Švedski Socijal-demokrati jučer su na parlamentarnim izborima odnijeli pobjedu te se vjerojatno vraćaju na vlast (ukoliko formiraju koaliciju) nakon 8 godina u opoziciji. Ovo je idealna prilika da se prisjetimo njihovog diljem svijeta poznatog i istaknutog lidera, Olofa Palmea, za kojega se s pravom može reći da je bio posljednji veliki ljevičarski lider Europe - istinski borac za radničku klasu, ali i šampion prava naroda Trećeg svijeta, prijatelj narodnooslobodilačkih revolucija, borac protiv rasizma, ksenofobije i svih vrsta ugnjetavanja, heroj ideala nesvrstanosti i gorljivi kritičar imperijalizma i neo-kolonijalizma, kako Zapadnog, tako i Istočnog.Nakon njegove smrti, atentata 1986., europski demokratski socijalizam umro je zajedno s njim. Njegova ostavština je švedska socijalna država kojoj i danas cijeli svijet zavidi. No, tko je zapravo bio Olof Palme? Prije no što potražimo odgovore na to pitanje, osvrnimo se na aktualnosti.Parlamentarni izbori u Švedskoj
Aktualni lider švedskih Socijal-demokrata, Stefan Lofven, porazio je aktualnog premijera Fredrika Reinfeldta na parlamentarnim izborima koji su se jučer održali. Ovim potezom lijevi centar vjerojatno se vraća na vlast nakon 8 godina u opoziciji.Biračko tijelo je reklo svoje - očito im se nije dopala pro-tržišna politika koju je provodio Reinfeldt nakon što je ista počela ugrožavati švedsku socijalnu državu, nešto što Šveđani još uvijek itekako vrednuju. Reinfeldt je pak poručio kako planira danas podnijeti ostavku na mjesto premijera, a povući će se i s čela stranke do proljeća.
Stagnacija socijal-demokrata, pad desnog centra i uspon krajnje desnice
Za Lofvena i socijal-demokrate ovo je tek prva runda - na izborima nisu uspjeli osvojiti apsolutnu većinu te ih sada čekaju dugački i teški pregovori sa saveznicima po pitanju stvaranja koalicije.
Fredrik ReinfeldtSocijal Demokrati osvojili su 31,1% glasova, što je gotovo isto kao i na zadnjim izborima 2010. godine. No, Umjerena Stranka koju predvodi Reinfeldt pala je s 30,1% potpore na 23,2%. Unatoč činjenici da su tada, prije 4 godine, obje stranke osvojile gotovo isti broj glasova, konzervativna stranka desnog centra pokazala se uspješnijom u formiranju koalicije.
Na europskoj razini poraz Reinfeldta je udarac za njegove konzervativne saveznike, a to su u prvom redu David Cameron u Britaniji te Angela Merkel u Njemačkoj. Reinfeldt je bio važan saveznik na kojega su se mogli osloniti u provođenju pro-tržišne politike koja je trebala, navodno, pojačati konkurentnost Europske Unije.
Carl BildtPromjenom vlasti u Švedskoj s europske pozornice odlaze i dva utjecajna političara - švedski ministar financija, Anders Borg, te ministar vanjskih poslova, Carl Bildt, koji se istaknuo u žestokoj kritici Rusije zbog situacije u Ukrajini.
Jučerašnji izbori potvrdili su stagnaciju socijal-demokracije i pad konzervativaca desnog centra, no veliki napredak ostvarila je stranka krajnje desnice, Švedski Demokrati (SD). Kao i druge stranke "desnije od desnog centra" u Europi, SD se ističe po anti-imigracijskoj politici, populizmu, a neki je opisuju i kao fašističku, rasističku i ksenofobnu stranku. Po pitanju vanjske politike traže ponovne pregovore o švedskom članstvu u Europskoj Uniji te se žestoko protive ulasku Turske u EU.
SD su 2010. osvojili 5,7% glasova, no na jučerašnjim izborima dobili su više nego dvostruko - 13% glasova. Neki su iznenađeni ovim rezultatom, no rezultat zapravo nije neko veliko iznenađenje pošto stranke krajnje desnice sve bolje kotiraju diljem Europe, naročito u sjevernoj i zapadnoj Europi.
Zbog činjenice da SD postaju konkretna politička snaga u zemlji, Lofven i socijal-demokrati pred sobom imaju situaciju u kojoj će morati tražiti saveznike i na desnom centru ako žele formirati koaliciju koja će biti u stanju donositi političke odluke u parlamentu.
Izlaznost birača bila je poprilično visoka, 83% - 6,106,938 izašlo je jučer na izbore od ukupno 7,328,778 stanovnika s pravom glasa.
Za SD glasalo je 780,962 birača. Na drugoj strani političkog kompasa nalazi se socijalistička stranka Lijeva Stranka, koja je osvojila više nego duplo manje glasova od SD-a, 344,470.
SD je jedina stranka koja zastupa anti-imigracijsku politiku, a aktualna zbivanja doprinijela su jačanju njihove pozicije. Naime, Švedska prima veći broj azilanata po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje u Europi, a nedavno su ponudili trajni smještaj svim sirijskim izbjeglicama.
Stefan Lofven - od zavarivača, sindikalnog lidera do premijera
Najveći gubitnik jučerašnjih izbora ipak je desni centar, Reinfeldtova Umjerena Stranka. Jedna stanovnica Stockholma rekla je u razgovoru za The Wall Street Journal: "Ljudi su umorni od toga u što se Švedska pretvorila. Bolnice, škole, sve je to postalo lošije - ljudi su umorni od toga".
Nebriga za socijalnu državu koštala je Reinfeldta izbora - već neko vrijeme se u Švedskoj priča o sve lošijem standardu u školama, domovima za starije, vrtićima i bolnicama. Švedska već tradicionalno ima iznimno snažnu socijalnu državu koju većina želi zadržati. Reinfeldt je uveo pet rundi smanjenja poreza na dobit, no ta praksa neminovno je smanjila količinu novca koji je potreban za funkcioniranje opsežne socijalne države u Švedskoj.
Lider Švedske Socijal-demokratske stranke, Stefan LofvenUkoliko se snađe u procesu stvaranja vladajuće koalicije, Stefan Lofven bi po svemu sudeći trebao postati novi premijer. Riječ je o čovjeku iz radničke klase. Rođen je 21. srpnja 1957. Deset mjeseci nakon rođenja ostavili su ga u sirotištu. Kasnije ga je udomila jedna obitelj iz grada Solleftea.
Nakon srednje škole postao je zavarivač. Oko godinu dana studirao je na fakultetu, no tada odustaje. No, kasnih 20-ih postaje istaknuti sindikalni lider u moćnom švedskom sindikatu metalaca, IF Metall. 2001. postaje potpredsjednik sindikata, a 2005. i predsjednik. Godinu dana kasnije izabran je za izvršni odbor švedske Socijal-demokratske stranke. Nakon odlaska Hakana Juholta s čela stranke počelo se pričati da bi Lofven mogao zauzeti njegovo mjesto, to se i dogodilo na stranačkom izboru 27. siječnja 2012. te od onda Lofven postaje vođa opozicije u Švedskoj.
Nakon pobjede neki ga kritiziraju da nema političkog iskustva, no te kritike primarno dolaze od strane onih koji su jako dobro prolazili za vrijeme vlasti desnog centra koja je primarno brinula kako maksimizirati profite velikim kompanijama.
Olof Palme
Ovo je prvi put u preko 100 godina povijesti švedske Socijal-demokratske stranke da je na njenom čelu jedan sindikalni vođa. Kako će on vladati, tek će se vidjeti, no činjenica da će morati davati ustupke pojedinim "neprirodnim" koalicijskim partnerima sigurno će mu donekle vezati ruke. Ipak, Lofven ističe kako mu je jedan od političkih uzora nekadašnji ljevičarski švedski lider, vođa Socijal-demokratske Stranke, Olof Palme koji je ubijen u atentatu u veljači 1986. Palme će ostati zapamćen kao prvi Zapadni lider koji je posjetio Kubu nakon socijalističke revolucije. Žestoko se protivio Ratu u Vijetnamu te je politički i financijski pomagao revolucionare u El Salvadaoru i Nikaragvi, kao i južnoafrički ANC, palestinski PLO te Polisario Front (Zapadna Sahara).
Olof Palme, 1957.Palme je 23. prosinca 1972. u govoru na švedskom državnom radiju usporedio američko bombardiranje Hanoija s bombardiranjem Guernice i istrebljenjem Židova u Treblinki. SAD su žestoko reagirali ističući kako je Palme "drsko uvrijedio SAD" te su prekinuli diplomatske odnose s Švedskom.
Palme je ubijen na ulicama Stockholma 28. veljače 1986. Nikada nije razjašnjen misterij po pitanju tko je naručio i izveo atentat na švedskog premijera. Sitni kriminalac i narkoman Christer Pettersson proglašen je krivim dvije godine kasnije, no sud je kasnije ustvrdio kako on nije bio atentator te je pušten na slobodu. Postoje razne teorije, a prema jednoj od mnogih - koju je objavio njemački konzervativni list Focus - navodno ga je ubila jugoslavenska UDBA. Isti list tvrdi kako je njegov ubojica i dalje živ te kako i dan danas živi u Zagrebu (navodno je cilj bio za ubojstvo okriviti hrvatsku emigraciju).
Olof Palme i švedska glumica Lena Nyman, fotografija iz 1967.Drugi njemački list, liberalni Die Zeit, pak piše kako su ga ubili desničarski pripadnici švedske policije.
No, brojne druge teorije su se tijekom godina također spominjale, kao i one da je iza atentata stajala švedska ekstremna desnica, južnoafrička obavještajna služba, njemačka ljevičarska skupina Baader-Meinhof pa i ogranak Kurdske radničke stranke. Jedna teorija govori kako je za ubojstvo odgovorna CIA zbog Palmeova protivljenja razmještaju nuklearnog oružja u Skandinaviji.
Klasne podjele i stvaranje socijalista
Sven Olof Joachim Palme je rođen 30. siječnja 1927. u dobrostojećoj obitelji u Stockholmu. Otac mu je bio biznismen, nizozemskih korijena, a majka baltičko-njemačkog porijekla (kao izbjeglica dolazi u Švedsku 1915). Zanimljiv je i podatak da je njegov pra-pradjed, Alexander von Knieriem (1837 - 1904), bio glavni odvjetnik u senatu Carske Rusije, kao i senator te član državnog vijeća.
Palmeov otac je umro kada je Palme imao svega 6 godina. Unatoč činjenici da dolazi iz gornje klase, na Palmea su već u ranoj mladosti utjecali ljevičarski ideali i socijal-demokracija. Njegova putovanja zemljama Trećeg svijeta otvorila su mu oči (slično političko buđenje prošao je i argentinski revolucionar Ernesto Che Guevara, koji je također dolazio iz imućne obitelji), a naročito putovanja po SAD-u gdje je vidio duboke nejednakosti između bogatih i siromašnih, kao i rasnu segregaciju.
U pauzi za vrijeme studiranja otišao je u SAD. Putovao je auto-stopom diljem zemlje, pa sve do Meksika. U kasnijim godinama često je znao isticati: "Amerika me učinila socijalistom".
Olof Palme i Fidel Castro u Havani 1975.1949. postaje član švedske Socijal-demokratske stranke. Nastavio je intenzivno putovati Europom i svijetom, a posebno su ga zanimala vanjskopolitička pitanja. Ukoliko ga je spoznaja o dubokoj klasnoj podjeli u SAD-u učinila socijalistom, posjeta Aziji i svjedočenje posljedicama kolonijalizma u Burmi, Tajlandu, Indoneziji, Indiji i drugdje, učinila ga je anti-imperijalistom.
Olof Palme i Yasser ArafatU stranci postaje dugogodišnji savjetnik i saveznik premijera Tagea Erlandera. Kao ministar komunikacije i transporta, funkcija koju je preuzeo 1965., zalaže se za dodatni razvoj televizije i radija, no u isto vrijeme inzistira na nezavisnosti ovih medija od komercijalnog interesa.
Tage Erlander odstupio je s čela stranke 1969., a novi premijer i lider švedskih socijal-demokrata postaje Olof Palme.
Transformacija Švedske s Palmeom na čelu
Snažno izražen stav o njemu imali su svi - kod ljevice bio je iznimno popularan (bio je i izuzetan govornik, što mu nikako nije bilo na odmet), no prezirali su ga liberali i konzervativci, uvelike zbog činjenica da je bio jedan od rijetkih političara u tadašnjoj Europi koji se žestoko suprotstavljao američkoj vanjskoj politici koja je uvijek imala simpatija među liberalima i konzervativcima.
Stockholm, ožujak 1976. - Olof Palme, Josip Broz Tito i švedski kralj Carl XVI GustafUnatoč činjenici da je Palme predvodio stranku koja se nazivala socijal-demokratska, on je - kao i ta stranka - zapravo bio istinski demokratski socijalist, a razlika je golema. Palme je bio jedan od najopasnijih ljudi za kapitalističku dominaciju u Europi - otvoreno je zagovarao širenje utjecaja sindikata nad poslovnim vlasništvom što ga je učinilo neprijateljem broj jedan za organiziranu poslovnu klasu.
Za vrijeme Palmea provedeno je nekoliko velikih ustavnih reformi. On je uveo istinsku parlamentarnu demokraciju u Švedsku, koja je do tada bila de jure monarhistička autokracija. Sastanci Kabineta kojima je predsjedao švedski kralj su ukinuti, a monarhiji su oduzete sve političke ovlasti te je onda ostala striktno ceremonijalna.
Oni koji kažu kako je Palme bio švedski revolucionar, nisu u krivu. Njegovi potezi zaista jesu bili revolucionarni, a socijalna država koju većina Šveđana još uvijek, s pravom, ljubomorno čuva, upravo je njegova ostavština.
Današnja švedska socijalna država uvelike je ostavština premijera Olofa PalmeaZnatno je povećao sigurnost radnika, a proveo je i znatno jačanje javnog zdravstvenog sistema koje je postalo iznimno učinkovito. Uvedeni su veliki redistribucijski programi koji su pomagali osobama kao što su osobe s invaliditetom, imigrantima, siromašnima, obiteljima s jednim roditeljem i starcima.
U energetskim pitanjima snažno se zalagao za nuklearnu energiju. Nuklearna energija je stoga i danas jedan od najvažnijih izvora energije u Švedskoj.Strogo nesvrstano i protiv imperijalizma
Za vrijeme njegove vladavine Olof Palme se istaknuo kao istinski lider nesvrstanosti, odbijajući podilaženje SAD-u i Sovjetskom Savezu. Žestoko je kritizirao i jedne i druge. Snažno je osudio sovjetsko gušenje Praškog proljeća, a istočnoeuropske komunističke režime, kao što je bila vladavina Gustava Husaka (Čehoslovačka), nazivao je "diktatorskim kreaturama".
Govor u Stockholmu, Prvi Maj 1973.Američku vanjsku politiku neprestano je kritizirao. Žestoko je osuđivao Francov režim u Španjolskoj nazivajući ih "sotoninim ubojicama". Zalagao se za ekonomske sankcije protiv Južne Afrike nazivajući tadašnji aparthejd "jednim naročito odvratnim sistemom". Snažno je kritizirao i Pinochetov režim u Čileu, a za vrijeme krvavog Iračko-iranskog rata ponudio se kao medijator.
Naročito će se pamtiti njegov dolazak u Havanu 1975. gdje je hvalio kubansku revoluciju i osudio svrgnuti režim pro-američkog diktatora Fulgencia Batiste.
Bio je i veliki borac za oslobođenje zemalja Trećeg svijeta, ne samo formalno oslobođenje, već oslobođenje od jarma izrabljivanja, neo-kolonijalizma i imperijalizma. Za vrijeme jednog govora je istaknuo: "Afričke zemlje ne žele biti pijuni u igri između velikih sila. Treba im se dati pomoć, ali onako kako one to žele, jer ono što žele je prije svega sloboda, obrana vlastitog ljudskog digniteta".
21. veljače 1968. pridružio se (tada još kao ministar obrazovanja) prosvjednicima u demonstracijama protiv američkog uključenja u Rat u Vijetnamu. Kroz Stockholm je marširao zajedno s ambasadorom Sjevernog Vijetnama u SSSR-u.
Povijesna fotografija - 21. veljače 1968. Olof palme Kroz Stockholm maršira zajedno s ambasadorom Sjevernog Vijetnama u znak prosvjeda protiv američkog napada na Vijetnam. SAD su žestoko reagirali te su povukli svog ambasadora iz Švedske. Nakon već ranije spomenutog radijskog govora 1972. (tada već kao premijer Švedske) u kojem je najstrože osudio američko bombardiranje Hanoija, SAD su na preko godinu dana prekinuli diplomatske odnose sa Švedskom.
Zbog svih ovih stavova Palme je diljem svijeta imao brojne neprijatelje, ali i brojne prijatelje.
Atentat na povratku iz kina
Za sigurnost nikada nije brinuo i nije želio brinuti. Često je viđen kako hoda ulicama Stockholma bez ikakvog zaštitara po čemu je možda bio jedinstven u svijetu. Znao se i noću vraćati doma sam bez zaštite - jednostavno nije želio pokleknuti tome, želio je ostati na razini naroda kojeg predstavlja i takav je bio sve do zadnjeg dana.
Noć u kojoj je ubijen bila je upravo jedna od takvih noći. On i njegova supruga, Lisbet Palme, vraćali su se doma pješice iz kina. Bilo je oko ponoć, 28. veljače 1986. Na ulici Sveavägen u centru Stockholma atentator mu je prišao i kukavički mu pucao u leđa iz neposredne blizine. Olof Palme je ubijen na licu mjesta - ubojica je ispalio i hitac prema njegovoj supruzi, no ona je samo lakše ranjena te je preživjela bez većih posljedica.
Gore lijevo: kino "Grand" iz kojeg su se Olof i Lisbet Palme vraćali u noći atentata (vraćali su se sami kroz centar Stockholma, bez zaštite), dole lijevo: lokacija na kojoj je ubijen Olof Palme, desno: ulica kojom je atentator pobjegaoNekoliko prolaznika i jedan taksist odmah su mu prišli u pomoć, liječnička ekipa uskoro je stigla, no više nije bilo spasa - Olof Palme proglašen je mrtav na putu do bolnice. Zamjenik premijera, Ingvar Carlsson, odmah je preuzeo ulogu premijera te je bio na vlasti (izuzev perioda 1991-1994) do 1996.
Olof (rođen 1927.) i Lisbet Palme (rođena 1931.), bili su u braku 30 godina, od 1956. do njegovog ubojstva 1986. U atentatu je i ona ranjena, no preživjela je. Lisbet danas ima 83 godine i živi u Stockholmu.Ubojica je pobjegao te kobne noći, a pravi izvršitelj/naručitelj je i dan danas misterija. Uz već spomenute teorije - koje se često kroje i zbog političkih razloga - tu su i brojne druge teorije, koje se s godinama skupljaju. Švedski novinar, Anders Leopold, objavio je 2008. knjigu pod naslovom "Švedsko drvo mora se posjeći" u kojoj ističe kako je ubojstvo izveo čileanski fašist Roberto Thieme, član krajnje desničarske militantne političke skupine "Patria y Libertad" koju je financirala CIA. Navodno je odlučio ubiti švedskog premijera zbog činjenice da je Palme masovno davao azile čileanskim ljevičarima koji su pobjegli iz zemlje nakon što je s vlasti 11. rujna 1973. srušen i ubijen predsjednik Salvador Allende, prvi marksist koji je postao predsjednikom jedne latinskoameričke zemlje demokratskim putem (rušenje Allendea sponzorirala je američka CIA).
Za Skandinaviju bez nuklearnog oružja
Palme se 80-ih zalagao za Skandinaviju slobodnu od nuklearnog naoružanja, što bi zapravo bio kraj NATO-a u Skandinaviji. To je bio njegov veliki projekt zbog kojega se posebno (još jednom) zamjerio SAD-u. 1984. Palme je posjetio socijalističkog lidera Daniela Ortegu u Nikaragavi, prvi Zapadni lider koji je to učinio.
Iduće godine Washington i London su se nadali kako će Palme izgubiti na izborima 1985. te kako će to dovesti i do poraza tada vladajućih socijal-demokrata u Danskoj, što bi definitivno bio kraj priče o Skandinaviji bez nuklearnog naoružanja. No, to se nije dogodilo - Palme je zadržao vlast ušavši u koaliciju sa švedskom Komunističkom Partijom.
Neki drže kako je ovo bio glavni razlog atentata na njega. No, to je još jedna teorija, kao i ona da je Palme pokušavao blokirati Iran-Contras proces u kojem je SAD, preko Izraela, organizirao prodaju oružja za Iran u vrijeme Iračko-Iranskog rata kako bi se novcem financirali anti-socijalistički pobunjenici u Nikaragvi ("Contras").
Možda se jednog dana otkrije i prava istina o njegovom ubojici, no jedna stvar je sigurna - mnoge teorije, a ima ih na desetak, su očigledno lažne i proizvedene isključivo u svrhu političke propagande i manipulacije.
Potraga za razrješenjem ovog misterija postala je tijekom godina doslovno nacionalna opsesija u Švedskoj. Zadnje indicije objavljene u švedskim medijima ove godine, još jednom, vode prema južnoafričkim tajnim službama i domaćim desničarskim ekstremistima.
Službena istra i dalje traje te se vodi kao najopsežnija policijska istraga u povijesti. Dokumentirana istraga do sada već iznosi preko 700,000 stranica, a koštala je oko 45 milijuna USD. Nagrada za onog tko otkrije ubojicu Olofa Palmea i dalje se nudi, a iznosi 7 milijuna USD.
Europa nakon Palmea
Zapadna Europa nikada ranije ni nikada nakon nije imala toliko istaknutog i odvažnog ljevičara na vlasti kao što je bio švedski premijer Olof Palme. Bio je pripadnik generacije ljevičara kada je otpor protiv imperijalizma i neo-kolonijalizma još uvijek nešto konkretno značio. Danas je europska ljevica uvelike progutala samu sebe pa tako imamo socijal-demokratske vlasti, primjerice u Francuskoj, koje su zapravo najistureniji element europskog vanjskopolitičkog militarizma.
Ubojstvom Olofa nije samo Europa izgubila simbol socijalističke ljevice, već prije svega Švedska. Da, njegova ostavština u zemlji se osjeti i danas, socijalna država još je tu kao svjedok jedne političke borbe za pravo malog čovjeka, radnika. No, nakon njegove smrti jako mali broj političara iz njegove socijal-demokratske stranke je zadržao njegove ideje, danas više gotovo nitko, a riječ "socijalizam" umrla je zajedno s Olofom te kobne noći 1986.
Možda Stefan Lofven dovede svježinu na švedsku političku scenu, no malo tko to očekuje. Sama švedska socijal-demokratska stranka danas više nije ono što je nekoć bila. Ideologija se znatno promijenila, danas se zagovara suradnja i socijalno partnerstvo između rada i kapitala, a ako budu prisiljeni ove godine koaliciju graditi s desnim centrom, njihovi ljevičarski stavovi biti će još i slabije izraženi.
Olof Palme je svakako bio unikatan lider, pomalo utopist, sama činjenica da si je dopuštao šetnje ulicama Stockholma po noći bez pratnje pokazuje kako su njegovi ideali nadilazili osjećaj za vlastitu sigurnost i vlastiti probitak. Takvi ljudi, koji se poprilično rijetko javljaju, a u poziciju vlasti dolaze još i daleko rjeđe, uvijek će biti izuzetno opasni za brojne centre moći.
Palme je pokazao kako borba za pravičnost i radničku klasu nipošto ne mora biti "uvezena s Istoka", da ona može biti (a za pravi uspjeh i mora biti) autentičan europski proizvod. Nadalje, kao što i pojedini lideri Latinske Amerike potvrđuju danas, borba za pravednije društvo ipak jest kompatibilna s demokracijom. No, Europa danas ima pregršt demokracije, ali kronični manjak Olofa Palmea.
Izvori / reference:
Olof Palme and the liberation of Southern Africa
http://www.anc.org.za/show.php?id=4547
Castro Praises Swedish Achievements
http://lanic.utexas.edu/project/castro/db/1975/19750729.html
Olof Palme’s Archives
http://www.olofpalme.org/en/olof-palmes-archives/
Chilensk fascistleder myrdede Olof Palme
http://politiken.dk/udland/article477209.ece
Der Polizei auf der Spur
http://www.zeit.de/1995/09/Der_Polizei_auf_der_Spur
Heiße Spur im Mordfall Palme
http://www.focus.de/politik/ausland/focus-recherchen-heisse-spur-im-mordfall-palme_aid_590595.html
Tough on finance, tough on migrants: how Stefan Löfven brought Sweden's left in from the cold
http://www.theguardian.com/world/2013/jul/13/sweden-social-democrats-stefan-lofven
Är Löfven rustad för Putin?
http://www.svd.se/opinion/ledarsidan/en-foga-fortroendeingivande-laguppstallning_3862336.svd
Sweden election: Social Democrats rule out far-right pact
http://www.bbc.com/news/world-europe-29195683
Sweden's Left Victorious in Elections
http://online.wsj.com/articles/swedes-go-to-the-polls-1410695627
Sweden Shifts to Left in Parliamentary Election
http://time.com/3373946/sweden-parliament-election/
Olof Palme - 25 years after his death
http://sverigesradio.se/sida/gruppsida.aspx?programid=2054&grupp=14094
Assassination of Sweden’s Olof Palme: Most Dangerous Moment of Cold War
http://www.veteranstoday.com/2011/08/19/assassination-of-swedens-olof-palme-most-dangerous-moment-of-cold-war-3/
Olof Palme murder inquiry takes another twist with revoked alibi
http://www.theguardian.com/world/2014/feb/27/olaf-palme-murder-inquiry-revoked-alibi-svenska-dagbladet-stieg-larsson
Aktualni lider švedskih Socijal-demokrata, Stefan Lofven, porazio je aktualnog premijera Fredrika Reinfeldta na parlamentarnim izborima koji su se jučer održali. Ovim potezom lijevi centar vjerojatno se vraća na vlast nakon 8 godina u opoziciji.Biračko tijelo je reklo svoje - očito im se nije dopala pro-tržišna politika koju je provodio Reinfeldt nakon što je ista počela ugrožavati švedsku socijalnu državu, nešto što Šveđani još uvijek itekako vrednuju. Reinfeldt je pak poručio kako planira danas podnijeti ostavku na mjesto premijera, a povući će se i s čela stranke do proljeća.
Stagnacija socijal-demokrata, pad desnog centra i uspon krajnje desnice
Za Lofvena i socijal-demokrate ovo je tek prva runda - na izborima nisu uspjeli osvojiti apsolutnu većinu te ih sada čekaju dugački i teški pregovori sa saveznicima po pitanju stvaranja koalicije.
Fredrik ReinfeldtSocijal Demokrati osvojili su 31,1% glasova, što je gotovo isto kao i na zadnjim izborima 2010. godine. No, Umjerena Stranka koju predvodi Reinfeldt pala je s 30,1% potpore na 23,2%. Unatoč činjenici da su tada, prije 4 godine, obje stranke osvojile gotovo isti broj glasova, konzervativna stranka desnog centra pokazala se uspješnijom u formiranju koalicije.
Na europskoj razini poraz Reinfeldta je udarac za njegove konzervativne saveznike, a to su u prvom redu David Cameron u Britaniji te Angela Merkel u Njemačkoj. Reinfeldt je bio važan saveznik na kojega su se mogli osloniti u provođenju pro-tržišne politike koja je trebala, navodno, pojačati konkurentnost Europske Unije.
Carl BildtPromjenom vlasti u Švedskoj s europske pozornice odlaze i dva utjecajna političara - švedski ministar financija, Anders Borg, te ministar vanjskih poslova, Carl Bildt, koji se istaknuo u žestokoj kritici Rusije zbog situacije u Ukrajini.
Jučerašnji izbori potvrdili su stagnaciju socijal-demokracije i pad konzervativaca desnog centra, no veliki napredak ostvarila je stranka krajnje desnice, Švedski Demokrati (SD). Kao i druge stranke "desnije od desnog centra" u Europi, SD se ističe po anti-imigracijskoj politici, populizmu, a neki je opisuju i kao fašističku, rasističku i ksenofobnu stranku. Po pitanju vanjske politike traže ponovne pregovore o švedskom članstvu u Europskoj Uniji te se žestoko protive ulasku Turske u EU.
SD su 2010. osvojili 5,7% glasova, no na jučerašnjim izborima dobili su više nego dvostruko - 13% glasova. Neki su iznenađeni ovim rezultatom, no rezultat zapravo nije neko veliko iznenađenje pošto stranke krajnje desnice sve bolje kotiraju diljem Europe, naročito u sjevernoj i zapadnoj Europi.
Zbog činjenice da SD postaju konkretna politička snaga u zemlji, Lofven i socijal-demokrati pred sobom imaju situaciju u kojoj će morati tražiti saveznike i na desnom centru ako žele formirati koaliciju koja će biti u stanju donositi političke odluke u parlamentu.
Izlaznost birača bila je poprilično visoka, 83% - 6,106,938 izašlo je jučer na izbore od ukupno 7,328,778 stanovnika s pravom glasa.
Za SD glasalo je 780,962 birača. Na drugoj strani političkog kompasa nalazi se socijalistička stranka Lijeva Stranka, koja je osvojila više nego duplo manje glasova od SD-a, 344,470.
SD je jedina stranka koja zastupa anti-imigracijsku politiku, a aktualna zbivanja doprinijela su jačanju njihove pozicije. Naime, Švedska prima veći broj azilanata po glavi stanovnika od bilo koje druge zemlje u Europi, a nedavno su ponudili trajni smještaj svim sirijskim izbjeglicama.
Stefan Lofven - od zavarivača, sindikalnog lidera do premijera
Najveći gubitnik jučerašnjih izbora ipak je desni centar, Reinfeldtova Umjerena Stranka. Jedna stanovnica Stockholma rekla je u razgovoru za The Wall Street Journal: "Ljudi su umorni od toga u što se Švedska pretvorila. Bolnice, škole, sve je to postalo lošije - ljudi su umorni od toga".
Nebriga za socijalnu državu koštala je Reinfeldta izbora - već neko vrijeme se u Švedskoj priča o sve lošijem standardu u školama, domovima za starije, vrtićima i bolnicama. Švedska već tradicionalno ima iznimno snažnu socijalnu državu koju većina želi zadržati. Reinfeldt je uveo pet rundi smanjenja poreza na dobit, no ta praksa neminovno je smanjila količinu novca koji je potreban za funkcioniranje opsežne socijalne države u Švedskoj.
Lider Švedske Socijal-demokratske stranke, Stefan LofvenUkoliko se snađe u procesu stvaranja vladajuće koalicije, Stefan Lofven bi po svemu sudeći trebao postati novi premijer. Riječ je o čovjeku iz radničke klase. Rođen je 21. srpnja 1957. Deset mjeseci nakon rođenja ostavili su ga u sirotištu. Kasnije ga je udomila jedna obitelj iz grada Solleftea.
Nakon srednje škole postao je zavarivač. Oko godinu dana studirao je na fakultetu, no tada odustaje. No, kasnih 20-ih postaje istaknuti sindikalni lider u moćnom švedskom sindikatu metalaca, IF Metall. 2001. postaje potpredsjednik sindikata, a 2005. i predsjednik. Godinu dana kasnije izabran je za izvršni odbor švedske Socijal-demokratske stranke. Nakon odlaska Hakana Juholta s čela stranke počelo se pričati da bi Lofven mogao zauzeti njegovo mjesto, to se i dogodilo na stranačkom izboru 27. siječnja 2012. te od onda Lofven postaje vođa opozicije u Švedskoj.
Nakon pobjede neki ga kritiziraju da nema političkog iskustva, no te kritike primarno dolaze od strane onih koji su jako dobro prolazili za vrijeme vlasti desnog centra koja je primarno brinula kako maksimizirati profite velikim kompanijama.
Olof Palme
Ovo je prvi put u preko 100 godina povijesti švedske Socijal-demokratske stranke da je na njenom čelu jedan sindikalni vođa. Kako će on vladati, tek će se vidjeti, no činjenica da će morati davati ustupke pojedinim "neprirodnim" koalicijskim partnerima sigurno će mu donekle vezati ruke. Ipak, Lofven ističe kako mu je jedan od političkih uzora nekadašnji ljevičarski švedski lider, vođa Socijal-demokratske Stranke, Olof Palme koji je ubijen u atentatu u veljači 1986. Palme će ostati zapamćen kao prvi Zapadni lider koji je posjetio Kubu nakon socijalističke revolucije. Žestoko se protivio Ratu u Vijetnamu te je politički i financijski pomagao revolucionare u El Salvadaoru i Nikaragvi, kao i južnoafrički ANC, palestinski PLO te Polisario Front (Zapadna Sahara).
Olof Palme, 1957.Palme je 23. prosinca 1972. u govoru na švedskom državnom radiju usporedio američko bombardiranje Hanoija s bombardiranjem Guernice i istrebljenjem Židova u Treblinki. SAD su žestoko reagirali ističući kako je Palme "drsko uvrijedio SAD" te su prekinuli diplomatske odnose s Švedskom.
Palme je ubijen na ulicama Stockholma 28. veljače 1986. Nikada nije razjašnjen misterij po pitanju tko je naručio i izveo atentat na švedskog premijera. Sitni kriminalac i narkoman Christer Pettersson proglašen je krivim dvije godine kasnije, no sud je kasnije ustvrdio kako on nije bio atentator te je pušten na slobodu. Postoje razne teorije, a prema jednoj od mnogih - koju je objavio njemački konzervativni list Focus - navodno ga je ubila jugoslavenska UDBA. Isti list tvrdi kako je njegov ubojica i dalje živ te kako i dan danas živi u Zagrebu (navodno je cilj bio za ubojstvo okriviti hrvatsku emigraciju).
Olof Palme i švedska glumica Lena Nyman, fotografija iz 1967.Drugi njemački list, liberalni Die Zeit, pak piše kako su ga ubili desničarski pripadnici švedske policije.
No, brojne druge teorije su se tijekom godina također spominjale, kao i one da je iza atentata stajala švedska ekstremna desnica, južnoafrička obavještajna služba, njemačka ljevičarska skupina Baader-Meinhof pa i ogranak Kurdske radničke stranke. Jedna teorija govori kako je za ubojstvo odgovorna CIA zbog Palmeova protivljenja razmještaju nuklearnog oružja u Skandinaviji.
Klasne podjele i stvaranje socijalista
Sven Olof Joachim Palme je rođen 30. siječnja 1927. u dobrostojećoj obitelji u Stockholmu. Otac mu je bio biznismen, nizozemskih korijena, a majka baltičko-njemačkog porijekla (kao izbjeglica dolazi u Švedsku 1915). Zanimljiv je i podatak da je njegov pra-pradjed, Alexander von Knieriem (1837 - 1904), bio glavni odvjetnik u senatu Carske Rusije, kao i senator te član državnog vijeća.
Palmeov otac je umro kada je Palme imao svega 6 godina. Unatoč činjenici da dolazi iz gornje klase, na Palmea su već u ranoj mladosti utjecali ljevičarski ideali i socijal-demokracija. Njegova putovanja zemljama Trećeg svijeta otvorila su mu oči (slično političko buđenje prošao je i argentinski revolucionar Ernesto Che Guevara, koji je također dolazio iz imućne obitelji), a naročito putovanja po SAD-u gdje je vidio duboke nejednakosti između bogatih i siromašnih, kao i rasnu segregaciju.
U pauzi za vrijeme studiranja otišao je u SAD. Putovao je auto-stopom diljem zemlje, pa sve do Meksika. U kasnijim godinama često je znao isticati: "Amerika me učinila socijalistom".
Olof Palme i Fidel Castro u Havani 1975.1949. postaje član švedske Socijal-demokratske stranke. Nastavio je intenzivno putovati Europom i svijetom, a posebno su ga zanimala vanjskopolitička pitanja. Ukoliko ga je spoznaja o dubokoj klasnoj podjeli u SAD-u učinila socijalistom, posjeta Aziji i svjedočenje posljedicama kolonijalizma u Burmi, Tajlandu, Indoneziji, Indiji i drugdje, učinila ga je anti-imperijalistom.
Olof Palme i Yasser ArafatU stranci postaje dugogodišnji savjetnik i saveznik premijera Tagea Erlandera. Kao ministar komunikacije i transporta, funkcija koju je preuzeo 1965., zalaže se za dodatni razvoj televizije i radija, no u isto vrijeme inzistira na nezavisnosti ovih medija od komercijalnog interesa.
Tage Erlander odstupio je s čela stranke 1969., a novi premijer i lider švedskih socijal-demokrata postaje Olof Palme.
Transformacija Švedske s Palmeom na čelu
Snažno izražen stav o njemu imali su svi - kod ljevice bio je iznimno popularan (bio je i izuzetan govornik, što mu nikako nije bilo na odmet), no prezirali su ga liberali i konzervativci, uvelike zbog činjenica da je bio jedan od rijetkih političara u tadašnjoj Europi koji se žestoko suprotstavljao američkoj vanjskoj politici koja je uvijek imala simpatija među liberalima i konzervativcima.
Stockholm, ožujak 1976. - Olof Palme, Josip Broz Tito i švedski kralj Carl XVI GustafUnatoč činjenici da je Palme predvodio stranku koja se nazivala socijal-demokratska, on je - kao i ta stranka - zapravo bio istinski demokratski socijalist, a razlika je golema. Palme je bio jedan od najopasnijih ljudi za kapitalističku dominaciju u Europi - otvoreno je zagovarao širenje utjecaja sindikata nad poslovnim vlasništvom što ga je učinilo neprijateljem broj jedan za organiziranu poslovnu klasu.
Za vrijeme Palmea provedeno je nekoliko velikih ustavnih reformi. On je uveo istinsku parlamentarnu demokraciju u Švedsku, koja je do tada bila de jure monarhistička autokracija. Sastanci Kabineta kojima je predsjedao švedski kralj su ukinuti, a monarhiji su oduzete sve političke ovlasti te je onda ostala striktno ceremonijalna.
Oni koji kažu kako je Palme bio švedski revolucionar, nisu u krivu. Njegovi potezi zaista jesu bili revolucionarni, a socijalna država koju većina Šveđana još uvijek, s pravom, ljubomorno čuva, upravo je njegova ostavština.
Današnja švedska socijalna država uvelike je ostavština premijera Olofa PalmeaZnatno je povećao sigurnost radnika, a proveo je i znatno jačanje javnog zdravstvenog sistema koje je postalo iznimno učinkovito. Uvedeni su veliki redistribucijski programi koji su pomagali osobama kao što su osobe s invaliditetom, imigrantima, siromašnima, obiteljima s jednim roditeljem i starcima.
U energetskim pitanjima snažno se zalagao za nuklearnu energiju. Nuklearna energija je stoga i danas jedan od najvažnijih izvora energije u Švedskoj.Strogo nesvrstano i protiv imperijalizma
Za vrijeme njegove vladavine Olof Palme se istaknuo kao istinski lider nesvrstanosti, odbijajući podilaženje SAD-u i Sovjetskom Savezu. Žestoko je kritizirao i jedne i druge. Snažno je osudio sovjetsko gušenje Praškog proljeća, a istočnoeuropske komunističke režime, kao što je bila vladavina Gustava Husaka (Čehoslovačka), nazivao je "diktatorskim kreaturama".
Govor u Stockholmu, Prvi Maj 1973.Američku vanjsku politiku neprestano je kritizirao. Žestoko je osuđivao Francov režim u Španjolskoj nazivajući ih "sotoninim ubojicama". Zalagao se za ekonomske sankcije protiv Južne Afrike nazivajući tadašnji aparthejd "jednim naročito odvratnim sistemom". Snažno je kritizirao i Pinochetov režim u Čileu, a za vrijeme krvavog Iračko-iranskog rata ponudio se kao medijator.
Naročito će se pamtiti njegov dolazak u Havanu 1975. gdje je hvalio kubansku revoluciju i osudio svrgnuti režim pro-američkog diktatora Fulgencia Batiste.
Bio je i veliki borac za oslobođenje zemalja Trećeg svijeta, ne samo formalno oslobođenje, već oslobođenje od jarma izrabljivanja, neo-kolonijalizma i imperijalizma. Za vrijeme jednog govora je istaknuo: "Afričke zemlje ne žele biti pijuni u igri između velikih sila. Treba im se dati pomoć, ali onako kako one to žele, jer ono što žele je prije svega sloboda, obrana vlastitog ljudskog digniteta".
21. veljače 1968. pridružio se (tada još kao ministar obrazovanja) prosvjednicima u demonstracijama protiv američkog uključenja u Rat u Vijetnamu. Kroz Stockholm je marširao zajedno s ambasadorom Sjevernog Vijetnama u SSSR-u.
Povijesna fotografija - 21. veljače 1968. Olof palme Kroz Stockholm maršira zajedno s ambasadorom Sjevernog Vijetnama u znak prosvjeda protiv američkog napada na Vijetnam. SAD su žestoko reagirali te su povukli svog ambasadora iz Švedske. Nakon već ranije spomenutog radijskog govora 1972. (tada već kao premijer Švedske) u kojem je najstrože osudio američko bombardiranje Hanoija, SAD su na preko godinu dana prekinuli diplomatske odnose sa Švedskom.
Zbog svih ovih stavova Palme je diljem svijeta imao brojne neprijatelje, ali i brojne prijatelje.
Atentat na povratku iz kina
Za sigurnost nikada nije brinuo i nije želio brinuti. Često je viđen kako hoda ulicama Stockholma bez ikakvog zaštitara po čemu je možda bio jedinstven u svijetu. Znao se i noću vraćati doma sam bez zaštite - jednostavno nije želio pokleknuti tome, želio je ostati na razini naroda kojeg predstavlja i takav je bio sve do zadnjeg dana.
Noć u kojoj je ubijen bila je upravo jedna od takvih noći. On i njegova supruga, Lisbet Palme, vraćali su se doma pješice iz kina. Bilo je oko ponoć, 28. veljače 1986. Na ulici Sveavägen u centru Stockholma atentator mu je prišao i kukavički mu pucao u leđa iz neposredne blizine. Olof Palme je ubijen na licu mjesta - ubojica je ispalio i hitac prema njegovoj supruzi, no ona je samo lakše ranjena te je preživjela bez većih posljedica.
Gore lijevo: kino "Grand" iz kojeg su se Olof i Lisbet Palme vraćali u noći atentata (vraćali su se sami kroz centar Stockholma, bez zaštite), dole lijevo: lokacija na kojoj je ubijen Olof Palme, desno: ulica kojom je atentator pobjegaoNekoliko prolaznika i jedan taksist odmah su mu prišli u pomoć, liječnička ekipa uskoro je stigla, no više nije bilo spasa - Olof Palme proglašen je mrtav na putu do bolnice. Zamjenik premijera, Ingvar Carlsson, odmah je preuzeo ulogu premijera te je bio na vlasti (izuzev perioda 1991-1994) do 1996.
Olof (rođen 1927.) i Lisbet Palme (rođena 1931.), bili su u braku 30 godina, od 1956. do njegovog ubojstva 1986. U atentatu je i ona ranjena, no preživjela je. Lisbet danas ima 83 godine i živi u Stockholmu.Ubojica je pobjegao te kobne noći, a pravi izvršitelj/naručitelj je i dan danas misterija. Uz već spomenute teorije - koje se često kroje i zbog političkih razloga - tu su i brojne druge teorije, koje se s godinama skupljaju. Švedski novinar, Anders Leopold, objavio je 2008. knjigu pod naslovom "Švedsko drvo mora se posjeći" u kojoj ističe kako je ubojstvo izveo čileanski fašist Roberto Thieme, član krajnje desničarske militantne političke skupine "Patria y Libertad" koju je financirala CIA. Navodno je odlučio ubiti švedskog premijera zbog činjenice da je Palme masovno davao azile čileanskim ljevičarima koji su pobjegli iz zemlje nakon što je s vlasti 11. rujna 1973. srušen i ubijen predsjednik Salvador Allende, prvi marksist koji je postao predsjednikom jedne latinskoameričke zemlje demokratskim putem (rušenje Allendea sponzorirala je američka CIA).
Za Skandinaviju bez nuklearnog oružja
Palme se 80-ih zalagao za Skandinaviju slobodnu od nuklearnog naoružanja, što bi zapravo bio kraj NATO-a u Skandinaviji. To je bio njegov veliki projekt zbog kojega se posebno (još jednom) zamjerio SAD-u. 1984. Palme je posjetio socijalističkog lidera Daniela Ortegu u Nikaragavi, prvi Zapadni lider koji je to učinio.
Iduće godine Washington i London su se nadali kako će Palme izgubiti na izborima 1985. te kako će to dovesti i do poraza tada vladajućih socijal-demokrata u Danskoj, što bi definitivno bio kraj priče o Skandinaviji bez nuklearnog naoružanja. No, to se nije dogodilo - Palme je zadržao vlast ušavši u koaliciju sa švedskom Komunističkom Partijom.
Neki drže kako je ovo bio glavni razlog atentata na njega. No, to je još jedna teorija, kao i ona da je Palme pokušavao blokirati Iran-Contras proces u kojem je SAD, preko Izraela, organizirao prodaju oružja za Iran u vrijeme Iračko-Iranskog rata kako bi se novcem financirali anti-socijalistički pobunjenici u Nikaragvi ("Contras").
Možda se jednog dana otkrije i prava istina o njegovom ubojici, no jedna stvar je sigurna - mnoge teorije, a ima ih na desetak, su očigledno lažne i proizvedene isključivo u svrhu političke propagande i manipulacije.
Potraga za razrješenjem ovog misterija postala je tijekom godina doslovno nacionalna opsesija u Švedskoj. Zadnje indicije objavljene u švedskim medijima ove godine, još jednom, vode prema južnoafričkim tajnim službama i domaćim desničarskim ekstremistima.
Službena istra i dalje traje te se vodi kao najopsežnija policijska istraga u povijesti. Dokumentirana istraga do sada već iznosi preko 700,000 stranica, a koštala je oko 45 milijuna USD. Nagrada za onog tko otkrije ubojicu Olofa Palmea i dalje se nudi, a iznosi 7 milijuna USD.
Europa nakon Palmea
Zapadna Europa nikada ranije ni nikada nakon nije imala toliko istaknutog i odvažnog ljevičara na vlasti kao što je bio švedski premijer Olof Palme. Bio je pripadnik generacije ljevičara kada je otpor protiv imperijalizma i neo-kolonijalizma još uvijek nešto konkretno značio. Danas je europska ljevica uvelike progutala samu sebe pa tako imamo socijal-demokratske vlasti, primjerice u Francuskoj, koje su zapravo najistureniji element europskog vanjskopolitičkog militarizma.
Ubojstvom Olofa nije samo Europa izgubila simbol socijalističke ljevice, već prije svega Švedska. Da, njegova ostavština u zemlji se osjeti i danas, socijalna država još je tu kao svjedok jedne političke borbe za pravo malog čovjeka, radnika. No, nakon njegove smrti jako mali broj političara iz njegove socijal-demokratske stranke je zadržao njegove ideje, danas više gotovo nitko, a riječ "socijalizam" umrla je zajedno s Olofom te kobne noći 1986.
Možda Stefan Lofven dovede svježinu na švedsku političku scenu, no malo tko to očekuje. Sama švedska socijal-demokratska stranka danas više nije ono što je nekoć bila. Ideologija se znatno promijenila, danas se zagovara suradnja i socijalno partnerstvo između rada i kapitala, a ako budu prisiljeni ove godine koaliciju graditi s desnim centrom, njihovi ljevičarski stavovi biti će još i slabije izraženi.
Olof Palme je svakako bio unikatan lider, pomalo utopist, sama činjenica da si je dopuštao šetnje ulicama Stockholma po noći bez pratnje pokazuje kako su njegovi ideali nadilazili osjećaj za vlastitu sigurnost i vlastiti probitak. Takvi ljudi, koji se poprilično rijetko javljaju, a u poziciju vlasti dolaze još i daleko rjeđe, uvijek će biti izuzetno opasni za brojne centre moći.
Palme je pokazao kako borba za pravičnost i radničku klasu nipošto ne mora biti "uvezena s Istoka", da ona može biti (a za pravi uspjeh i mora biti) autentičan europski proizvod. Nadalje, kao što i pojedini lideri Latinske Amerike potvrđuju danas, borba za pravednije društvo ipak jest kompatibilna s demokracijom. No, Europa danas ima pregršt demokracije, ali kronični manjak Olofa Palmea.
Izvori / reference:
Olof Palme and the liberation of Southern Africa
http://www.anc.org.za/show.php?id=4547
Castro Praises Swedish Achievements
http://lanic.utexas.edu/project/castro/db/1975/19750729.html
Olof Palme’s Archives
http://www.olofpalme.org/en/olof-palmes-archives/
Chilensk fascistleder myrdede Olof Palme
http://politiken.dk/udland/article477209.ece
Der Polizei auf der Spur
http://www.zeit.de/1995/09/Der_Polizei_auf_der_Spur
Heiße Spur im Mordfall Palme
http://www.focus.de/politik/ausland/focus-recherchen-heisse-spur-im-mordfall-palme_aid_590595.html
Tough on finance, tough on migrants: how Stefan Löfven brought Sweden's left in from the cold
http://www.theguardian.com/world/2013/jul/13/sweden-social-democrats-stefan-lofven
Är Löfven rustad för Putin?
http://www.svd.se/opinion/ledarsidan/en-foga-fortroendeingivande-laguppstallning_3862336.svd
Sweden election: Social Democrats rule out far-right pact
http://www.bbc.com/news/world-europe-29195683
Sweden's Left Victorious in Elections
http://online.wsj.com/articles/swedes-go-to-the-polls-1410695627
Sweden Shifts to Left in Parliamentary Election
http://time.com/3373946/sweden-parliament-election/
Olof Palme - 25 years after his death
http://sverigesradio.se/sida/gruppsida.aspx?programid=2054&grupp=14094
Assassination of Sweden’s Olof Palme: Most Dangerous Moment of Cold War
http://www.veteranstoday.com/2011/08/19/assassination-of-swedens-olof-palme-most-dangerous-moment-of-cold-war-3/
Olof Palme murder inquiry takes another twist with revoked alibi
http://www.theguardian.com/world/2014/feb/27/olaf-palme-murder-inquiry-revoked-alibi-svenska-dagbladet-stieg-larsson
