Operacija Uništi Siriju nije uspjela - Sljedeća meta: Hezbollah

Nakon više od sedam godina rata s ciljem promjene sirijskog režima, meta je sada postao Hezbollah. No pitanje ostaje: nakon neuspješnog rata u 2006., što mogu učiniti neprijatelji ove organizacije da bi postigli svoj cilj?

Glavni tajnik Hezbollaha Sayyed Hasan Nasrallah izjavio je u svom najnovijem govoru da "Hezbollah je jači od izraelske vojske". Izrael je reagirao prikazivanjem vježbe Golanske brigade i 7. oklopne brigade, u nazočnosti šefa stožera Gadi Eisenkota, simulirajući rat protiv Hezbollaha. Ova se vježba odvijala nakon rutinskih vježbi kopnenih snaga 36. divizije kako bi "poboljšala koordinaciju i spremnost u slučaju rata".

U poruci kojom se ukazuje da neće razlikovati civile od militanata, Izrael je izgradio novu bazu za obuku u okupiranoj Golanskoj visoravni, Snir objekt, kako bi simulirao libanonska sela. Ova lažna sela Hezbollaha su namjerena biti takvog tipa da se izraelski vojnici mogu suočiti u borbenim situacijama ako je zapovjeđena invazija na Libanon.

Isto tako, Hezbollah je izgradio lažna izraelska naselja na libanonsko-sirijskim granicama za borbenu obuku kako bi se pripremio za rat. Sayyed Nasrallah je obećao da će premjestiti bitku izvan libanonske granice i zatražio je od svojih ljudi da se pripreme za borbu na "neprijateljskom terenu" ako Hezbollahu bude nametnut rat.

Stalno ponavljane prijetnje Izraela protiv Libanona i Hezbollaha nisu ništa novo Sayyedu Nasrallahu, koji ne daje nepotrebnu težinu ovim neprekidnim prijetnjama. Zapravo, on se obavještava o svim vijestima vezanim za Izrael, Bliski istok i svjetske događaje od interesa za njega. Posebni tim od desetaka prevoditelja i stručnjaka za medije svakodnevno prikuplja sve vijesti iz otvorenih izvora i obavještava lidera Hezbollaha, kao i njegove obavještajne službe, zastupljene u različitim zemljama, i njegovi sopstveni privatni kontakti sa saveznicima s kojima se redovito sastaje.

On nije neupoznat s rezervistom general bojnikom Yitzhakom Brikom, povjerenikom Izraelske vojske za prava vojnika, koji govori o ozbiljnoj krizi u vojsci koja je postala "osrednja organizacija koja pati od preopterećenja i iscrpljenosti".

Brik je kazao kako vrhunski dužnosnici prodaju lažnu sliku (vojske) koja ne odgovara stvarnosti. "Postali smo skupina kukavica, a među mladim časnicima postoji ozbiljna kriza motivacije".

Bivši šef izraelske specijalne službe Nativ, Yaakov Kedmi, izjavio je da je "motivacija za službu u vojsci smanjena, a izraelsko društvo više nije voljno da odobrava privilegije za vojsku".

Sayyed Nasrallah nije mislio da njegova organizacija ima zračnu snagu (on je nema, naravno) jaču od one iz Izraela. Niti Hezbollah dobiva financijsku potporu od Irana jednaku onoj koju SAD pruža Izraelu, uključujući "američke snage spremne da umru za Izrael". Sayyed Nasrallah računa na skupinu iskusnih mladih muškaraca, s jakom ideologijom i visokom razinom obuke, koji ne traže smrt, ali se i ne plaše toga. Hezbollahu je cilj suprotstaviti se Izraelu i njegovim saveznicima koji žele iskorijeniti tu organizaciju: to je pitanje preživljavanja.

Hezbollah je dokazao svoju borbenu sposobnost protiv organizacije ISIS (Daesh) u Libanonu i Siriji, kao i protiv al-Qaede i ostalih džihadskih Takfiri skupina. Libanonska skupina izgubila je samo jednu bitku tijekom posljednjih šest godina rata, bitku na brdu el-Eiss u travnju 2016. Ovaj poraz rezultat je nedostatka koordinacije između savezničkih snaga. Tog je dana vojni plan bio da savezničke snage zauzmu brdo El-Eiss oko grada El-Eiss; Hezbollah je trebao osloboditi grad. Saveznici su se povukli s brda bez informiranja snaga u gradu. Taj nedostatak komunikacije izazvao je smrt 28 članova Hezbolaha čija tijela još uvijek nisu vraćena i zakopana su na bojnom polju.

No, ovaj vojni udarac nije utjecao na učinak partije koja je sama mogla provoditi i gerilske bitke protiv različitih skupina i drugih bitaka uz klasične vojske (sirijska i ruska). Zajedno sa svojim saveznicima i sirijskom vojskom, Hezbollah je oslobodio teritorije najmanje 14 puta veće od Libanona (veličina Sirije je oko 180.000 četvornih kilometara, dok je Libanon 10.453 četvornih kilometara).

Hezbollah je dokazao svoju vjernost Siriji čiji je predsjednik Bashar al-Assad odbacio nedavnu ponudu Saudijske Arabije da ponovo izgradi sve što je za sedam godina rata uništeno i da ostane kao predsjednik - uz podršku Sjedinjenih Država - pod uvjetom da se odrekne Palestine i Hezbollaha. Assad je odbacio "velikodušnu", ali otrovnu ponudu - kako je to opisao privatno.

Godine ratovanja naučile su Assada da razlikuje saveznike i zemlje poput Saudijske Arabije koji su uložili mnogo da ga uklone s vlasti po cijeni uništavanja zemlje: "Ideološki saveznik (Hezbollah) bolji je od najbogatijih zemalja jer ovaj stvarni saveznik nije i nikada ga neće napustiti i nema ambicije u Siriji, nego da vidi stabilnost u Levantu i da spriječi Takfiri džihadiste - podržane od strane arapskih i zapadnih zemalja - od stvaranja propale države", Assad često ponavlja svojim posjetiteljima.

Doista, Hezbollah je naredio evakuiranje svojih vojnih postrojbi iz svih sirijskih gradova i sela, bez iznimke: nikakve vojne snage Hezbollaha neće ostati u urbanim sredinama. Oni (vojska) bit će prisutni samo na granicama dviju zemalja.

Hezbollah sada fokusira svoju vojnu pažnju na granicu s Izraelom, pripremajući se za rat koji se može dogoditi sutra, ili se on nikada neće dogoditi.

Pisac povezan s zapadnim think-tankom nedavno je zamolio Zapad da se "probudi", tvrdeći kako se Hezbollah širi u Europu i trguje drogama kako bi osigurao sredstva, jer zapadni pritisak na Teheran prijeti njegovim izvorima financiranja. Mnogi drugi pisci pozivaju na uklanjanje Hezbollaha kao prijetnja za Libanon. Ovi članci odražavaju zapadnjačko neznanje o Hezbollahovom razmišljanju, njihovom radu, moći, financiranju i ciljevima.

Hezbollah je jači od Libanonske vojske i svih libanonskih snaga sigurnosti zajedno. Pored toga, on nikada neće razmotriti zauzimanje, dominaciju ili drukčiji nadzor Libanona iz mnogih razloga koji nisu povezani s njegovim nadmoćnim borbenim sposobnostima.

Stranka je svjesna da je Libanon multietnička zemlja (sa 18 sekti i religija) i da je "islamska republika" nedostupna jer su njezini uvjeti trenutno nepovoljni. Hezbollah ne želi i doista ne može ispuniti zahtjeve države i dobrobit čitave populacije jer nema resursa države. Grupa nije u stanju upravljati zemljom s malo resursa, zemljom koja prima i ovisi o stranoj (arapskoj i zapadnoj) pomoći i bogatstvu, zemljom koja ne može dopustiti da bude izolirana od svijeta kao što bi bilo ako bi njome vladao Hezbollah.

Štoviše, Hezbollah se složio s ministrom unutarnjih poslova (sunita), političkim neprijateljem i prijateljem svog najvećeg političkog neprijatelja (Saudijske Arabije), jer ne želi biti odgovoran za unutarnju sigurnost zemlje. Niti organizacija želi biti optužena za sektašarstvo, korupciju ili podmićivanje, ili za uhićenje sunitskih džihadista na sektaškoj osnovi.

Hezbollah vjeruje da može nastaviti postojati neodređeno vrijeme samo ako lokalno stanovništvo, a posebno šijiti u Libanonu, prihvate skupinu i pruže sigurno okruženje za njegovo djelovanje. To je ključ: Hezbollahovi militanti, obitelji i pristaše čine oko 25% (Šijizam se procjenjuje iznad 30% ukupnih sekti i religije u Libanonu) libanonske populacije.

Od 1945. godine libanonska država zanemarila je šijitsku zajednicu koja je desetljećima živjela u lošijim uvjetima od stanovnika palestinskih izbjegličkih kampova diljem Libanona. Kad im se pružila prilika da nose oružje i grade identitet, zajednica ga nije oklijevala uzeti.

Izrael je ojačao njegov raison d'être invazijom na Libanon 1982. godine. Hezbollah se prvi put pojavio u borbi protiv Izraela, a zatim u drugoj fazi u oslobađanju libanonskog teritorija. Zatim je prešao na podršku "osi otpora" u Iraku, Siriji i Jemenu. Libanonski šiiti danas više ne trebaju Taqiya (prikrivanje ili prikrivanje nečijeg uvjerenja, ideja, osjećaja, mišljenja i/ili strategija u trenutku neposredne opasnosti) i neće se odreći svog oružja u suočavanju s bilo kakvom opasnošću za njihovo postojanje, domaće ili međunarodno. Bez obzira koliko ozbiljno Izrael i SAD mogu zaprijetiti šiijskim područjima u Libanonu, oni neće predati moć, dostojanstvo i status koji su postigli u Libanonu.

Hezbollah danas zapošljava desetke tisuća šiita - u vojnim i društvenim aktivnostima - koji pozitivno pridonose nestabilnom libanonskom gospodarstvu. Ti desetci tisuća koji rade u redovima "Hezbollaha" nisu došli u Libanon s drugog planeta, zemlje ili kontinenta. To su ljudi Libanona, stanovnici južnih predgrađa, Bejruta, Jubaila, Saide, Tira, Bekaa, Baalbeka, Hermela i svih dijelova Libanona. Dakle, oni koji zahtijevaju ukidanje Hezbollaha zapravo traže uništenje unutarnjeg i značajnog dijela stanovništva Libanona.

Sjedinjene Države uložile su stotine milijuna dolara za suzbijanje Hezbollaha u Libanonu i iskrivljavale njegovu sliku bez uspjeha. Čelnik Al-Qaeda, Ayman al-Zawahiri upitao je u pismu Abu Musabu al-Zarqawiju (presretnuto od američkh snaga u Iraku 9. srpnja 2005.), kada je tijekom prvih godina okupacije Sjedinjenih Država ciljao šijite umjesto okupatora Iraka: da li je blo koja islamska država u povijesti ikada bila uspješna u uklanjanju šijita?

 

O Elijah Magnieru

Veteran ratne zone, dopisnik i visoki analitičar političkih rizika s preko 35 godina iskustva na Bliskom istoku i stjecanjem dubokih iskustava, robusnih kontakata i političkog saznanja u Iranu, Iraku, Libanonu, Libiji, Sudanu i Siriji. Specijaliziran za terorizam i protuterorizam, obavještajne službe, političke procjene, strateško planiranje i temeljit uvid u političke mreže u regiji. Na terenu je pokrivao izraelsku invaziju na Libanon (1. r. 1982.), rat Iraka i Irana, libanonski građanski rat, zaljevski rat (1991.), rat u bivšoj Jugoslaviji (1992.-1996.), Invaziju na Irak (2003. do danas), drugi rat u Libanonu (2006.), rat u Libiji i Siriji (od 2011. do danas). Živio je mnogo godina u Libanonu, Bosni, Iraku, Iranu, Libiji i Siriji.