NATO ovih dana diže pod oružje 90 tisuća vojnika svih rodova vojske, za najveću vojnu vježbu od raspada SSSR-a, u kojoj će sudjelovati trupe sve 31 članice Pakta, uključujući i kandidatkinju, Švedsku.
Četiri mjeseca, od veljače 2024. godine, NATO će pod zapovjedništvom američkoga generala Christophera Gerarda Cavolija, zapovjednika svih savezničkih snaga u Europi, održati svoju najveću vojnu vježbu od kraja Hladnog rata i raspada Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR) te udarne mu vojne šake Varšavskog ugovora/pakta (države komunističkog Istoka). Pod kodnim nazivom „Nepokolebljivi branitelj“ (Steadfast Defender), NATO diže pod oružje cca 90.000 vojnika svih rodova vojske sve 31 članice Sjevernoatlantskog saveza te kandidatkinje za priključenje, Švedske. Scenarij te vojne vježbe na europskom istoku podrazumijeva simulaciju ruskog napada na NATO-ov teritorij, odnosno na neku zemlju članicu radi čega se mora aktivirati čl. 5. ugovora Saveza („napad na jednu ili više zemalja članica smatra se napadom na sve“). Iako takav napad nije vjerojatan ni u najluđem snu, ako se želi izbjeći eskalacija do posljednjeg rata u povijesti čovječanstva, SAD/NATO se u politički kriznim vremenima voli tu i tamo poigrati pokazivanjem mišića…
Ratovi u Ukrajini i Palestini očiti su primjer gluposti ne samo tih što misle da se ratovima i masovnim smrtima tuđih ljudi postižu pobjede nego i tih u tzv. međunarodnoj zajednici s punim ustima „humanizma“ i „ljudskih prava“, ovih i onih „deklaracija“ i „rezolucija“Po riječima pak generala Cavolija nakon sastanka Vojnog odbora NATO-a 17. i 18. siječnja u Bruxellesu, izvijestio je Deutsche Welle, a prenijeli i neki hrvatski mediji, „od veljače do svibnja će se vježbati uzbunjivanje i premještanje nacionalnih i multinacionalnih kopnenih snaga. Premještanjem američkih trupa, NATO će pokazati sposobnost da ojača euroatlantski prostor. Vježba će biti jasna demonstracija kohezije, snage i odlučnosti NATO-a za uzajamnu zaštitu“. Nizozemski je admiral Rob Bauer pak, predsjedatelj Vojnog odbora NATO-a još izravniji uoči druge godišnjice ruske „ničim izazvane“ (sic transit) vojne invazije na Ukrajinu (22. veljače 2022.): „Spremni smo za sukob s Rusijom i terorističkim skupinama. Ako nas napadnu, moramo biti spremni“. Pa, glede&unatoč opasnih namjera „Nepokolebljivog branitelja“ u ova krajnje nehumana, ali i mirotvorstvu nesklona teška vremena, tko kaže da su Rusi ne samo namjerni nego i kapacitirani/sposobni za takvo što kad je i Moskvi sasvim jasno da bez uporabe oružja sudnjeg dana – što bi bila globalno suicidna ludorija nekoga kroničnog bezmozgovića – nema ni minimalne šanse u izravnom srazu sa SAD/NATO-om. To ne bi bio rat jedan na jednoga i po međunarodno oktroiranim pravilima ratovanja, nego rat jednih saveznika protiv drugih saveznika u kojemu bi čovječanstvo skončalo kao neznatan oblačić otrovne prašine u svemirskom beskonačju. Uza sve pojedinačne političke i režimske kretenizme, na takvo što ipak nitko nije spreman.
Međutim, to ne znači da vojni savezi i svakovrsnim antagonizmima, je li, nafutrani politički režimi neće s vremena na vrijeme poduzimati vojne vježbe kojekakvih taktičko-strategijskih manevara pod izgovorom kakav se i sada nudi globalnoj javnosti „nepokolebljivim braniteljem“. Doduše, nitko od SAD/NATO-ovih čelnika nije jednom uvjerljivom činjenicom bio uvjerio europsku/svjetsku javnost u to kako, eto, postoje čvrsti podaci o tomu da se Rusija sprema ili već spremila napasti bilo koga u Europi, pa i bilo koju zemlju u članstvu Sjevernoatlantskog saveza, ali… Proamerički se Zapad, je li, ipak uvježbava za rat s Rusima kao više političkim, nego uistinu vojno-obrambenim porezom od kojega će se Rusi živi isprepadati.
Doktrina „svi protiv Rusa“ nije dala očekivani rezultat, a dolaze izbori na kojima ratnohuškačke politike moraju položiti račun građanimaZvecka se oružjem uoči tzv. velikih izbora i možebitnih drastičnih smjena vlasti ne samo u Uniji i pojedinim zemljama članicama nego i u Ruskoj Federaciji – gdje se već znâ da Vladimir Vladimirovič Putin ostaje gazda Kremlja do daljnjega, što za lidere u EU i SAD-u nije sigurno – te potkraj godine u SAD-u. Dođu li neki drugi, pametniji i mirotvorniji ljudi na čelo EU-a i možebitno se Donald John Trump vrati u Ovalni ured Bijele kuće, gotovo je sigurno da će se bitno promijeniti zapadna ratoborna politika i prema Ukrajini i prema Bliskom istoku, uključivo Palestinu, Izrael, Iran… Jer, daljnje zaoštravanje i eskalacija smrti nemaju nikakvog smisla. Nisu imali ni dosad, ali gospodari života i smrti – koji se međusobno šaketaju do posljednjeg Ukrajinca i Palestinca – pokvarenim su političkim cjepivom u megakorporativnim ordinacijama cijepljeni protiv svake čovječnosti.
To čime katastrofalno korumpirani ukrajinski režim Volodimira Zelenskog (čak u vojnom vrhu!) dnevno plaši cijeli proamerički Zapad – eda bi čim izdašnije i dulje koristio sve upitniji bankomat s kešovinom i vojnu pomoć za pat-rat s Rusima? – nije vrijedno ozbiljnije pozornosti. Ni albanski recept pokojnog Envera Hoxhe, što ga upravo operacionaliziraju tri pribaltičke državice, bivše republike SSSR-a koje „samoobrambeno pušu na hladno“ gradnjom više od 600 bunkera na granicama s Ruskom Federacijom, pripremajući se odbiti „vjerojatni napad ruske vojske“. Ako je Reuters bio točno citirao priopćenje javnosti glavnog tajnika NATO-a Jensa Stoltenberga o tomu da „Sjevernoatlantski savez ne vidi neposrednu rusku vojnu prijetnju bilo kojoj članici NATO-a, ali da Savez najvećom vojnom vježbom u prošlih nekoliko desetljeća nastavlja osiguravati svoj teritorij“, možda je u pravu ruska diplomacija kad u povodu dovlačenja 90.000 NATO-ovih vojnika i sve sile najubojitije borbene tehnologije blizu svojih zapadnih granica tvrdi da je SAD/EU/NATO-ova vojna vježba „ozbiljna prijetnja našemu nacionalnom suverenitetu i teritorijalnoj cjelovitosti“.
Kako pak Stoltenbergovo priopćenje o nepostojanju ruske prijetnje ikomu na Zapadu sadržajno i politički komunicira s ratnohuškačkom izjavom nizozemskog admirala Bauera, odnosno Volodimira Zelenskog i njihovih istomišljenika, cijepljenih protiv bilo kakvog osjećaja/potrebe za mirnim rješavanjem problema te očuvanjem ljudskih života, imovine i okoliša od smrtonosne kontaminacije? Nikako. Kurzschlussom na vezama. Ako postoji problem, a postoji, produktivno je rješavati ga razgovorom, a ne ratom. Bolje je, ljudskije i 100 godina razgovarati no ratovati i jedan jedini dan, sat, minutu… Svijet ne može funkcionirati slaboumnim podjelama na „naše“ i „njihove“, na „dobre“ i „loše“, na „demokrate“ i „autokrate“, na „teroriste“ i „žrtve“, na Amerikance i Ruse, na one s tzv. prave strane povijesti i one s „pogrešne strane“…
Komu “Nepokolebljivi branitelj” treba, ako sâm Jens Stoltenberg poručuje da Zapadu ne prijeti nikakva vojna invazija iz Rusije?Takav tzv. novi svjetski poredak nije održiv i ne jamči mir i sigurnost čak ni onima što ga žele nametnuti silom i gazdovati Kuglom. Nema šanse. Tzv. drugotni se nikad neće pomiriti s tim da im životima i budućnošću upravljaju tzv. prvotni ni pod kakvim izgovorom, pa ni pod, je li, egidom America First! Proamerički Zapad sa svojim NATO-om teoretski jest vojno i ekonomski jači od ruskog, kineskog, iranskog… tzv. autokratizma, ali činjenica da je Rusija s više od 6000 nuklearnih glava pojedinačno najjača atomska sila u svijetu, odnosno da nuklearnim potencijalom raspolaže još devet država, hlebinska je kalkulacija o ratnoj pobjedi tzv. prvim udarom bajka i za djecu jasličke dobi. Više ne vrijedi ni na papiru. Tim više, jer su tzv. demokracija, demokratske vrijednosti i slobodni svijet na Zapadu odavno kompromitirani, izigrani i degenerirani sadržaji.
Samo smiješni vojni/sigurnosni „stručnjaci“ tipa izvjesnog Ivice Mandića, pretplatnika na tu vrst komentara na Novoj TV, mogu onako von oben pametovati da „Rusi blefiraju kada prijete uporabom nuklearnog oružja i podižu stupanj pripravnosti tih svojih snaga, jer znaju da će u tom slučaju dobiti natrag istom ili još većom mjerom“. A što, ako ne blefiraju? Ako u nekom trenutku nekakav autoritet u Kremlju – kada Zapad bolno nagazi na kurje oko tzv. najunosnijoj nekretnini na svijetu (dr. sc. Slavko Kulić), odavno zapadnim multimilijarderima balvanu u oku – ipak pritisne gumb sudnjeg dana. Sedamdeset drugi put od prve nuklearne blef-prijetnje. Bez obzira na to što će armagedonska kiša otkoturati Kuglu u vražju mater? Bez povratka. Nepopravljivo. Kažu da je ranjeni lav najopasniji, ali i to da se najgluplji i najnesavjesniji ljudi najradije igraju rata, guraju olovne vojnike i topove po stožernom reljefu, a na bojišnici se gine.
Ratovi u Ukrajini i Palestini očiti su primjer gluposti ne samo tih što misle da se ratovima i masovnim smrtima tuđih ljudi postižu pobjede nego i tih u tzv. međunarodnoj zajednici s punim ustima „humanizma“ i „ljudskih prava“, ovih i onih „deklaracija“ i „rezolucija“, velikih riječi pred medijskim mikrofonima i tv-okom. Protivno tomu za što se javno navodno zalažu, voajerski toleriraju ratni terorizam i gaženje svakog oblika čovječnosti. Ne shvaćajući da su sutra oni na redu. No, činjenica je također da u prošlih tisuću godina nijedna velika vojna sila – ne samo Napoleon i Führer u 19. i 20. stoljeću – nije pobijedila Ruse i otela im zemlju. Pa kada rečeni „analitičar“ s Nove TV urbi et orbi telali o tomu kako „Rusija bezosjećajno žrtvuje tisuće vojnika“ na ukrajinskoj bojišnici eda bi ostvarila prednost, što je „Zapadu nezamislivo“ kad se radi o domaćoj mladeži, on očito nema pojma o mentalitetu toga velkog slavenskog naroda i o tomu što su sve i zašto spremni žrtvovati kad su u stisci.
Samo su u Drugomu svjetskom ratu – za razliku od svih proameričkih zemalja, uključivo Amere – podnijeli cca 32 milijuna žrtava (od oko 60 milijuna ukupno ubijenih), najviše u obračunu s Nijemcima i u nacističkim konc-logorima za tzv. konačno rješenje. Da nije bilo komunističke Crvene armije koja je uz nezamislive ruske žrtve očistila cijeli europski Istok od najvećeg zla u povijesti ljudskog roda i oslobodila Berlin, Drugi bi svjetski rat pogubno završio za Stari kontinent. Koji je nacistička cokula bila tzv. Blitzkriegom pregazila u rekordnom vremenu. Pa kad je o ruskim vojnim strategijama i namjerama riječ, kontraproduktivno je svako navijačko hiperboliziranje. Jest činjenica da su se Rusi preračunali u procjeni da će Ukrajina pasti za najviše tjedan dana, ali i zapadni su se washingtonsko-pentagonski jastrebovi debelo preračunali time da će tzv. kolektivni Zapad enormnim slanjem kešovine, modernog oružja i 11 paketa tzv. sankcija Moskvi za mjesec-dva izbiti Rusima imperijalne zube te ih nagnati na podizanje bijele zastave i sramotno povlačenje iz Ukrajine.
Ništa od toga. Američki republikanci sada drže na ledu nešto više od 60 milijardâ dolara nove pomoći Kijevu, a prva isporuka od ukupno 220.000 komada topničkog streljiva od 155 mm – što je NATO je naručio za 1,1 milijardu eura od francuskog Nextera i njemačkog Junghansa – ne može se realizirati prije konca 2025. godine. Do tada tko živ, tko mrtav. Pitanje je kako će tada izgledati Ukrajina, tko će vladati u Kijevu i kako će, je li, postizborni tzv. kolektivni Zapad gledati na njezinu budućnost. Ako je u pravu Jens Stoltenberg da je „rat u Ukrajini postao bitkom streljiva“, jer se Zelenski na sve strane žali kako ukrajinska vojska zapinje na bojišnici „zbog nedostatka streljiva“, do konca 2025. godine tih 220.000 granata možda više neće trebati nikomu. Pretpostaviti je – vidi zaredale štrajkove poljoprivrednika, željezničara i inih građana uzduž i poprijeko EU zemalja tzv. prve brzine zbog pretjeranih poreznih nameta, skupoće života, pada standarda, energetske krize i gospodarskih trokiranja – da rat neće trajati i dulje od 2025. godine. Novi vladari u SAD-u, Uniji i pojedinim članicama EU-a nužno će nakon ovogodišnjih izbora imati druge, važnije prioritete.
Nije bez vraga nedavna samohvala Donalda Johna Trumpa, bivšega i možebitno novog predsjednika SAD-a, kako bi on zaustavio rat u Ukrajini za 24 sata. Kako? Tako da zaključa Zelenskog i Putina u sobu – bez hrane i pića!? – te ih ne pusti izaći dok ispod vrata ne prokulja bijeli dim, što bi značilo da je Zelenski (koji se žestoko protivi redovnim izborima u zemlji) prihvatio sve ili barem najvažnije uvjete jamačno novoga/starog lidera Ruske Federacije? Time bi se potvrdio lanjski prijedlog – ne samo bivšega američkog autoriteta za nacionalnu sigurnost Henryja Kissingera – o podjeli Ukrajine na crtama razgraničenja kao najrealnijem rješenju za mir u toj najvećoj europskoj zemlji?
SAD/NATO-ov „Nepokolebljivi branitelj“ straha i nemira na čovječanstvu zajedničkom Plavom planetu – ni prva niti posljednja takva demonstracija vojne prestižnosti – zapasat će široko područje od Norveške do Bugarske te angažirati više tisuća borbenih vozila svih vrsti, borbenih zrakoplova i ratne mornarice, uključivo nosače aviona pa, je li, nije bez veze ruska tvrdnja kako se radi o „drskoj prijetnji našem nacionalnom suverenitetu i teritorijalnom integritetu“, što podrazumijeva „odgovarajući odgovor“. E sad, komu to treba, ako sâm Stoltenberg poručuje da „Zapadu ne prijeti“ nikakva vojna invazija iz Rusije? Valjda istima onim na Zapadu koji su 2018. godine na području Norveške također prijetili Rusiji NATO-ovom vježbom s 51.000 vojnika, do tada najvećom nakon Hladnog rata, pa i 2023. godine „Zračnim braniteljem“ (Air Defender) s 250 borbenih aviona i cca 10.000 vojnika iz 25 zemalja članica nad Njemačkom. Rusija je pak svaki put parirala svojim pokazivanjem vojnih mišića, pa se ta vrst ping-ponga nastavlja. Naravno da nitko nikoga ne kani napasti, ali…
A mora da su se NATO-ov komunistički alter ego Varšavski ugovor i vlasnik mu SSSR itekako prepali zapadnih vojnih vježbi prije pada tzv. željezne zavjese 1991. godine, znatno opsežnijih od „Nepokolebljivog branitelja“ – npr. „Povratak snaga u Njemačku“ (Return of Forces to Germany) 1988. godine s čak 125.000 vojnika – kad je taj komunizam potom otplahutao u povijesnu legendu. A svijet ipak nije postao boljim. Dapače. Tzv. duopolni je svjetski poredak (jaltanski) sišao s globalne scene, a SAD-ov je nasilni America First! dobio krila te izazvao rusvaj na globalnoj sceni. Koji se sada zaoštrava. Nastojanje SAD-a na čelu tzv. globalnog Zapada da ukloni konkurente, koji žele i imaju pravo na svoj dio globalnog kolača, ne uspijeva milom, pa mu ostaje utjerivati strah ratovima, destabilizacijama i ucjenama „neposlušnih“ te performansima tipa „Nepokolebljivog branitelja“. Sic transit.
Je li nekim globalnim budalama opasnih namjera stalo reanimirati Hladni rat kad već nisu spremni poduzeti tzv. prvi nuklearni udar i time suicidno – presječi gordijski čvor ravnoteže straha!? Na tzv. kolektivnom Zapadu, kako službeni Kremlj naziva (pro)američku koaliciju koja već dvije godine u Ukrajini bezuspješno ratuje protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, raste nervoza zbog pat-stanja na ratištu. Istodobno, repulikanci blokiraju 60 milijardâ dolara nove američke pomoći Ukrajini, u ukrajinskom vojnom vrhu su pak očite pukotine i nered, otkriva se i pljačka više od 40 milijuna dolara namijenjenih kupnji oružja, a Zelenski iznenada smjenjuje glavnog zapovjednika oružanih snaga Valerija Zalužnog i postavlja za vrhovnog zapovjednika general-pukovnika Oleksandra Sirskog. Pentagon tvrdi da će surađivati „sa svakim koga na to mjesto postavi predsjednik Zelenski“.
Doktrina „svi protiv Rusa“ nije dala očekivani rezultat, a dolaze izbori na kojima ratnohuškačke politike moraju položiti račun građanima – kako je to svibnja 2022. godine predvidio ruski ministar vanjskih poslova Sergej Viktorovič Lavrov – zašto su i bit će, je li, „sve siromašniji i sigurnosno ugroženiji“. Ratni izdaci teški blizu 500 milijardâ dolara kešovine i tzv. sankcije Rusiji su efektom bumeranga žestoko udarili po ekonomijama, vojnim potencijalima i životnom standardu ljudi u Uniji i SAD-u. A nema ozbiljnijih naznaka da će Rusija izgubiti rat. Da će „događanje naroda“ u najvećoj zemlji na Kugli srušiti režim Vladimira Vladimiroviča Putina, da će taj bivši sovjetski kagebeovac – zaslužan za povratak Rusije među svjetske velesile i bildanje većinskog uvjerenja Rusa da su SAD i NATO smrtni neprijatelji njihovoj domovini – podleći „neizlječivoj bolesti u terminalnoj fazi“ ili već nekako nestati sa svjetske scene.
Ništa od toga, a Kugla tone u depresiju i razočarenje. E sad, sudeći po razlozima, uzrocima i intenzitetu najvećih globalnih kriza i ratova zadnjih godina, koje raspaljuju globalni strah i nezadovoljstvo, SAD i NATO dižu pod oružje ogromnu vojsku i stavljaju u „vježbački“ pogon impozantnu količinu ubilačke ratne tehnike i tehnologije. Jer, „moramo biti spremni za rat s Rusijom“, sic transit!? Sa zemljom koju nitko u prošlih tisuću godina nije pobijedio, za koju i NATO-ov glavni tajnik Stoltenberg otvoreno kaže da „sada ne prijeti nikomu u Europi ni NATO-u“ i čiji predsjednik Vladimir Putin tvrdi u svjetski zapaženom intevjuu američkom novinaru Tuckeru Carlsonu, prvom jednom zapadnomu mediju otkako traje rat u Ukrajini, da se „protive zdravom razumu zapadne tvrdnje kako Rusija kani napasti Poljsku ili Latviju, osim napadne li koja od tih zemalja Rusiju. To nije naš interes. Protivi se zdravom razumu i uključiti se u neku vrst globalnog rata, jer bi taj rat doveo čovječanstvo do ruba uništenja. To je očito“.
Putin također nije krio da „SAD i Rusija i dalje razgovaraju posredstvom
raznih agencija“, odnosno da je ruska poruka SAD-u jednostavna i jasna: „Ako uistinu želite prestati s borbama u Ukrajini, trebate obustaviti isporuke oružja i sve će biti gotovo za nekoliko tjedana“. Što to konkretno znači, ostaje da svatko tumači na svoj način. Međutim, činjenica jest da najveća zapadna vojna vježba nakon Hladnog rata – indikativnog naziva i prijeteće poruke: „Nepokolebljivi branitelj“ – ne pridonosi ni okončanju rata u Ukrajini ni obustavi globalnog straha i nemira. Dapače, stotine će pustih milijuna dolara/eura poreznih obveznika zemalja članica NATO-a – umjesto u bolji životni standard građana, svjetski mir i sigurnost – otići u vjetar. Nikomu u džep, osim najviše američkim vojnim lihvarima/dilerima, a svima iz džepa. Nazdravlje.
