Iz zadrte radionice ministrice Murganić izašla je nova verzija Obiteljskog zakona iznova inspirirana motom: Ajmo napakostiti građanima.
U prethodnoj, koja je u rujnu povučena za 24 sata, glavna pakost sastojala se u tome da se svim bračnima i izvanbračnima zajednicama bez djece odrekne pravo da se nazivaju obiteljima.
Druga glavna Murganićkina cveba bila je kromanjonski udar na obrazovanje 21. stoljeća: roditeljima se jamčilo da će oni »u skladu sa svojim uvjerenjima« odlučivati kakvim se nastavnim sadržajima smiju izlagati njihova djeca. Da se to usvoji, javne bi škole u Hrvatskoj trebalo odmah ukinuti. Onaj tip, recimo, koji je nedavno, u javnoj biblioteci usred Zagreba, promovirao knjigu Zemlja je ravna ploča, smio bi zahtijevati da se njegova djeca zaštite od učenja da naš planet ima oblik kugle. Takvu karikaturu od škole imaju samo države s kojima se ni u čemu ne bismo rado uspoređivali, znamo koje su to.
Naravno, golem bijes javnosti izazvao je taj opasni projekt pa je Plenković cijelu stvar ukinuo prije sljedećeg jutra. Ali avaj, nakon sedam mjeseci popravnog, vidimo da njegova »draga Nada« i dalje jaše po svome. Kako će sada reagirati njen šef, možemo samo gatati iz šarenog graha, no da stvari u Hrvatskoj idu dođavola, u to ne treba sumnjati.
Jer ministrica i njeni odabrani autori ovoga su se puta, doduše, suzdržali od autoritarnog poriva da definiraju što je »istinska« hrvatska obitelj, ali zbir ludosti ostao je isti. Odredba o pravu roditelja da djeci osiguraju obrazovanje »u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima« samo je premještena na drugu poziciju. A poseban set pakosti usmjeren je na partnere koji nisu sklopili formalni brak. Em su im obrisana dosadašnja imovinska i porezna prava, em će, ako su neplodni, šipak usvojiti dijete. Iako 400 djece u Hrvatskoj treba nove roditelje, a želi ih oko 700 parova, lani je iz Nazorove, najvećeg doma u zemlji, posvojeno samo jedno jedino napušteno dijete. O glavama preostalih 199 malih štićenika Nazorove radi osobno ministrica Nada Murganić koja stoji iza formulacije da će izvanbračni parovi moći posvojiti domsko siroče »samo ako postoje opravdani razlozi na strani djeteta«. Svako dijete bez roditelja ministrici bi znalo rastumačiti da u usvojenju uvijek postoje »opravdani razlozi« u djetetovu korist.
Pakosti u Murganićkinom materijalu ima još. Roditelji koji prolaze kroz konfliktne razvode – a to su uglavnom oni gdje je na djelu nasilje – sada će, na primjer, sami morati plaćati posebnog zastupnika za djecu. Tako-je-to-u-braku ministrica ipak će doći na svoje jer će mnoge siromašne žrtve od rastave odustati.
Ma gdje su samo rasle sve te spodobe koje bi kotač razvoja i ljudskih prava zakovrnule bar 100 godina unatrag. Ti Glunčići. Ti Zekanovići i Ilčići. I svi ti lažni »praktični vjernici« – da ih ovdje ne imenujemo – koji po novinama propovijedaju o obitelji i vrijednostima, a svoju su vlastitu djecu ostavili i pobjegli s ljubavnicama. Protiv programa tog kompakta, koji želi napakostiti svemu što je naprednom svijetu donijela civilizacija, trebali bi se pobuniti svi ljudi pri zdravoj pameti. Ili da se proglasimo kalifatom, pa barem čist posao.
novilist
U prethodnoj, koja je u rujnu povučena za 24 sata, glavna pakost sastojala se u tome da se svim bračnima i izvanbračnima zajednicama bez djece odrekne pravo da se nazivaju obiteljima.
Druga glavna Murganićkina cveba bila je kromanjonski udar na obrazovanje 21. stoljeća: roditeljima se jamčilo da će oni »u skladu sa svojim uvjerenjima« odlučivati kakvim se nastavnim sadržajima smiju izlagati njihova djeca. Da se to usvoji, javne bi škole u Hrvatskoj trebalo odmah ukinuti. Onaj tip, recimo, koji je nedavno, u javnoj biblioteci usred Zagreba, promovirao knjigu Zemlja je ravna ploča, smio bi zahtijevati da se njegova djeca zaštite od učenja da naš planet ima oblik kugle. Takvu karikaturu od škole imaju samo države s kojima se ni u čemu ne bismo rado uspoređivali, znamo koje su to.
Naravno, golem bijes javnosti izazvao je taj opasni projekt pa je Plenković cijelu stvar ukinuo prije sljedećeg jutra. Ali avaj, nakon sedam mjeseci popravnog, vidimo da njegova »draga Nada« i dalje jaše po svome. Kako će sada reagirati njen šef, možemo samo gatati iz šarenog graha, no da stvari u Hrvatskoj idu dođavola, u to ne treba sumnjati.
Jer ministrica i njeni odabrani autori ovoga su se puta, doduše, suzdržali od autoritarnog poriva da definiraju što je »istinska« hrvatska obitelj, ali zbir ludosti ostao je isti. Odredba o pravu roditelja da djeci osiguraju obrazovanje »u skladu sa svojim vjerskim i filozofskim uvjerenjima« samo je premještena na drugu poziciju. A poseban set pakosti usmjeren je na partnere koji nisu sklopili formalni brak. Em su im obrisana dosadašnja imovinska i porezna prava, em će, ako su neplodni, šipak usvojiti dijete. Iako 400 djece u Hrvatskoj treba nove roditelje, a želi ih oko 700 parova, lani je iz Nazorove, najvećeg doma u zemlji, posvojeno samo jedno jedino napušteno dijete. O glavama preostalih 199 malih štićenika Nazorove radi osobno ministrica Nada Murganić koja stoji iza formulacije da će izvanbračni parovi moći posvojiti domsko siroče »samo ako postoje opravdani razlozi na strani djeteta«. Svako dijete bez roditelja ministrici bi znalo rastumačiti da u usvojenju uvijek postoje »opravdani razlozi« u djetetovu korist.
Pakosti u Murganićkinom materijalu ima još. Roditelji koji prolaze kroz konfliktne razvode – a to su uglavnom oni gdje je na djelu nasilje – sada će, na primjer, sami morati plaćati posebnog zastupnika za djecu. Tako-je-to-u-braku ministrica ipak će doći na svoje jer će mnoge siromašne žrtve od rastave odustati.
Ma gdje su samo rasle sve te spodobe koje bi kotač razvoja i ljudskih prava zakovrnule bar 100 godina unatrag. Ti Glunčići. Ti Zekanovići i Ilčići. I svi ti lažni »praktični vjernici« – da ih ovdje ne imenujemo – koji po novinama propovijedaju o obitelji i vrijednostima, a svoju su vlastitu djecu ostavili i pobjegli s ljubavnicama. Protiv programa tog kompakta, koji želi napakostiti svemu što je naprednom svijetu donijela civilizacija, trebali bi se pobuniti svi ljudi pri zdravoj pameti. Ili da se proglasimo kalifatom, pa barem čist posao.
novilist
