Zaustavljam poznanika na motoru.
Vozi odjeven u kacigu, kratke hlače,
košulju bez rukava, sunčane naočale
i ljusku ogorčenosti, jer bez posla je.
Nevoljko staje, šuti, gleda pred sebe.
Čujem kako turira mašinu u mislima.
Odjezdio bi dalje, ne razgovara mu se.
Pitam ga za zdravlje, otapam frazama,
spominjem pokojnog S. ,.. ej, on bi njima...
Zamolim da mi proslijedi mail s fotkom,
obavješavam o prodaji knjiga na korzu,
podsjetim na cimere u studenjaku na Savi,
bocnem ga s novostima o maloj, ludoj A.
Ugasio je motor, ali ne silazi ni u mislima.
Onda ga upitam za posao i rođake moćnike.
Na mailing su mi listi, kaže zainteresirano.
Šaljem im fore, PP prezentacije i viceve.
Zamisli, oni mi jedini odgovore na te mailove,
a ignoriraju poštu sa signalima za pomoć.
Odgovore mi, ponavlja. Smije se pobjednički.
Silazi s motora, skida naočale i gleda me u oči.
