Već se mjesecima kroz medije vodi hajka protiv glomazne države, tisuća uhljeba koje hranimo golemim porezima te nemoguće klime u kojoj poduzetnici moraju poslovati. Histerija kontra državnih službenika ide toliko daleko da će Srbi uskoro bez problema na Thompsonov koncert u Čavoglave, a posve neprovjereni izračuni državnih nameta dijele se društvenim mrežama kao što ministri prijateljima dijele poslove s državom. Stvarnost, na žalost ljubitelja slobodnog tržišta, govori da država pogoduje i najvećim zagovarateljima konkurentnosti, da porezno opterećenje dohotka u HR nije dramatično veće od EU prosjeka, te da su državni nameti na kapital među najnižima u Europskoj Uniji. Pa u čemu je onda problem?



Ako ne najveći, onda sigurno najpoznatiji, mafijaš koji je živio nije zaglavio zbog stotina ubojstava, razbojništava, pljački, iznuda i sličnih nepodopština već zbog utaje poreza. U nedostatku dokaza za krvava nedjela, Capone je osuđen zbog utaje poreza na legalne poslove.

Nekog vraga smo od povijesti ipak naučili pa postoji određeni konsenzus u civiliziranom svijetu. Kraljevi, ti najbeskrupulozniji nasilnici među patološkim ubojicama i lokalnim tiranima, poraženi su revolucijama. Industrijski izrabljivači koji su ih naslijedili također su se suočili s gnjevom naroda koji se ipak izborio za kakva takva prava. Došli smo, barem nominalno, do određenog društvenog dogovora kroz koji od svojih primanja odvajamo za zajedničke potrebe. Da pred zakonom budemo jednaki, da imamo škole, zdravstvo, ceste...

Kako, i koliko, to funkcionira ovisi od mjesta i vremena. Trenutno, čini se da nam ni mjesto ni vrijeme ne idu na ruku. Sudeći po posjećenim portalima, visoki porezi i nameti države te horde uhljeba (ovo je valjda riječ godine u Hrvatskoj) u javnim službama najveći su krivci za sve probleme.

Nema sumnje da država ima stotine nepotrebnih lokalnih jedinica koje sisaju novce građana. Nije upitno ni što to, bez sumnje, proizlazi iz političkog oportunizma vladajućih stranaka koje tamo parkiraju zaslužni kadar. Jednako tako, nema sumnje niti da su porezi preveliki i da ni zaposlenici ni poslodavci ne mogu dugo živjeti pod tim jarmom. Ipak, hajka cilja na nešto posve drugo.

Ukinite prava radnicima i dobit ćete pare

Prolongirana kriza koju kapitalistički sustav očito ne uspijeva obuzdati niti nakon šest godina otvara prostor radikalnijim idejama. Onima koje se zalažu za još manje poreze, još manje države, još manje prava. Politika štednje ići će toliko dugo dok vlasti diljem kontinenta ne dokinu što je kroz stotinu godina izboreno. S upravo završenog sastanka Europske centralne banke u četvrtak su poručili kako Središnja banka sprema "izvanredne mjere" nalik onima američkog FED-a. To praktično znači da će početi otkupljivati vrijednosne papire država članica EU, odnosno da će primijeniti model koji je SAD, nominalno, izvukao iz krize. No, postoji kvaka.

"Ukoliko to bude potrebno", poručuje čelnik Mario Draghi, naglasivši da mjere ECB-a trebaju slijediti državne reforme. O kakvim reformama govori Draghi jasnije je ako znamo koliko je u Berlinu i Frankfurtu hvaljen plan talijanskog premijera Mattea Renzija o reformi radnog zakonodavstva.

Dakle, ECB će početi otkupljivati dugove država, ali tek onda kada odnose između poslodavca i radnika u potpunosti preuzme "nevidljiva ruka tržišta". Tek tada, kada se formira društvo u kojem će, bez uplitanja države, o svemu brinuti tržište. Tek tada može početi gospodarski oporavak poručuju iz ECB-a.

Izmišljenih 70 kuna državi

- Trebate lijek za rak? Nema problema. Korporacija ŽiviZdrav d.o.o. nudi vam liječenje u klinici uz pogled na more po cijeni od milijun i pol kuna na dva mjeseca. Za klijente niže platežne moći, Tvrtka Ko Živ Ko Mrtav d.d. nudi šećernu vodicu i besplatno obavještavanje obitelji o pozitivnom ishodu tretmana!

- Kažete udario Vas je automobil registracijskih oznaka ZG-VIP? Žao mi je, vlasnik čije ime, razumjet ćete, ne možemo otkriti, ovoj je policijskoj stanici kupio novo borbeno vozilo za suzbijanje masovnih nemira... Prema našoj evidenciji od Vas pak nismo imali nikakve koristi koja bi našu postaju učinila efikasnijom naspram konkurencije...

Premda nema sumnje da država u našem obliku nije mnogo efikasnija od ovih primjera, divlji zapad na kojem prosperira jači bez društvene odgovornosti ono je za čime žudi tržište. Hajka na državu ide toliko daleko da se bez ikakvih provjera i posve neselktivno prenose kojekakvi blogovi i po najposjećenijim portalima u Hrvata.

Posljednjih je dana društvene mreže preplavio link na Indexov članak "100 kuna koje zaradim...", koji proizvoljno zaključuje kako od 100 kuna autoru država temeljem poreza i davanja uzme 70. Niti autor navodi na osnovu čega dolazi do izračuna niti Index to provjerava. Važna je poanta, država uzima puno za ono što daje. Istina, u Zagrebu uzima 53,62 kune što je na RRIF-u lako provjerljivo. No, na divljem zapadu država nije uzimala ništa pa to ne znači da je bilo bolje.

Postoji još jedan mit o visokim porezima, koji koče poduzetnički duh u Hrvata a ista ta mantra čuje se i u Italiji, Belgiji, Francuskoj i svakodnevno se uvlači u javni prostor. Nema ni tjedan dana, o hrvatskom MicroBlinku se raspisao čitav svijet. Usprkos svim nemogućim uvjetima ljudi u toj firmi stvorili su proizvod za kojim lude na zapadu. Između ostalog, i uz pomoć države koja je omogućila da MicroBlink prevlada visoke proizvodne troškove dok nije došao do suvislog proizvoda. Da se pitalo tržište, PhotoMatha ne bi bilo. Dakle nije sve toliko crno-bijelo.

 Najveći porezi u Europi? Baš i ne

Štoviše, sudeći po medijima, netko neupućen uistinu bi pomislio da su u Hrvatskoj porezi najveći u Europi. No istraživanje profesorice s riječkog ekonomskog fakulteta Helene Blažić i kolegice Ivane Tošelj govore nešto drugo.



Porezno opterećenje dohotka u Hrvatskoj nije bitno veće od prosjeka u EU

"Dosadašnja istraživanja ove problematike u RH uključivala su obvezne doprinose u doprinose poreznog karaktera čime se dodatno pogoršavala slika hrvatskog opterećenja. Ono je od više-manje prosječnog postajalo iznadprosječno", navode autorice objašnjavajući nesrazmjer metodologije izračuna poreznog opterećenja u HR s ostalim članicama EU i OECD-a.

"Uvođenjem alternativne metodologije OECD-a, koja osim poreza u širem smislu obuhvaća i sva ostala neporezna obvezna davanja omogućuje realniju usporedbu i određivanje položaja RH. Vidljivo je da je temeljem najnovije metodologije opterećenje RH ispod onoga u starim članicama EU, kao i u starim članicama EU uvećanim za nove članice EU koje su istovremeno i članice OECD-a ali je nešto više od prosjeka za sve zemlje članice OECD-a. Razlog tome je niže opterećenje neeuropskih članica OECD-a. Usporedba s ostalim članicama EU koje nisu članice OECD-a (kao i balkanskim državama) također ne ističe Hrvatsku kao najviše porezno opterećenu", zaključuju autorice u znanstvenom radu Međunarodna usporedba poreznog opterećenja radne snage: Utjecaj nove metodologije na položaj Hrvatske.

Pa mi imamo sićušan porez na kapital!

To dakako ne znači da je porezno opterećenje u Hrvatskoj nisko, kako uostalom navode i autorice istraživanja, ali nije bitno više od prosjeka u EU, dapače. Porezi jesu veliki, ali pravo pitanje je - za koga?

Najveći dio prihoda Hrvatska ubire porezima na potrošnju, prije svega stopom PDV-a po čemu je prva u EU. Nitko u EU ne puni budžet više PDV-om od Hrvatske. Čak 49,1 posto ukupnih prihoda hrvatska ostvaruje na ovaj način dok je prema Eurostatu prosjek EU tek 28,5 posto.

Iako nas domaći poduzetnici konstantno uvjeravaju kako je porez na kapital u Apsurdistanu neizdrživ, golem - najveći, iznenaditi će vas službeni podaci EU. Naime, prihodi od poreza na kapital u odnosu na BDP treći su najniži u 28 članica EU navodi izvještaj o poreznim trendovima u EU.

 



Porez na kapital u HR dvostruko je niži u odnosu na zemlje EU (Izor: EUROSTAT)

Manje od Hrvatske oporezivanjem kapitala ubire samo zemlja iz mokrih snova tržišnih fundamentalista - Estonija. Dok u hrvatski budžet samo 10 posto sredstava uplaćuje porez na kapital, Estonci iz istog izvora uberu tek 7,1 posto. Čak i Latvija, drugi baltički tigar koji često dolazi u snove zagovornicima slobodnog tržišta - lošija je od Hrvatske te kapitalu ubire, za nas, velikih 12,6 posto ukupnih poreza. Napomenimo da je za ovu kategoriju prosjek EU 20,8 posto.

Neće vam teško biti pogoditi tko od korporacija najmanje uzima u EU. Da, riječ je o zemlji u najvećoj dužničoj krizi - Grčkoj. Samo 3,3 posto budžeta Grčke odnosi se na poreze koje plaćaju korporacije koje tamo posluju. Slučajno? Odlučite sami. U međuvremenu, Hrvatska je s 5,6 posto koliko uzima korporacijama od ukupnog poreznog prihoda za jedno mjesto ispred - Latvije sa 5,7 posto dok je prosjek EU 6,5 posto.

 



Oporezivanjem korporacija Hrvatska je također na dnu ljestvice EU zemalja (Izvor: EUROSTAT)

Još jedna, za poduzetnike iznimno bolna točka, jest imovina. Ukoliko je ima, poduzetniku će ona omogućiti lakši ulazak na tržište, samo kad ne bi bio osuđen na Apsurdistan. Zavirimo li u tablice i grafove Eurostata opet ćemo vidjeti da Hrvatska tu ne stoji toliko loše. Dapače, porez na imovinu niži od Apsurdistana u EU ima samo Malta. Tek 0,3 posto BDP-a dolazi od poreza na imovinu i po tome je Hrvatska nedosanjani san i najliberalnijih europskih vlada. Sam porez na imovinu predstavlja tek 0,3 posto BDP-a, dok je evropski prosjek 2,3 posto, i po njemu je Hrvatska na zadnjem, 28. mjestu.



Jedino Malta od zemalja EU ubire manje poreze na imovinu od Hrvatske (Izvor: EUROSTAT)

Teško je, dakle, reći da su hrvatski poduzetnici u odnosu na kolege u Europi posebno opterećeni državom, nametima i porezima. Ništa više od kolega u EU, a nerijetko i manje. Ono što uistinu jest problem je klijentelizam, rođaci, babe, stričevi... Ukoliko sustav nije kontroliran, nema tog rođaka koji se neće njime okoristiti. I opet, nije to problem prevelike države već premale i preslabe. Milijuni javnog novca koje su iz državne sise podudlali svi rođaci, rođe i pajde Željka Keruma nisu ništa drugačiji od Sanaderovih ili, u najnovijem slučaju, Rakarovih kuna.

Ako je sustav postavljen tako da njegov prijatelj to namjesti baš njemu nesmetano izigravajući zakone, zaobilazeći javni natječaj i konkurenciju, pa zašto to poslovni čovjek Rakar ne bi iskoristio? Logika kapitala je takva da se plodi i množi gdje god i kako god može u okviru sustava u kojem funkcionira.

Hajka na uhljebe, visoki porezi i nemoguća poduzetnička klima samo su maska za održavanje pozicija, jer očito ni najvećim zagovornicima slobodnog tržišta poput Marka Rakara ne smeta uzimati državni novac dok ih prvatna poznanstva štite od konkurencije.

Najveći problem Hrvati nemaju ni sa državnim porezima, uhljebima niti sa socijalističkim mentalitetom već s gotovo četvrt stoljeća bezakonja i ortakluka.

 

lupiga