Drugo tromjesečje na inozemnim tržištima kapitala obilježio je nastavak proširenog programa kupnji obveznica od strane ECB-a te pregovori Grčke i vjerovnika koji su naposljetku prekinuti s popriličnom neizvjesnošću i vjerojatnošću izlaska Grčke iz eurozone.
Tržište državnih obveznica obilježila je visoka volatilnost, koja se ogledala i u činjenici da je prinos na referentno njemačko desetogodišnje dospijeće nakon dosezanja povijesnog minimuma od 0,075% već kroz desetak dana dosegnuo najvišu ovogodišnju razinu od 0,98%. Rast prinosa kod većine obveznica srednje i istočne Europe slijedila su i hrvatska izdanja, pri čemu su ishod grčkog referenduma i grčko “ne” predloženim reformama kreditora dodatno pojačali neizvjesnost utječući na širenje spreadova europske periferije i tržišta regije SIE. U usporedbi s krajem prvog tromjesečja prinosi na duljem kraju obvezničkih krivulja regije u prosjeku su viši od 80 do 100 b.b.S druge strane Atlantika, unatoč nastavku solidnog oporavka i dobrim pokazateljima s tržišta rada, Fed još uvijek nije započeo s ciklusom podizanja referentnih kamatnih stopa. Izgledno je da će se početak ciklusa dogoditi tijekom rujna. I idućih mjeseci ECB će nastaviti s programom proširenih kupnji obveznica, koji će zajedno s LTRO omogućavati izdašnu likvidnost europskog tržišta stvarajući pritisak na smanjenje troškova financiranja. Ipak, izgledan je popriličan nastavak neizvjesnosti glede grčkog pitanja, što podržava ulaganja u sigurna utočišta te povećava spreadove europske periferije i regije SIE. Uz blagi rast prinosa domaće tržište obveznica obilježili su nešto veći prometi na tromjesečnoj razini, čemu je uvelike pridonijelo lipanjsko pozicioniranje investitora pred kunsko državno izdanje dospijeća 2025. godine.
Kunska krivulja produljena je na deset godina, s plasmanom 6 mlrd. kuna uz polugodišnji kupon 4,5% te prosječan prinos pri izdanju od 4,69%. Bio je to drugi ovogodišnji izlazak na tržišta kapitala plasmanom vrijednosnica, ali ovoga puta na domaće tržište, prvi put nakon gotovo dvije godine. Očekivano interes je bio golem, osobito onaj domaćih institucionalnih investitora. Ministarstvo financija je tako, vrlo vjerojatno, pokrilo ovogodišnje potrebe za (re)financiranjem koje su se kretale na razini od oko 20% BDP-a.
Slične potrebe za refinanciranjem očekujemo i u sljedećem srednjoročnom razdoblju, pri čemu je već sada fokus usmjeren na 2017. godinu. Naime ostaje činjenica da bi već krajem 2016. ECB mogla početi s polaganim napuštanjem nekonvencionalnih mjera monetarne politike, što implicira povlačenje likvidnosti te rast troškova financiranja, osobito u slučaju nastavka oporavka europskih gospodarstava i jačanja inflatornih pritisaka. Potom Republici Hrvatskoj u 2017. samo po izdanim obveznicama dospijevaju dva kunska izdanja ukupne vrijednosti glavnice 9,5 mlrd. kuna te jedno dolarsko izdanje iz 2012. (originalne nominalne vrijednosti 1,5 mlrd. dolara, koje je pritom odmah hedgirano). Iako usporenijom dinamikom, javni dug RH mogao bi nastaviti s rastom, a u uvjetima slabašnog oporavka to znači i veću osjetljivost hrvatske premije rizika.
Do tada bi prinosi na lokalna izdanja trebali pratiti događanja na europskom i regionalnom tržištu, pri čemu bi u osnovnom scenariju trebali imati tek laganu tendenciju rasta. S druge strane, povratak neizvjesnosti i nestabilnosti na tržišta svakako bi osjetila rizičnija izdanja poput hrvatskih, čija je premija rizika još uvijek veća od usporedivih država srednje i istočne Europe, ali i relativno visoka uspoređujući neke države istočne Europe poput Srbije.
Kunska krivulja produljena je na deset godina, s plasmanom 6 mlrd. kuna uz polugodišnji kupon 4,5% te prosječan prinos pri izdanju od 4,69%. Bio je to drugi ovogodišnji izlazak na tržišta kapitala plasmanom vrijednosnica, ali ovoga puta na domaće tržište, prvi put nakon gotovo dvije godine. Očekivano interes je bio golem, osobito onaj domaćih institucionalnih investitora. Ministarstvo financija je tako, vrlo vjerojatno, pokrilo ovogodišnje potrebe za (re)financiranjem koje su se kretale na razini od oko 20% BDP-a.
Slične potrebe za refinanciranjem očekujemo i u sljedećem srednjoročnom razdoblju, pri čemu je već sada fokus usmjeren na 2017. godinu. Naime ostaje činjenica da bi već krajem 2016. ECB mogla početi s polaganim napuštanjem nekonvencionalnih mjera monetarne politike, što implicira povlačenje likvidnosti te rast troškova financiranja, osobito u slučaju nastavka oporavka europskih gospodarstava i jačanja inflatornih pritisaka. Potom Republici Hrvatskoj u 2017. samo po izdanim obveznicama dospijevaju dva kunska izdanja ukupne vrijednosti glavnice 9,5 mlrd. kuna te jedno dolarsko izdanje iz 2012. (originalne nominalne vrijednosti 1,5 mlrd. dolara, koje je pritom odmah hedgirano). Iako usporenijom dinamikom, javni dug RH mogao bi nastaviti s rastom, a u uvjetima slabašnog oporavka to znači i veću osjetljivost hrvatske premije rizika.
Do tada bi prinosi na lokalna izdanja trebali pratiti događanja na europskom i regionalnom tržištu, pri čemu bi u osnovnom scenariju trebali imati tek laganu tendenciju rasta. S druge strane, povratak neizvjesnosti i nestabilnosti na tržišta svakako bi osjetila rizičnija izdanja poput hrvatskih, čija je premija rizika još uvijek veća od usporedivih država srednje i istočne Europe, ali i relativno visoka uspoređujući neke države istočne Europe poput Srbije.
