Iako do redovnih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj ostaje još lijepih dvije godine, u političkom CRO oktogonu sijevaju žestoki udarci - uglavnom ispod pojasa! - i odjekuju tzv. desno-lijeve mrzilačke salve objeda kao da se birališta otvaraju već sutradan ujutro i kao da je pitanje vlasti pitanje života ili smrti. Možda zato što u prevladavajućem političkom duopolu, da su izbori uistinu sutradan ujutro, HDZ opet, četvrti put zaredom, odnosi tijesnu relativnu pobjedu nad SDP-om čak i u koaliciji s Možemo! te će se slizati i s najcrnjim vragom kako bi o(p)stao na vlasti.
Kalkulacija dana jest: je li aktualni predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga (OSRH) te bivši šef SDP-a i premijer (2012.-2015.) Zoran Milanović – otkad je zasjeo na tron u bivšoj Titovoj vili Zagorje na Pantovčaku stano najpopularniji političar u zemlji – jedini koji na čelu tzv. lijevo-liberalne koalicije može smijeniti HDZ s vlasti i iseliti premijera Andreja Plenkovića iz Banskih dvora!?
Možda jest, a možda i nije. SDP i parlamentarna platforma Možemo! na svojoj „predizbornoj“ turneji pod egidom „Plenkovićeva inflacija“ po svim velikim gradovima u zemlji neizravno puštaju probne balone: „Milanović i mi zajedno definitivno skidama HDZ i Plenkovića s vlasti. Vrijeme je za radikalne promjene“.
Istodobno, uz agresivne sabotaže protuinflacijske turneje, druga strana uzvraća: „HDZ će na čelu s Andrejem Plenkovićem pobijediti na izborima 2028. godine i poslati Sinišu Hajdaša-Dončića (predsjednik SDP-a, op. a.) i njegove junior i senior partnere u povijest“.
Političari u dosluhu
Međutim, sasvim je relativno hoće li se Milanović uključiti u izbore godinu i pol prije isteka svog mandata. To ovisi o njegovoj procjeni i odluci, koja može biti ovakva ili onakva. Godinu i pol prije kraja mandata odreći se – sadašnjih, bez povećanja u međuvremenu – više od 110.000 eura neto plaće, rizikujući da njegova koalicija ne pobijedi na izborima i promakne mu novi premijerski fotelj!?
Jamačno ni sâm još nije načisto s tim, jer će se za dvije godine štošta još promijeniti. Neke stvari iz temelja. Zasad, a nije nevjerojatno da je čelnik SDP-a u dosluhu s Milanovićem, Siniša Hajdaš-Dončić poručuje kako „Milanović nije dio našega pobjedničkog izbornog plana“. Predsjednik RH je pak prisnažio toj izjavi kategoričkim odbijanjem svake mogućnosti da se kandidira na izborima, koji će se „najvjerojatnije održati u redovnom roku“. Nitko pri zdravoj pameti ne računa s tim da bi HDZ pristao ili čak bio prisiljen na izvanredne parlamentarne izbore.
Naravno da šef HDZ-a s razlogom ne vjeruje Danajcima ni kada darove nose, pa u bijesu, na krijesti svog vrijeđanja ustavnog sukreatora vanjske te sigurnosno-obrambene politike, ironizira: „Milanović je već jednom prekršio Ustav RH (pokušaj kandidature na SDP-ovoj listi za premijera prije dvije godine, iako prethodno nije podnio ostavku na predsjedničku dužnost, što nije protuzakonito, op. a.), ali, kao u onom vicu – dvaput je dvaput. Može raditi što god hoće, što se mene tiče“.
Naravno da se Andrej Plenković i HDZ plaše koalicije SDP-a i Možemo! jer zajedno imaju više potpore od denver plave ZNA SE opcije, a javni rejting Zorana Milanovića godinama višestruko nadmašuje Plenkovićev. Povede li Milanović – koji je uvjerljivo, poimence osvojio drugi mandat zaredom na Pantovčaku netom što mu je Plenkovićev pravosudni klan onemogućio premijersku kandidaturu – koaliciju SDP-Možemo! s nekim još tzv. lijevo-zelenim opcijama, procjenjuju politički analitičari, „HDZ će sasvim sigurno završiti u političkoj oporbi“.
Otuda i Plenkovićev strah. Nije mu svejedno. Ne bi to priznao ni pred streljačkim strojem, ali respekt prema suparniku – praktično obiteljskom gojencu iz istoga tzv. komunističkog mraka prije 1990. godine – nevješto skriva uvredama ad hominem umjesto da govori ad rem. „Može raditi što god hoće, što se mene tiče“, Plenkovićev je protumilanovićevski nemoćni gard. Naravno da će drčni Zoki raditi što hoće i neće Plenkovića pitati za mišljenje ili dopusnicu s HDZ-ovim žigom „zakonito“ ili „dopušteno“.
„Andrej Plenković mora kupovati glasove eda bi proživio, pa i po cijenu dugoročne nacionalne štete, a Milanović ne mora u tom smislu staviti svoju glavu na panj“, tvrdi bivši HNS-ov ministar gospodarstva Radimir Čačić. „Zoran Milanović je svojom karizmom u javnosti, inteligencijom, ali i elokvencijom ključan faktor za smjenu vlasti u RH budući da Plenković i HDZ suštinski rade protivno Ustavu i guraju Hrvatsku u vazalski odnos prema EU i NATO-u.“
E sad, jesu li te činjenice dovoljno viralne da se Milanović u zadnji tren ipak predomisli, pa na neki način – uza sav rizik gubitka najveće neto plaće u državi najmanje 18 mjeseci, puno kruha i malo motike na poslu, itsl. – uključi u možda najprljaviju bitku za državnu vlast u posljednjih tri desetljeća i kusur!?
„Moj komentar je da je to nemoguće“, kazao je Milanović novinarima u Ankari na margini NATO-ova summita o stanju i budućnosti te alijanse. „Izbori će biti najkasnije za dvije godine, a to je debelo u momu mandatu, tri i pol godine, imam još godinu i pol mandata. Godine 2024. sam bio na završetku mandata i namjeravao učiniti nešto potpuno zakonito (biti na SDP-ovoj kandidacijskoj list, op. a.), ali organizirano zločinačko bratstvo je to spriječilo, ti tzv. ustavni suci. Ne mislim to ponavljati.
Građani su mi dali podršku (na predsjedničkim izborima za drugi mandat, op. a.) prilično uvjerljivo i nemam pravo odstupiti što god mislio o Andreju Plenkoviću i njegovoj genijalnoj vlasti. Moram dočekati kraj mandata na nogama, a ovaj posao će morati odraditi netko drugi – bez mene.“
Cijelu je tu intrigantnu priču o Milanoviću koji šalje u politički naftalin i HDZ i Plenkovića zakuhao tjednik Nacional kad je objavio podatke iz ankete o raspoloženju birača po kojima CRO predsjednik u sinergiji sa SDP-om i Možemo! uvjerljivo na parlamentarnim izborima pobjeđuje Plenkovićev HDZ u koaliciji sa svim svojim tzv. žetončićima. Ta bubica u uho političkoj javnosti s Milanovićevom nezavisnom kandidacijskom listom – puno manje ostalom općinstvu u tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj – rasplamsala je plamen na početku, je li, tzv. sezone kiselih krastavaca.
Premijerski užas
„Ne vidim kako ljudi koji rade te analize ne shvaćaju da Milanović ne može, osim marginalno, uzimati glasove HDZ-u, već samo Možemo! i SDP-u“, tvrdi politički analitičar Žarko Puhovski televiziji N1 Hrvatska. „On se svojim utjecajem proširio na desnicu, ali kao predsjednik. Kada bi išao u stranačku utakmicu, ne može računati niti na dvoznamenkasti postotak iz svjetonazorskog bazena desnice.
Za SDP i Možemo! to onda znači samo dvije realne opcije. Prva je da idu zajedno s Milanovićem na čelu liste, s tim da ovaj prije toga dâ ostavku kao predsjednik. I druga, da se dovoljno jasno distanciraju od njega i time ga navedu da se kandidira pa da bez njegova lika i djela u pozadini idu na izbore kao obnovljena umjerena ljevica.
Milanović bi se sigurno rado kandidirao, ali mislim da ga hvata užas pri pomisli da opet bude premijer. On ima problema s obavljanjem funkcije predsjednika za koju treba dvosatno dnevno radno vrijeme. Mislim da i on znâ da nije u stanju biti premijer, ali bi se kandidirao i pomrsio račune Andreju Plenkoviću. Mislim da je jedini koji to može učiniti.
Ne vidim mogućnost da se Siniša Hajdaš-Dončić ozbiljno suprotstavi Plenkoviću. U ovom trenutku igra i protiv Milanovića i protiv Plenkovića i to ga opterećuje, jer je preko njegovih realnih sposobnosti. Trebalo bi postići jasan dogovor u trokutu SDP-Možemo!-Milanović.“
Naravno da će predstojeće razdoblje mnogo toga razbistriti, pa je sasvim moguće da opće stanje u zemlji iznjedri i sasvim drukčije izazove od ovih što sada dominiraju. Politički oktogon, doduše, imat će iste glavne aktere u oba kuta suprotstavljenih aspiranata na pobjednički pojas.
„Plenković će ovako ili onako izgubiti od SDP-a i Možemo! na sljedećim izborima ili će izgubiti SDP i Možemo! dok je Milanoviću ovo ionako zadnji mandat“, zaključuje Siniša Hajdaš-Dončić. Mudro rečeno? Mo’š mislit’!
