imati kokošinjac ili cirkus s harlekinima, akrobatima, krotiteljima divljih životinja, bradatim babama i takvima umjesto Hrvatskog sabora, zakonodavno-predstavničkog tijela nadređenog svima i svakom u državi. I ocijenjenog barem dvostruko više od mjesecima i godinama čak ponižavajuće lošeg.

Samovoljno, jednostrano i neodgovorno

Istraživanje prvih dana prosinca, recimo, pokazuje da javnost ocjenjuje Hrvatski sabor ocjenom 2,31 (dvojka), vladu s 2,56 (jedva trojka kroz ušicu igle), Ured predsjednika RH Zorana Milanovića s 2,90 (solidna trojka), a rekordan optimizam građana u travnju, na vrhuncu prvog vala epidemije virusa SARS-CoV-2, srozao se u prosincu na 67,4 posto žitelja koji smatraju da vladajući vode državu u pogrešnom smjeru.

To je, je li, uistinu bijedna društveno-politička zbílja u kojoj nije pametno upravljati zemljom i sudbinama milijuna ljudi samovoljno, jednostrano, neodgovorno i ne uključujući sve i svakoga tko želi, znâ i može pomoći. Što se kaže, više ljudi više znâ, više ruku napravi više posla. Dnevno već sedamdesetak ljudi umire od smrtonosnog virusa, više no najtragičnijeg dana u Domovinskom ratu, a vlada i Nacionalni stožer Civilne zaštite nemaju uvjerljivo opravdanje za tu tragediju. Nitko nije pametniji od svih. Premijer Plenković je sada iz epidemiološke karantene, praktično iz korona-kreveta smijenio petero istaknutih članova Znanstvenog savjeta, vladinog savjetodavnog tijela što ga je sâm sastavio od „najboljih među najboljima u zemlji i inozemstvu“, jer su kritizirali vladine i epidemiološke mjere Nacionalnog stožera u koronakrizi što je izmaknula kontroli. Čisti autogol. Formalno ga je zabio šef Ureda premijera Zvonimir Frka-Petešić koji, znaju to i vrapci na grani, ne smije prdnuti bez Plenkovićeva miga.

Pa drugi autogol premijeru i vladi, opet lijevom nogom frkovitog Petešića koji će drugi put istrčati pred državni mikrofon: „Neee, premijer Plenković  nije smijenio petero članova Znanstvenog savjeta zbog kritičnosti, nego je možda došlo do nesporazuma u mojoj komunikaciji s njima“. Možda ni Frka niti njegov gazda nisu računali s tim da će slučaj „(ne)smijenjenih“ članova Znanstvenog savjeta odjeknuti kao bomba u javnosti: radi se o ozbiljnim ljudima s ozbiljnim djelom iza sebe koji se nisu rasplakali kada im je Frka-Petešić telefonirao da – s obzirom na njihovu epidemiološku kritičnost – „daljnja suradnja u Znanstvenom savjetu više nema smisla“. I kad je premijeru u epidemiološkoj karanteni došlo iz debelog mesa u glavu to kakve će učinke imati „frkoviti nesporazum“ sa znanstvenicima i liječnicima koji ne žele da politika upravlja epidemiologijom i kako je vrlo negativno reagirala stručna i sva ostala javnost, mora da je bez mnogo okolišanja zvrcnuo svom uredskom podaniku: „Frka, smjesta sazivaj presicu i vadi nas iz sranja kako god znaš! Mene ne spominji ni u ludilu!“

Znanstvenici i istaknuti bolnički liječnici baš moraju slušati političare ili je logično da bude – obratno? Ljudi umiru kao muhe, a premijer, eto, ne želi nikoga tko mu oponira. Ili ima drukčije mišljenje/prijedlog o krizi znatno težoj i neizvjesnijoj od ratne u kojoj se on – najodgovorniji za zemlju i za svakog njezinog žitelja! – uopće ne snalazi. On „balansira“, „sluša struku“ i „prati iskustva drugih zemalja pogođenih pandemijom“, etc. Svaki dan, je li, gura pred medijske mikrofone već totalno kompromitirane stožeraše – Davora Božinovića, Krunoslava Capaka, Alemku Markotić, Vilija Beroša i njihove lijeve/desne ruke – kojima više ama baš nitko ozbiljan ne vjeruje i koji se igraju brojkama kako im se sprdne eda bi valjda uvjerili već ljutitu javnost kako „vlada premijera Plenkovića drži epidemiju pod kontrolom“ i kako „Nacionalni stožer pravodobno donosi najbolje epidemiološke mjere koje su u određenom trenutku moguće“. Kad ono, europska je statistika istaknula da je Bjedna Naša izbila na prvo mjesto kao najgora u Uniji po broju oboljelih od virusa SARS-CoV-2 i približava se vrhu brojem smrtnih ishoda. Svaki drugi na respiratoru umire. Užas.

Ne samo što premijeru Andreju Plenkoviću ne trebaju samosvjesni ljudi od znanja i iskustva, znanstvenici i bolnički liječnici od imena i prezimena koje prelazi državne granice, već mu ne treba ni politička oporba koja se isto tako nudi pomoći u što povoljnijem prevladavanju epidemiološke, pa gospodarske, društvene i teške moralne krize u zemlji. To ne krije, urbi et orbi demonstrira samovoljnim saborskim manipuliranjem tzv. stabilnom saborskom većinom od 76 zastupničkih ruku koja redom odbija sve čime se oporbenih 75 zastupnika skupno ili stranački grupirano nudi poboljšati predložene upravljačke poteze ili volju HDZ-ove vlasti. Odnosno vlade… Odnosno Andreja Plenkovića i trojice-četvorice – ne troje-četvero – bliskih mu, najpovjerljivijih suradnika koji bespogovorno obavljaju najfrkovitije i posljedicama možda najosjetljivije poslove. A tako se ne može učinkovito i produktivno vladati ni zemlji i njezinim žiteljima osigurati budućnost. Ako „svijet počinje od mene“, a „poslije mene kako bude“, tragedija je već tu.

Politički autogolovi

Nije toliko važno što je razvikani kapo obrane nesretno postigao autogol pa je momčad na poluvremenu napustila travnjak podvijena repa, ali nije za oprostiti što isti kapo i drugi i treći put trese vlastitu mrežu u drugom poluvremenu, pa je sasvim razvidno da trener i igrači uopće nisu ozbiljno shvatili ne samo protivnika nego i svoju odgovornost prema navijačima, ali i ostalim gledateljima. Sportskom prispodobom rečeno, je li, otprilike tako igra vladina momčad HDZ-a i kupljenih u prijelaznom izbornom roku koalicijskih „aduta“ pod trenerom Andrejem Plenkovićem. Nepametno se i bahato iz utakmice u utakmicu podcjenjuje protivnika – opoziciju, tek za jednu zastupničku ruku slabiju od tzv. stabilne saborske većine, odnosno građane koji su doveli u tzv. Visoki dom i desne, i lijeve, i srednje, i žute, i zelene i nikakve, gurnute sad u još neviđenu epidemijsku, ekonomsku, društvenu i moralnu krizu – pa je veliko pitanje koliko će dugo razočarani navijači, da se i ne govori o cijelom gledalištu ogorčenom lošom igrom samodopadnih zvijezda, tolerirati „čudno“ ponašanje kojim se na kraju prokocka dobra pozicija na tablici.

Hoće li vladajuća Plenkovićeva polit-ideološka momčad navodno proeuropskog sastava prokockati – neki kažu, ipak nezasluženo – prvo mjesto na biračkoj tablici jer ne želi imati nikakvu općeprihvatljivu, sinergijsku vezu s oporbenom pameću, ostaje vidjeti. Drugi mandat je još u pelenama, pa se HDZ-ovi pouzdanici na vlasti mogu komotno bahatiti budući da je biračko tijelo, dokazano, kratke pameti i – oguglalo na krimi-korupcijske skandale i stranačke nakaznosti – na izborima ne honorira političare po stvarnim zaslugama. „Kad sam vas zvao u srpnju da razgovaramo o stanju i budućnosti zemlje“, ovih dana Plenković spušta oporbi koja se nudi pomoći u krizi, „svi ste me redom odbili, a sada biste razgovarali. Eeee, sada ja neću razgovarati s vama.“ Ključni oporbeni političari uzvraćaju da „tada nije bilo ni vrijeme niti način“ za razgovore netom po završetku parlamentarnih izbora. HDZ još nije formirao vladu, pa je možebitno opet trgovački računao na nove tzv. žetončiće – kakvi su ga održali na vlasti u prvomu mandatu – što bi kompromitiralo izraženu na izborima biračku volju.

I sada „osvetnik“ Plenković na čelu denver plavog ZNA SE ešalona, opet gazda Banskih dvora i posredno tzv. Visokog doma – vis-à-vis na istomu Markovom trgu – izvrgava ruglu, ponižava i protokolarno kinji oporbene predstavnike cca 50 posto žitelja Bijedne Naše. Ni pametno niti pošteno, a da se o trajnijim interesima cijele zemlje i ne govori. Uoči blagdanskog, jednomjesečnog raspusta saborskih zastupnika, tzv. stabilna je većina brzopotezno to ovih dana pokazala u nekoliko sramotnih primjera koji premijeru Plenkoviću i njegovom tzv. light HDZ-u ne služi na čast. Prvo, odbijeno je više od 300 oporbenih amandmana na državni proračun za 2021. godinu, pa interpelacija više parlamentarnih stranaka za smjenu gospodarskog ministra Tomislava Ćorića zbog „umiješanosti u korupciju s vjetroelektranama na području Krš-Pađene nedaleko od Knina“, ali i „sukoba interesa“ u slučaju zapošljavanja svog kuma u HEP-u. Odbijen je i oporbeni prijedlog da vlada jedanput mjesečno izvješćuje Hrvatski sabor o stanju u zdravstvu, svom upravljanju koronakrizom i donesenim mjerama Nacionalnog stožera Civilne zaštite. HDZ-ov predsjednik tzv. Visokog doma Gordan Jandroković stavio je tu točku dnevnog reda na raspravu kasno navečer, pa se raspravljalo sve do jutra.

Prije te, jamačno u ovom trenutku najvažnije društvene i političke teme, u normalnom danjem terminu bile su, je li, „važnije“ točke dnevnog reda o Hrvatskim šumama i tako nekim sličnim rutinarijama koje nikog ne zanimaju. „Predsjednik Sabora (koji je iz vrhuške HDZ-a i djeluje na daljinski upravljač svog šefa u državi i stranci Andreja Plenkovića, op. a.)  ima pravo stavljati na dnevni red teme po svojoj procjeni njihove važnosti i ne mora slušati oporbene želje“, dodatno je šef Kluba zastupnika HDZ-a Branko Bačić iziritirao saborske oponente, ali i razumnu javnost koja drži da svi zastupnici moraju sinergijski djelovati u njezinu korist, ne brusiti taštine jedni na drugima. No, još će mnogo vode proteći ispod Savskog mosta dok se dočeka da u političkom vrtu Bijedne Naše urodi grožđe na žalosnim vrbama. I Tomislav Ćorić – kojeg vlasnik Crnog Jajeta Hrvoje Bujas, kaže, ne bi uzeo da mu u tvrtki pod čisti – ostaje bahatiti se i nosom oblake derati eda bi općinstvu pokazao koliko je „prevažan“ za zemlju i kako mu glava bubri od „silne pameti“. Čak je i premijer osobno došao braniti Ćorića, svoj personalni izbor, od optužbi oporbe, a jedini je „argument“ bio taj da je „ministar gospodarstva dobar čovjek“. Sic transit.

Tresla se brda…

Bahato je – osvetnički, iz inata, polit-narcisoidno? – odbijena i oporbena inicijativa o osnivanju istražnog povjerenstva za utvrđivanje možebitnih utjecaja vlasti na istrage i procesuiranje slučajeva korupcije, o curenju povjerljivih informacija u medije, Mostov zaključak o radu Nacionalnog stožera Civilne zaštite, interpelacija o radu vlade tijekom koronakrize… Koliko je HDZ-ova vlast zapravo neprijateljska prema vlastitim građanima i politički neodgovorna, pokazalo se prije dan-dva kada je na službenoj FB stranici te stranke osvanuo podcjenjivački post u kojemu se izravno ruga i ismijava svih tih 75 preglasanih zastupničkih ruku u povodu odbijanja svih njihovih inicijativa, interpelacija, zaključaka, etc.

„TRESLA SE BRDA, RODILA SE – OPORBA!“ – piše u HDZ-ovom postu. „Neslavno su prošle još tri oporbene ‘inicijative’. Premda broje 75 ruku u #SaborRH, za zaključak o #StožercivilnezaštiteRH & interpelaciju o radu #VladaRH tijekom koronakrize uspjeli su prikupiti samo 49 glasova. Dakle 26 manje nego što ih imaju! Ni pri izjašnjavanju o osnutku (protuzakonitog) istražnog povjerenstva u slučaju Janaf nisu se baš proslavili – 52 glasa ‘za’. Činjenica da 1/3 oporbe NE glasuje za vlastite ‘prijedloge’ dovoljno svjedoči kakvo rasulo, kakva razina neozbiljnosti vlada u njenim redovima.“ Vladajući se sprdaju s oporbom u Hrvatskom saboru i, ne prvi put – nerijetko i iz usta premijera Plenkovića – poručuje se inomišljenicima: „Vi ste glupe budale, možete govoriti što želite, ali koliko vam i kada vam mi dopustimo, jer ionako nećemo prihvatiti ništa od onog što predlažete. Zapravo, vi ste demokratska zakrpa u sustavu“.

A tako nijedna država ne može ići naprijed, kamoli Bijedna Naša koja se nerazumno riješila svega dobrog što je poslije 1990. godine donijela u miraz novom režimu iz 45-godišnje uzorne opstojnosti u SFR Jugoslaviji. Tako da tzv. Samostalna, Neovisna i Suverena više ne samo ekonomski nije samodostatna – kakvom je bila i mogla biti stoljećima ubuduće – nego u ključnim sastavnicama svoje državnosti više nije ni samostalna (EU), ni neovisna (strani financijski korporativni kapital) niti suverena (EU, NATO, MMF, Svjetska banka, etc.). Kamo to vodi, vrag će znati. Ničemu dobrom na čemu bi mogla procvjetati nada u bolje sutra, barem za potomstvo.

tacno