nema povratka


jedno jutro, u beskrajnoj petlji snoviđenja,
potaknutog čitanjem biografskih saga
stefana zweiga, ponavljalo mi se
neznano puta da sam juan sebastian elcano,
da sam se na victoriji, nakon puta oko svijeta,
vratio tamo odakle je krenulo magellanovo putovanje –
u španjolsku luku. kada sam se razbudio pomislio sam
kako je taj san suprotan životu, kako moja
jedina plovidba neće završiti povratkom
na mjesto polaska, kako neću doći natrag, na početak.
naši brodovi završit će put negdje na oceanu,
oštećeni i sami, potonućem u dubine, u mrak.
a zašto onda svi šalju SOS poruku?

negdje iza ručka


od buđenja pa sve do odlaska u krpe,
ja sam samom sebi pokretni spomenik –
zdanje posvećeno uspomeni na čuvene dane
lakomislenosti. ispituju me pogledom i
vide utvrđeni srednovjekovni dvorac –
sa zidinama okruženih jarkom ispunjenim vodom
za obranu od dosadnih. negdje iza ručka,
u kratkom razdoblju usporene svijesti,
između košmarnih priviđenja i pronicljivih
definicija sebe u svijetu, i svijeta u sebi –
predosjećam golubove kako upropaštavaju
spomenik, i ovnove kako razbijaju vrata dvora.

Prezir


1
Kosu im bezobzirno raščupati,
raščupanu lakom zaziranja učvrstiti,
pa ih zatim za čupavu frizuru prekoravati.


2
I dosad, i u ovaj čas, i nakon,
zadržavati se između podsmijeha i gađenja.
Obnavljati sebe njihovim obezvrijeđivanjem.


3
Biti iznad njih tako što im spuštaš;
ili samo u sebi znati, ili razglasiti kako si nebo,
koje jeste zadavanjem ozljeda njihovom osjećaju časti.

uvrnuta skica


pričica pripada usputnim zapisima
i zapisanim usputnostima,
ispunjenih skicama prijatelja i znanaca
u uvrnutim okolnostima.
čuo sam ju od stare znanice, u prolazu,
bez strpljenja. na kraju susret je otklizao u smijeh.
ono što sam čuo na suprotnoj je strani
od svakodnevne dosade:
kako njeguje invalidnu staricu,
majku udovca, kako nabavlja namirnice,
kako čisti stan, i kako je njenog sina u žalosti
jednom zatekla kako zaneseno masturbira.
kako ste oboje reagirali, upitao sam skrivajući
začuđenost. bilo mu je kasno prestati,
a kada je svršio, pružila sam jadniku
papirnati ručnik, odgovorila je pritvorenih očiju.