Najskuplji kamp u zemlji

Subotnji marš pobunjenih branitelja od Savske 66 do stana premijera Zorana Milanovića u Krajiškoj ulici bio je još jedna demonstracija sile koju već pet mjeseci serviraju hrvatskoj javnosti. Predvođeni Đurom Glogoškim i Josipom Klemmom, pobunjeni ratni veterani već su nas navikli na nezakonito kampiranje pod prozorima Ministarstva branitelja, na povremeno blokiranje jedne od najprometnijih zagrebačkih prometnica, na upade u Hrvatski sabor kad god im se to prohtije, a sad su nam pokazali da mogu doći i pod prozore premijerova ili bilo čijeg stana i vikom i galamom nametati svoju sliku svijeta.

Pohod na Krajišku ulicu postao je još apsurdniji nakon što se saznalo da je onaj kojemu su došli pod prozore u to vrijeme mirno plovio Jadranom u društvu braniteljske ikone – generala Ante Gotovine. Gotovina im je ‘ukrao’ onoga kojemu su došli sasuti u lice sve što ga, po njihovu mišljenju, ide, pa na njihovo dozivanje i povike nije imao tko odgovoriti, osim premijerove supruge, djece i susjeda koji su, međutim, odlučili ostati skriveni iza čvrsto zatvorenih prozora svojih stanova. Hoće li Glogoški i Klemm sada povesti svoje braniteljske istomišljenike pod prozore generala Gotovine kako bi ga priupitali zašto na svojemu brodu ugošćuje onoga za kojega oni tvrde da je glavni krivac za sve stvarne i navodne nedaće braniteljske populacije? Što bi Glogoški i Klemm učinili da Gotovina u subotu nije bio domaćin premijeru Milanoviću nego njegov gost na subotnjem ručku, pa se zajedno s njim pojavio na prozoru premijerova stana?

I Tomislavu Karamarku, čini se, počinje svitati pred očima, pa se ogradio od njihova pohoda na Krajišku ulicu. Ako mu do sada nije bilo jasno da se braniteljski prosvjed u Savskoj 66 odavno pretvorio u zloćudnu farsu, vrlo brzo će se u to uvjeriti. Popis braniteljskih želja koje Glogoški i Klemm prikupljaju pripremajući svoju verziju zakona o braniteljima, a čiji sadržaj je djelomično objavio ministar branitelja Predrag Matić, nedvojbeno svjedoči da se iza velikih riječi o dostojanstvu i domoljublju, koje podizanjem šatora u središtu Zagreba navodno brane, krije novac, odnosno dodatni materijalni zahtjevi koji su toliko narasli da ih ni u snu neće moći realizirati ne samo Milanovićeva vlada, nego ni udruženim snagama predsjednica države Kolinda Grabar Kitarović i mogući budući premijer Karamarko, iako bi se kao politički pokrovitelji braniteljskog prosvjeda na to već sad trebali obavezati.

Prosvjednici su gotovo već zaboravili zašto su podigli šatore u Savskoj ulici: u posljednje vrijeme tek usput i rutinski spominju smjenu ministra Matića i njegovih dvoje pomoćnika, a svoju prosvjedničku energiju usmjerili su na kreiranje novog ustavnog zakona o braniteljima kojim nastoje povećati i zacementirati materijalne i društvene privilegije, svoje i svojih obitelji. I Karamarku je izgleda jasno kamo to vodi, pa Milanoviću gotovo molećivo poručuje: smijeni tog Matića pa da završimo tu braniteljsku priču iz Savske 66.

Koliko god Glogoški i Klemm uz pomoć HDZ-a kontrolirali braniteljski prosvjed, sad kad su potakli branitelje da u pripremi novog braniteljskog zakona licitiraju sve svoje želje i interese, gotovo je sigurno da ih neće moći tako radikalno kresati i smanjiti na mjeru koju može podnijeti ionako prenapregnuti državni proračun. Ako je Milanovićevoj vladi i Kukuriku koaliciji u ranoj fazi braniteljskog prosvjeda i bilo u interesu da ga u dogovoru s njima mirno riješe, već neko vrijeme odgovara im da prosvjed traje što duže: zbog brojnih kršenja zakona koja se množe svakim novim danom njegova trajanja, a još više će im predizborno koristiti kad u saborsku proceduru krene prosvjednički prijedlog novog zakona o braniteljima koji će morati sadržavati makar minimum dosad izlicitiranih braniteljskih želja.

Ministar branitelja Matić tvrdi da bi prihvaćanje predloženih braniteljskih želja proračunske rashode namijenjene braniteljima podignulo sa sadašnjih šest na 20 milijardi kuna, a Glogoški i Klemm odgovaraju da će ih svesti u realne okvire. Problem je, međutim, što realni okviri već teško podnose i sadašnjih šest milijardi braniteljskih proračunskih rashoda, pa bi i deset puta manje povećanje od željenih i izlicitiranih 14 milijardi kuna bilo nokaut za državnu blagajnu. Kad prijedlog novog zakona o braniteljima krene s ulice u parlament, i Karamarkov HDZ morat će se izjasniti podržava li njihove zahtjeve i onda kad ugrožavaju državnu blagajnu, kao što ih bezrezervno podržava sad dok potkopavaju i ruše Milanovićevu vladu i vlast Kukuriku koalicije.

I predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u predizbornoj je kampanji svakodnevno podržavala braniteljski prosvjed jer im je uz Milanovićevu vladu meta bio i bivši predsjednik Ivo Josipović, no sad kad je on pao a ona preuzela njegove ovlasti, drži se po strani i mudro šuti, puštajući da se Vlada i Sabor bakću s braniteljima i njihovim prosvjedom jer ona kao predsjednica države, eto, nema ovlasti udovoljiti njihovim željama i zahtjevima, osim da popije kavu s njima kad Glogoški i Klemm to požele. Da je kojim slučajem Josipović ostao predsjednik države, Glogoški i Klemm bi u subotu najvjerojatnije doveli pobunjene branitelje da i pod njegovim prozorima galame i prozivaju ga, kao što su to radili pod Milanovićevim prozorima. Predsjednica Grabar Kitarović bila je toga pošteđena, iako ni ona ništa za njih nije učinila, osim što im se predizborno udvarala, kao što im se, uostalom, i Josipović pokušao udvarati i pridobiti ih na svoju stranu, dok nije shvatio da ga trpaju u isti koš s Milanovićem, što god on činio i koliko god se trudio distancirati od premijera i njegove vlade.

Kad su Karamarko, Grabar Kitarović, Milijan Brkić i ostali čelnici HDZ-a lani čvrsto stali iza pobunjenih branitelja i njihovih zahtjeva, ponosno se šepureći u njihovu šatoru u Savskoj 66, zakuhali su juhu koju će i sami morati kusati, najprije u saborskoj raspravi o njihovu prijedlogu novog zakona o braniteljima, a potom kad i ako preuzmu upravljanje državom i njezinom blagajnom. Ono što su ušićarili u predizbornim kampanjama morat će kad-tad početi vraćati, jer ako to ne učine, uvijek će se naći poneki Glogoški i Klemm koji će razočarane i nezadovoljne branitelje povesti i do prozora njihovih stanova ili im, makar, na prvim sljedećim izborima okrenuti leđa, kao što su na koncu okrenuli leđa i Sanaderovu HDZ-u s kojim su dugo bili u izbornoj i interesnoj ljubavi, sve dok proračunska tikva nije pukla i razbila se i o njihove glave.