Dana 13. srpnja 1943. ubijen Ivan Goran Kovačić (rođ.21. ožujka 1913)., hrvatski pjesnik, pripovjedač, esejist i kritičar. Kao simpatizer Radićeve politike koncem 1942. zajedno s Vladimirom Nazorom priključuje se partizanima, sudjeluje u napornim marševima po Bosni, ali istodobno intenzivno piše; koncem lipnja i početkom srpnja 1943. nalazi se u istočnobosanskom selu Vrbici skrivajući se od četnika, koji su ga i ubili u blizini Foče.
U selu Bunovu na desnoj obali Drine zločinački revolver ispalio je 13. srpnja 1943. metak u velikog hrvatskog književnika Ivana Gorana Kovačića. Prestao je živjeti čovjek koji je o klanju, četničkom i ustaškom, i zločinu uopće, vrisnuo najznačajniji prosvjed u svojoj poemi "Jama", najdublju osudu mraka koju pamti europska literatura.
I.Goran Kovačić kad je ubijen imao je trideset godina.
Njegov grob ostao je nepoznat, baš onako kako je bio poželio u svoj pjesmi:
U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum,
Ljeti vjecan vihor, zimi visok snijeg,
Muku moje rake nedostupan bijeg.
Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,
Da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
Strah obracenika, molitve za spas.
Neka sikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.
Nitko da ne dodje, do prijatelj drag,
I kada se vrati, nek poravna trag.
Izvor: www.advance.hr
