Naravno, osim nedostatka vizije državnog vrha, najveći problem je gubitak narodne volje za životom. Vjerujte mi, slobodno mogu govoriti u kolektivno ime jer za razliku od diskreditiranog premijera i ministara, svakodnevno se „sudaram“ s ljudskom mukom. Većinu nije briga za moguću krizu vlasti odgodom lokalnih izbora, nedostatkom cjepiva jer više nitko ne vjeruje Stožeru, izvjesnom lockdownu ili gubitku nepostojeće turističke sezone koja je dominantni izvor financija u državnom proračunu. Jednako tako, nikoga nije strah za preostalih desetak godina života, ionako je svekoliko upropašten.
Treći val pandemije virusa COVID-19 ogolio je „do koske“ tanašni državnički potencijal Hrvatske. Izloženi sveprisutnoj psihozi, dubokoj egzistencijalnoj krizi i usred galopirajuće dezorijentacije, kako bi naglasio jazzer Charles Parker Bird, svjedoci smo i na žalost akteri, shizofrene situacije u kojoj smo istovremeno uzrok i posljedica nesreće, „zločinac i žrtva“. Čovjek ne zna kojim redom nabrojiti sve oblike zle kobi: ljudi grcaju u neimaštini, raspadaju se brakovi, obrazovni sustav ne funkcionira, mladi ljudi čine suicide, posla nema niti za doktore znanosti koji rade kao taksisti i dostavljači fast fooda, a ukoliko imate sreću da „pokrpate“ prepolovljene prihode i pronađete slabo plaćenu nadničarsku muku, nitko, pa niti čuveni „realni sektor“ ne plaća odrađeno pod egidom „korona vlada“ za koju nema cjepiva. Ljudi umiru kao stoka u klaonicama, a hrvatska Vlada slavodobitno poručuje kako je europska Agencija za lijekove potvrdila sigurnost cjepiva. Ne nije, nego je samo u blic istraživanju ustvrdila da nisu pronašli izravnu povezanost trombopatije i cjepiva.
Posve drugi par rukava je što su u političkoj panici utukli par milijardi kuna u nepouzdano cjepivo kako bi spriječili socijalne nemire.
Naime, afera s dostavom cjepiva Astrazeneca, „antibiotskog bućkuriša za siromašne“, zapravo je potvrda općeg stanja i svojevrsna sreća u nesreći jer, sudeći prema službenim podacima, ukoliko ne umrete od bolesti, umrijeti ćete od nuspojava u teškim mukama. U svom tom kriznom bauljanju državnog vrha i infrastrukturnih firmi poput HEP-a koje se jedino ponašaju „normalno“ i uredno naplaćuju poreze, prireze, ovrhe i opomene, narod drhti pred svakom uniformom koja dolazi od sistema jer su do zuba naoružani birokratskom moći i samo ih se sa strepnjom čeka kao Turke prve bračne noći.
In prima noctus usred bijelog dana.
Što reći toj višeglavoj Himeri u čijim navodima ne raspoznajete savjet od prijetnje koja prema Stožeru za krizne situacije, drži „razuzdani narod“ željan sunca smatra glavnim uzročnikom novog pandemijskog ciklusa kojeg opovrgavaju jedino megafoni hrvatske Vlade poput STEM stručnjaka Nenada Bakića & co.? Samozvani epidemiolozi i eugeničari posebno su bolna šaka u oko narodu s tvrdnjama kako je „epidemija kolabirala“ i tako drobe režimske sedative od jeseni gospodari grafova, a posebno je posprdna analogija prema BiH koja kako vele „nema nikakvih preventivnih mjera, a smrtnost je praktički na nuli“?!
Što reći samodopadnim budalama osim da je u Hrvatskoj porast novooboljelih blizu 50%, a da je u Sarajevu, kao žarištu epidemije produljena mjera policijskog sata i kako ožalošćene obitelji nemaju gdje pokopati umrle? Poseban vid crnog humora iskazan je kad su posredno Srbi optuženi kao prenosioci bolesti jer „po benzinskim pumpama kupuju lažirane negativne COVID testove.“ Miša mu, kako se prije nismo sjetili specijalnog rata i gdje je vodeći teoretičar zavjera admiral Domazet Lošo kad nam treba?
Uglavnom, stravični raspad po šavovima zdravog razuma i humanosti.
PUKLI KAO KOKICA
Jasno, ukoliko se infekcija ne liječi, makar i amputacijom, možete očekivati sepsu, otrovanje krvožilnog sustava. No, čak niti provala pravedničkog bijesa i grižnje savjesti Zdravka Mamića koji je iznio čvrste dokaze o korumpiranosti hrvatskog pravosuđa i kroz suze optužio hrvatsku državu da mu „ne dopušta pred smrt vidjeti staru mater kako bi joj priznao sitne krađe“, nisu pretjerano uznemirili javnost.
Naime, svi znaju da je hrvatsko pravosuđe duboko korumpirano, a Zdravko Mamić dokazana lopina. Više je porođaj hiperplastične Maje Šuput izazvao emocija.
Jednostavno, narodu je dopizdilo. Ljudi koje poznam kao troprste ljenivce, tlaka im je novac dignuti s bankomata, usmenom predajom šire glas o narodnim prosvjedima tzv. „Povorke za slobodu“ protiv antipandemijskih mjera hrvatske Vlade i famoznog, protuustavnog Stožera (Beroš, Markotić, Božinović, Capak) koji se svemu čudi kao puran glisti. Dojadilo je to svakodnevno „cimanje“ koje se svaki put slomi o kičmu narodu. Teško je opovrgnuti činjenicu da su zahvaljujući svojem vazalskom mentalitetu i gluposti bitno doprinijeli kaotičnom stanju nacije, ali teško je „ne puknuti kao kokica“ na serije kontroverznih odluka i nedostatak smislene strategije državnog vrha. Ne boje ljudi se više niti drakonskog kažnjavanja, niti bolesti, žele samo korisne i predvidljive standarde ponašanja.
Zakon vrijedi za sve, sunce bi svima jednako trebalo grijati. Mislim, barem dok nas i ono ne napusti kao beznadežne.
JEDINO ŠTO ZNAMO JEST DA SE NIŠTA NE ZNA
Naravno, osim nedostatka vizije državnog vrha, najveći problem je gubitak narodne volje za životom. Vjerujte mi, slobodno mogu govoriti u kolektivno ime jer za razliku od diskreditiranog premijera i ministara, svakodnevno se „sudaram“ s ljudskom mukom. Većinu nije briga za moguću krizu vlasti odgodom lokalnih izbora, nedostatkom cjepiva jer više nitko ne vjeruje Stožeru, izvjesnom lockdownu ili gubitku nepostojeće turističke sezone koja je dominantni izvor financija u državnom proračunu. Jednako tako, nikoga nije strah za preostalih desetak godina života, ionako je svekoliko upropašten.
Žele vjerodostojnost vlasti, izostanak pravosudno policijske represije i sigurnost u sutra. Zdravo Marijo i Oče naši ustuknuli su pred željom za urednom stabilnošću, nikoga više nije briga za definiciju braka, NOB-a ili homoseksualnim vezama jer su, prevladava taj dojam, svi konačno shvatili u kojoj mjeri su to deplasirana pitanja u odnosu na stvarnu kvalitetu života.
Više nitko nema snage dočekati tmurno jutro u kojem samo zna da se ništa ne zna.
Paket aranžman ludila i bijesa potpisan je i vraćen pošiljatelju.
tacno
