Ne pakovati H-Alteru!

Zadnjih nekoliko dana H-Alter je suočen s nadasve neobičnim fenomenom: na njegovu adresu, naime, pristižu priopćenja i "otvorena pisma" u kojima se proziva zbog nečega s čime nema nikakve veze. Kako H-Alter nema nikakve veze sa krimenom za koji ga se proziva, jedini legitimni zaključak jest onaj da sporna priopćenja i "otvorena pisma" nemaju nikakve veze s pameću.

Najprije je prekjučer na ovu adresu pristiglo otvoreno pismo, potpisano od strane individua što se odazivaju na ime Robert Veseljak (privremeni upravitelj Net Gate i Informativni centar Bjelovar) i Dražen Kocijan (direktor Informativnog centra Hrvatska radio postaja Čazma).

Dotični dvojac javio se H-Alteru ponukan "višednevnim medijskim natpisima u kojima se iznose neistinite tvrdnje o "lažiranju" radijskih emisija", ocjenjujući "apsolutno neprimjernim i neprofesionalnim način na koji je ovoj temi i tzv. "slučaju" pristupio portal H-Alter", budući da smo "prihvatili izjave gđe. Lekšić kao apsolutno istinite", što će reći da "se kolege novinari navedenog portala nisu potrudili da iste provjere kod niti jednog nakladnika ili da barem čuju što mi o tome imamo reći", pa je evidentno da je ovaj "način rada daleko ispod svakog kriterija struke i može se samo nazvati aferaškim novinarstvom", ali da je najgora činjenica da " vjerojatno nikada nitko neće odgovarati za ništa što objavi na internetu." Suprotno prokletom Internetu, gdje vlada carstvo ništavila, rečeni dvojac poziva nadležno Vijeće "da po hitnom postupku provede sve potrebne radnje nadzora nad našim [njihovim, op.a.] radom".

Dan nakon ovog neobičnog pisamca pristiglo je priopćenje nečega što se zove Hrvatska udruga radija i novina (okuplja 136 radijskih postaja i 27 novina), koja je papagajski ponovila stavove Dražena i Veseljaka: em je H-Alter "zanemario osnovno pravilo novinarstva da o istoj stvari pitaju i drugu stranu", em su, začudo, objavili intervju baš u ovom trenutku, zbog čega HURIN sumnja da je to "svojevrsni pritisak na Ministarstvo kulture i Vijeće za elektroničke medije  budući da se u saborskoj proceduri upravo nalaze Izmjene i dopune Zakona o elektroničkim medijima - po kojima bi i portali postali korisnici sredstava Fonda", em oni, kao kolektivno novinsko-radijsko biće podržavaju "VEM da sankcionira sve one nakladnike ako su na bilo koji način zlorabili sredstva Fonda".

E sad, budući da sam potpisao "inkriminirani" intervju s Ivanom Lekšić, te da inače nisam odveć tolerantan prema bilo kome tko neutemeljeno pljucka po mojim uradcima, odlučio sam sjesti za tipkovnicu i na tanko isjeckati svaki argument koji je našao mjesto u ovim otužnim pisanijama, a koji se izravno tiče mene i portala za kojeg, eto, pišem. Kao dodatni razlog ovoj odluci treba u obzir uzeti i činjenicu da ne posjedujem suosjećanje prema ljudima, stvarima i priopćenjima s imponzatnim nedostatkom logike, pameti i elementarne pismenosti.

Dakle, krenimo od početka:

•  sporni tekst na H-Alteru, zbog kojeg gospoda iz HURIN-a kmeče, napisan je i objavljen u formi intervjua, zbog čega je uopće deplasirano, čak i glupo, pričati o osnovnim pravilima novinarstva da se o istoj stvari pita i "druga strana";


• kao drugo: stavovi "druge strane", odnosno onih koji su eksplicitno spomenuti u tekstu - a to je prvenstveno prozvano Vijeće za elektroničke medije - uredno su objavljeni na H-Alteru u nekoliko navrata nakon što je predmetni intervju plasiran na portal;


• kao treće: čak i oni koji nisu spomenuti u intervjuu niti u bilo kojem drugom tekstu, među njima i Dražen te Veseljak, dobili su prostor da iznesu svoje stavove na H-Alteru, što svjedoči činjenica da je na ovom portalu njihovo tugaljivo pismo objavljeno, i to bez ikakvih kraćenja, prekrajanja ili ispravki gramatičkih grešaka.


• kao četvrto:  H-Alter nije objavio intervju "baš u ovom trenutku" iz nekih kalkulantskih pobuda, kao što sugerira bratija iz HURIN-a, već iz prostog razloga što smo "baš u ovom trenutku" ugledali poruku Ivane Lekšić na stranicama Ministarstva kulture rezerviranima za raspravu o novom Zakonu o elektroničkim medijima, kao što ju je mogao ugledati bilo tko s Internetom u kućanstvu, na radnom mjestu, tramvaju ili bilo kojem području koje svojim uslugama pokriva internetski provider, što će reći da su sporni tekst mogli vidjeti i članovi HURIN-a koji su na dotičnu stranicu vjerojatno često navraćali, s obzirom da ih se izmjene spomenutog Zakona itekako tiču.

Podsjetimo, u poruci Vijeću i Ministarstvu kulture Ivana Lekšić je otvoreno ukazala na masovno lažiranje emisija na radijskim postajama gdje je donedavno radila, nakon čega smo je kontaktirali i zamolili da nam o svemu tome kaže nešto iscrpnije u intervjuu. Budući da je dotična na opisanoj lokaciji ostavila poruku 7. veljače 2013. godine, ne postoji nikakva šansa da smo intervju mogli objaviti 6. veljače ili bilo kojeg dana prije. Doduše, treba biti pošten i reći kako Internet kao medij teoretski dozvoljava da se retroaktivno falsificira datum određenog uratka, što biste, kao članovi udruge radija i novina, mogli i razumjeti, s obzirom na recentne optužbe o lažiranju radijskih emisija koje su navodno retroaktivno falsificirane za potrebe izvlačenja novca iz Fonda...

Iz čega proizlazi: da je Vijeće za elektroničke medije reagiralo isti trenutak kad je vidjelo poruku Ivane Lekšić na internetskim stranicama Ministarstva kulture - a vidjelo ju je isti dan kad je 7. veljače objavljena na portalu Ministarstva - sasvim je sigurno da bi intervju s dotičnom bio izlišan na stranicama H-Altera, što će reći da HURIN u tom slučaju ne bi pisao patetična priopćenja u kojem prozivaju H-Alter za "neprofesionalnost", a "podržavaju Vijeće za elektroničke medije da sankcionira nakladnike koji su zlorabili sredstva Fonda".

Ne bi li, slijedom toga, stvar trebala biti obrnuta? Ako je, naime, Ivana Lekšić odlučila javno progovoriti o nakladnicima "koji su zlorabili sredstva Fonda" - što HURIN u svom priopćenju podržava - a H-Alter objavio intervju o načinima na koji se sporna sredstva zlorabe, nije li ovaj portal, zajedno sa sugovornicom Ivanom Lekšić, zaslužio da ga podrži HURIN? Ne bi li njihov pravednički gnjev, zajedno s vapajima o "neprofesionalnosti", trebao biti usmjeren na Vijeće za elektroničke medije, koje nije reagiralo na Ivaninu poruku sve dok priča nije objavljena na H-Alteru?

Iz čega proizlazi da nam se HURIN u sljedećem priopćenju treba i ispričati, jer da H-Alter nije objavio intervju s Ivanom Lekšić, gotovo je sigurno da Vijeće ne bi reagiralo i samim time odgovorilo na vapaje HURIN-ove!

Čak i u slučaju da preokrenemo logiku, konačan ishod priče ostat će isti: ako hipotetski pretpostavimo da je HURIN-ov apel da se "sankcionira nakladnike koji su zlorabili sredstva Fonda" izrečen s ovećom figom u džepu, te da, suprotno tomu, HURIN potajice radi na tome da se nakladnici u kriminalu ne sankcioniraju, zašto, k vragu, HURIN umjesto H-Altera nije osudio Ministarstvo kulture?! Tamo je, naime, tekst Ivane Lekšić inicijalno objavljen, dok je na H-Alteru  samo izašla proširena verzija priče! Zašto, naime, HURIN, Dražen Kocijan i Robert Veseljak osuđuju ovaj portal zbog objave intervjua, a Vijeće za elektroničke medije, koje je prvo "objavilo" integralnu priču Ivane Lekšić na stranicama Ministarstvu kulture, pozdravljaju i ližu im tabane?

Iz čega proizlazi: who the fuck are Dražen Kocijan i Robert Veseljak?!

Budući da ih, ponajvljam, H-Alter u niti jednom tekstu ni riječju spomenuo nije, a oni uporno cmizdre nad tom neuzvraćenom ljubavlju, nije mi preostalo ništa drugo nego da se bacim u blic-istraživanje na Googleu i pokušam doznati o kakvim je tu personama riječ...

Kako bih dobio uvid u njihove najsvježije aktivnosti na Mreži, ograničih tako Google pretraživanje na zadnjih tjedan dana.

I gle, eno ih svih troje u istom tekstu na T-portalu!  Prije četiri dana na rečenom je portalu objavljen tekst koji se bavi pričom Ivane Lekšić o lažiranju emisija, poticanih od strane poslodavaca na radijskim postajama na kojima je donedavno radila. U njemu pak stoji kako su Dražen Kocijan i Robert Veseljak - sada malo pažnje - poslodavci na radijima gdje je radila Ivana Lekšić!

Robert Veseljak je, piše tako T-portal, privremeno upravljanje nad dvjema radijskim postajama na kojima je Ivana radila preuzeo od Ivana Butkovića, koji je preminuo koncem prošle godine. Potonji je pak do svoje smrti obnašao dužnost - sada malo pažnje - predsjednika HURIN-a!

U ovom tekstu Veseljak ističe kako je "glupost da se emisije lažiraju" na radijskim postajama, sugerirajući kako je to, s obzirom na sve regulacije, nemoguće, da bi nekoliko pasusa ispod njegove izjave članica Vijeća za elektroničke medije Vesna Roller, koja se nadzorom radijskog programa profesionalno bavi, priznala kako je "sustav neučinkovit i da ga se lako može varati."!

Zanimljivo je kako Veseljak u istom tekstu priznaje kako, doduše, on ne može "govoriti o tome što je bilo prije" na radijima koje je preuzeo relativno nedavno nakon Butkovićeve smrti, dok se u Otvorenom pismu H-Alteru "pod punom krivičnom i materijalnom odgovornošću" faktički zakleo da "da nikada nije lažirana niti jedna emisija za koju su primljena poticajna sredstva."

Nakon svega napisanog, kad se na stranu stave poveznice između Kocijana, Veseljka i HURIN-a - koje bi se možda mogle sočno obraditi u nekom budućem novinarskom istraživanju - i dalje se nameće jedino validno pitanje: kakve, naime,  H-Alter ima veze sa svime navedenim?!

Ama baš nikakve, izuzev činjenice što je na ovom mjestu objavljen intervju koji govori o ovoj temi. Zapjenjena priopćenja i pisma nisu dakle napisana i odaslana medijima zbog naše tobožnje neprofesionalnosti, manjka kućnog odgoja ili nepriznate "aferaške" naravi, već jedino zbog priče same. Zašto ova bratija ne želi da konkretna priča ispliva na površinu, to je već stvar za nadležno Vijeće za elektroničke medije, koje će s Ivanom Lekšić, nakon puna tri tjedna otkad je njezina poruka objavljena na stranicama Ministarstva, sjesti i razgovarati o cjelokupnoj problematici.

Nakon toga, sve je moguće. Pa čak i da ovaj potpisnik u doglednoj budućnosti nazove Dražena Kocijana, Roberta Veseljaka ili nekog istaknutog člana HURIN-a, te im ljubazno priopći: Dobar dan, ja sam taj i taj, novinar portala H-Alter. Zovem vas kako bih uzeo mišljenje "druge strane". Imate koju minuticu vremena?

 

Izvor. H-alter