BRISEL - NATO je prvi put službeno priopćio da za bombardiranje Srbije 1999. godine, u kojem su sudjelovale SAD i druge članice Sjeverno-atlantskog saveza, nije bilo odobrenja Vijeća sigurnosti UN.
To je navedeno u priopćenju na sajtu NATO, u kojem se u devet točaka odbacuju ruske tvrdnje "i podaci iznose točno", između ostalog o prirodi napada NATO na Srbiju 1999. io proglašenju neovisnosti Kosova, kao presedanu koji opravdava rusko prisajedinjenje ukrajinskog Krima.
Nikada do sada dužnosnici NATO i zemalja članica nisu prihvaćali tvrdnju da su bombardiranjem Srbije 1999. prekršili međunarodno pravo i Povelju UN jer je napad započet bez dozvole Vijeća sigurnosti UN, iako su, upravo povodom ukrajinske krize, neki političari i bivši državnici članica NATO to priznali kao činjenicu.
Ranije je jedino bivši predsjednik Parlamentarne skupštine NATO Pierre Lellouche na jednom sastanku NATO u Švedskoj izjavio da jeste činjenica da je Atlantski savez bombardirao Srbiju bez suglasnosti Vijeća sigurnosti UN.
Atlantski savez u priopćenju objavljenom na internetu precizira da, "unatoč tome što nije bilo odobrenja Vijeća sigurnosti UN, operacija savezničkih snaga NATO (protiv Srbije) pokrenuta je da bi se spriječilo masovno i dugotrajno kršenje ljudskih prava i ubijanje civila (na Kosovu)".
Time se ponavlja teza navođena uoči bombardiranja Srbije, da SAD i NATO imaju pravo na "humanitarnu intervenciju", ako Atlantski savez procjeni da vlast neke zemlje krši međunarodne humanitarne norme i čini zločine protiv čovječnosti prema vlastitom stanovništvu.
NATO u priopćenju navodi da je "Vijeće sigurnosti UN u više navrata etničko čišćenje na Kosovu i brojne izbjeglice označio kao prijetnju međunarodnom miru i sigurnosti", i ukazuje da je i Rusija bila članica tadašnje Kontakt-grupe koja je, kao i UN, "godinama ulagala intenzivne napore donijeti mirno rješenje "za Kosovo.
Tadašnji generalni tajnik NATO Javier Solana je uoči intervencije 1999. čelnicima zemalja NATO stavio do znanja da Atlantski savez po međunarodnom pravu ne može snositi nikakve posljedice što za bombardiranje Srbije nema dozvole Vijeća sigurnosti UN, ali da nije isključeno da Međunarodni sud pravde prihvati razmotriti eventualne tužbe protiv pojedinih članica NATO.
Vlada u Beogradu je poslije bombardiranja tužila NATO i zemlje članice Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haagu, ali se taj sud proglasio nenadležnim.
NATO u priopćenju konstatira i da je "proces koji je doveo do proglašenja neovisnosti Kosova trajao godinama, i obuhvaćao širok proces pod voćstvom Ujedinjenih nacija i Kontakt-grupe (u kojoj je bila i Moskva), što Rusija ignorira".
Nakon bombardiranja Srbije, kaže se u priopćenju, misija Kfor pod rukovodstvom NATO, "u kojoj je izvorno bila i Rusija, bila je pod mandatom UN (Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti)".
"To je dovelo do skoro deset godina diplomatskih napora, po ovlaštenju UN, da bi se našlo političko rješenje i urdio konačni status Kosova, kako je to predviđeno Rezolucijom 1244 Vijeća sigurnosti", piše u dokumentu NATO koji time odgovara na tvrdnju Moskve da su mnoge članice NATO priznale jednostrano proglašenu neovisnost u Prištini i otcepljenje Kosova od suverene, međunarodno priznate države Srbije.
"Kosovska operacija je vođena poslije iscrpne rasprave cijele međunarodne zajednice koja se bavila tom dugotrajnom krizom", kaže NATO. S druge strane, "na Krim, gdje nije bilo dokaza krize, niti pokušaja da se pregovara o bilo kojem obliku rješenja, Rusija je zaobišla cijelu međunarodnu zajednicu, uključujući UN, i jednostavno okupirala dio teritorija druge zemlje".
NATO u priopćenju opovrgava i stav Moskve da je savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o proglašenju nezavisnosti Kosova, bilo "presedan za takozvanu deklaraciju o neovisnosti Krim" i njegovo potonje prisajedinjenje Rusiji.
NATO naglašava da je taj sud "jasno iznio da to njegovo mišljenje nije presedan", jer je bio pozvan da odgovori na "'usko i specifično' pitanje o neovisnosti Kosova koje ne obuhvaća šire pravne posljedice te odluke".
Međunarodni sud pravde je uz to, navodi NATO, predočio da bi šire pravne posljedice te odluke postojale "da je bilo ili da je moglo biti nezakonite uporabe sile", a primjer takve upotrebe sile "bila bi invazija i okupacija susjedne zemlje - a to je upravo ono što je Rusija učinila (na Krimu) ".
NATO podvlači da je "takozvani referendum" na Krimu održan 16. ožujka, bio protivan Ustavu Ukrajine i da ga je za samo nekoliko tjedana organizovalo "samoproglašeno rukovodstvo Krim, koje je na vlast postavilo osoblje oružanih snaga Rusije, nakon zauzimanja vladinih zgrada".
U priopćenju je naglašeno i da nije točna tvrdnja Moskve da je NATO nastojao Rusiju gurne u stranu, već da je, naprotiv, još od 1990. godine s njom surađivao kroz Vijeće NATO-Rusija.
Atlantski savez tvrdi da nisu točni ni navodi Moskve da su vođe SAD i Njemačke poslije raspada Sovjetskog saveza i pristanka Moskve na ujedinjenje dvije njemačke države, obećale da neće proširivati NATO zemljama bivšeg sovjetskog bloka, niti tamo postavljati NATO baze, naoružanje i vojsku.
Također se kaže da je NATO nudio Rusiji sudjelovanje u postavljanju "raketnog štita" u Europi od mogućeg napada Irana i Sjeverne Koreje, što je Moskva odbijala, tvrdeći da to vojno ugrožava ruske strategijske interese.
Izvor: politika
