Plenki, sjedite, jedan!

Kako Bijedna Naša strmoglavce juri nizbrdo po svim ključnim europskim (Eurostat, etc.) razvojnim kriterijima, demokratski i moralno, tako premijer Andrej Plenković postaje bahatiji i arogantniji ne samo prema najbližim - političkim/stručnim pedigreom (polu)anonimnim - suradnicima od osobita osobnog povjerenja (bez pokrića, sic transit) već i prema javnosti. Ne libi se osorno poniziti i izvrijeđati ama baš svakog u politici i medijima tko se drzne i samo mu spomenuti da u državi nešto ne valja, a po prirodi bi stvari i opisu njegova premijerskog posla - moralo valjati. Je li to premijer zabrinjavajuće puknuo na živce, jer u njegovu državnom feudu sve cvjeta i miriše samo to anacionalna sljepčad ne želi priznati, ili svoju bahatost i aroganciju drži "prirodnima" u polit-ideološkom setu upravljačkih alata za državnim kormilom? I jedno i drugo - nebitno - nije mu u opisu posla. Pa će redaktor 24 sata smisliti genijalan naslov za tekst o tomu kako vláda (ne)uspješno državom vlada: "Plenki, sjedi, jedan! Gospodo vlastelo, pali ste na testu jer su vam važniji poslušnici od države".

Nekako istodobno, u javnosti je odjeknulo kako je v. d. ravnatelja Fonda za obnovu potresom stradalog Zagreba (proširene nadležnog sada i za Baniju) Damir Vanđelić udijelio košaricu šefu HDZ-a Plenkoviću time što je odbio biti stranački ZNA SE kandidat za gradonačelnika Zagreba, pa se trenutni gazda tzv. light HDZ-a strahovito naljutio. Do svibnja i izbora jedva su još tri mjeseca, a stranka se našla u gabuli do grla: koga naći za žrtvenog jarca da ga nesuđeni "gradonačelnik Hrvatske" Milan Bandić u zaletu prema sedmomu mandatu najizglednijeg "oca hrvatske metropole" javno odere? Kao što će jamačno zorno oderati Tomislava Tomaševića, Anku Mrak-Taritaš, Zvonimira Troskota, Miroslava Škoru, Vesnu Škare-Ožbolt, Joška Klisovića i - pošto je HDZ-ov vrag natjeran u nuždi muhe jesti - anonimnog ekonomistu Davora Filipovića, vijećnika u Skupštini grada Zagreba. Vjerojatno i još kojeg protukandidata što će se upustiti u bezizglednu utakmicu protiv vlasnika šest uvjerljivo osvojenih izbornih pehara, s više novca no svi protivnici mu zajedno, logistikom od iskustva i motivacije, znanjem kako se dobivaju izbori u Zagrebu i vrlo osjetljivim nosom za to s kime, kada i kako se dijeli izborni plijen.

A taj je neusporedivo bogatiji i nesagledivijih mogućnosti od pukih cca desetak milijarda šuške u gradskom proračunu, pa... Nisu tu pobjednički aduti puka volja "transparentno vladati u interesu Zagrepčana" (koji to, je li, alimentiraju i s 18-postotnim prirezom, najvišim u državi), pa formalne akademske diplome, nekakvo iskustvo, navodne sposobnosti, želja za "konačnim Bandićevim razvlašćivanjem" sa stotinama pravosudnih i inih tretmana (uključivo uhićenje i boravak u Remetincu)  i tako to na što se u neslužbenoj već predizbornoj kampanji pozivaju protukandidati. Aduti su ti što ih "naš Milan" (svojedobno Radio Sljeme) ima u rukavu i izvlači baš u trenutku kada su najučinkovitiji. On zna s tzv. malim/običnim ljudima, tu je čim se neki na nešto javno požali, "jede snijeg" i "dela 24 sata svih 365 dana u godini", pa... Ali zna i s moćnima i najmoćnijima u politici. Nije mu problem postrojiti stotine komunalnih vozila posred Trga bana Josipa Jelačića, dovesti se bagerom i buljukom novinara i tv-kamerama pred kuću neke starice u Čučerju, za Đurđevdana okretati janje na ražnju s Romima u Kozari boku, biti u kumstvu s blizu 200 obitelji, podizati toalete za 10.000 eura po četvornomu metru i "zlatna" stajališta/nadstrešnice u gradskom prometu, poskupjeti Žičaru za ciglih 100 milijuna kuna, "učiti" inženjere promjerima kanalizacijskih cijevi...

Nije mu problem ni sa saborskim zastupnikom 11 etničkih manjina (sic transit) Veljkom Kajtazijem u Uštici nedaleko od Jasenovca, je li, otvarati Spomen-muzej ustaškog holokausta nad Romima u tzv. NDH u uređenu okolišu što je sufinancirao Grad Zagreb, slaviti s antinacifašistima na tzv. zagrebačkomu moru s bedžem Maršala na reveru, a istodobno po želji "crnoga" Zlatka Hasanbegovića ukinuti Maršalovo ime najljepšem trgu u Gradu. E sad, takvomu "našem Milanu" - ako je to uistinu Plenković očekivao - nije dorastao ne samo Damir Vanđelić, kojemu će bahati i arogantni premijer iz osvete za košaricu uskratiti produljenje mandata u Fondu za obnovu (natječaj je otvoren 20. prosinca i Vanđelić se kani prijaviti), nego još manje Davor Filipović za kojega gro tzv. purgera nije nikad čuo. Još manje za njegov vijećnički labuđi pjev kako "Bandić vodi Zagreb u bankrot". Navodno, Vanđelić nije za suradnju s Bandićem, što Plenković opovrgava jer da je "medijski spin", ali prešućuje njegovu već objavljenu tvrdnju da "nije zainteresiran za mjesto gradonačelnika". Što mu, dakako, nitko nije vjerovao.

Opet se prokazujući javnosti bahatošću i arogancijom "vlasnika države" (Kralj Sunce, Veliki, Bogomdani, Luj XIV.: "L'état c'est moi"), pokazat će Vanđeliću gdje mu je mjesto, iako ni premijer niti HDZ ne bi smjeli imati nikakav utjecaj na ishod javnog natječaja za izbor ravnatelja Fonda za obnovu nakon potresa. "HDZ-ov kandidat za gradonačelnika Zagreba će biti jako dobar", kazao je unaprijed, "i mislim da je to na kraju i bolji izbor nego ovo što smo razgovarali s gospodinom Vanđelićem". Vikao je hop, a još nije skočio. Umjesto Vanđelića, odlučio se za Davora Filipovića, što je samo dokaz više da HDZ nema kandidata za pobijediti Bandića, ali da može naći mazohistu koji će pristati na luzerstvo u korist nastavka HDZ-Plenkovićeve političke simbioze u vladanju Zagrebom. Živi bili, pa...

I takav komplot - istina, prevarantski u odnosu na biračku volju i stvarne interese Zagrepčana, potrebe da hrvatska metropola uistinu bude uz bok zapadnoeuropskim - jedino može stranačkom šefu/premijeru i ZNA SE opciji držati glavu iznad vode. U razini do ispod nosa. Ali, ocjena moralne validnosti je baš ta što ju je dao redaktor teksta u 24 sata: "Plenki, sjedi, jedan!" Teško je reći je li svjestan toga koliko se na njega osobno i njegovu "vlastelu" iz Banskih dvora te posvuda po upravljačkoj piramidi Bijedne Naše odnosi ironija kojom je počastio novinare u odnosu na Vanđelićevu sudbinu u Fondu: "Ako je netko privremeni, znači da će potrajati neko vrijeme". I Andrej Plenković/HDZ s manjincima, Radimirom Čačićem (Reformisti) i Dariom Hrebakom (HSLS) su privremeno za državnim kormilom, pa moraju računati kako će "potrajati neko vrijeme". No, koliko vremena i kako će "potrajati"? Inače, premijer tvrdi kako mediji u vezi s njegovim obračunom s njim, Vanđelićem - objavljuju neistine.

Pa će valjda biti spin i to da su šef HDZ-a i stranački vrh pokušali gurnuti u utrku za zagrebački tron bivšu predsjedničku gubitnicu Kolindu Grabar-Kitarović te se - opskrbljena, je li, Plenkovićevom zaslugom, izdašnom apanažom i prilikama hrvatske članice Međunaodnog olimpijskog odbora - našla p(r)ozvanom izjaviti televiziji N1 Hrvatska: "Ne! Andrej zna da u ovoj fazi svojega života apsolutno nisam zainteresirana za unutarnju politiku". Navodno je Plenković također doznao - ne bi to priznao ni pred streljačkim strojem Karoline Vidović-Krišto - zašto ga je odbio i "svjetski ekspert" za sve i sva u medicini Dragan Primorac. I tako sad, htio ne htio, zagrebački vijećnik Davor Filipović mora ponijeti to mazohističko breme.

Je li to još jedna košarica - uistinu najizglednije HDZ-ove kandidatkinje za gradonačelnicu Zagreba - znaju samo Grabar-Kitarović i Plenković. Jamačno je i sama bivša gaf-predsjednica RH itekako svjesna činjenice da nije kvalitetan materijal za učinkovito udovoljiti brojnim zahtjevima iz opisa poslova gradonačelnika hrvatske metropole. I da mu, kao ni ostali protukandidati, elanom, voljom i verbalnim kameleonstvom - o krimi pak aferama da se ne govori - nije do gležnja u "gutanju" snijega, "delanju, i to 24 sata dnevno 365 dana u godini", bagerom i lopatom, okretanju pečenke za Đurđevdan... Možda tek u jutarnjem trčanju Sljemenom, školskim igralištem u Kušlanovoj i tv-ljubavi prema psima, ali to nije ni izbliza dovoljno. Tu su politička podobnost i poliglotska kompetencija neusporedivo manje važni od organizacijske/operativne sposobnosti, učinkovitosti i - odgovornosti. Kao u premijerskom poslu - gdje Andreju Plenkoviću ide sve lošije - samo na nižoj razini i manje sveobuhvatno.

I zato se sve teže i nespretnije kontrolira pri susretima s tzv. sedmom silom ili u komunikaciji s političkom oporbom. Svi mu vidljivo idu na živce, a tako se ne može vjerodostojno upravljati ni Tunguzijom, kamoli tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom u kojoj baš članovi HDZ-a na svim razinama gotovo dnevno proizvode nevjerojatne kleptomanske afere i upravljačke promašaje s velikom materijalnom i inom štetom. U kojoj ministri ne rade svoj posao kako bog zapovijeda i kako ih narod plaća, nego ispraznom larpurlartistikom (vidi raspre o obnovi Zagreba i Banije, o epidemiji, kritičnom ovisnošću o financijskim mrvicama s EU-stola, etc.) vade mrak iz podruma, vode muzejske eksponate na toalet...

Po tzv. zapovjednoj, je li, odgovornosti, sve dobro i loše Plenkoviću ide na dušu/rejting budući da ni kadroviranje takorekuć za portira u mjesnom odboru pod HDZ-ovom vlašću negdje bogu iza nogu ne ide bez njegove zadnje. A gdje bi onda "smijenjena" zbog afere Borg i tzv. lex Agrokora bivša njegova potpredsjednica vlade i ministrica Martina Dalić neki dan bila zasjela na čelo prehrambenoga giganta Podravke u Koprivnici? Koja će time, objavljuju neki mediji, podebljati supružničke plaće (suprug kao hrvatski član Uprave pomađarene Ine) na ukupno cca 200.000 kuna baš svaki mjesec. Na ruke. Ha!? A u Petrinji nepregledan red sirotinje koja, po kriteriju mirovine niže od 1000 kuna, čeka svoju simboličnu košaricu hrane koju je gradska vlast kupila za njih u obližnjim OPG-ovima. To tako ide u nakaznoj hrvatskoj tzv. politici - ruka ruku mije, a obraza nije - pa Bijednoj Našoj nikako ne ide postati obećanom Švicarskom, Norveškom ili tako nekom zemljom Dembelijom... Čak ni opjevanom Lijepom Našom koju je neobrađenu, zapuštenu i napuštenu jadno i gledati iz prometala na putu nekamo izvan metropole.

CRO Demoskop rejtinške agencije Promocija plus za siječanj 2021. tvrdi kako 69,3 posto građana smatra da "uspješna vlada premijera Andreja Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno" - što su obavezni papagajiti svi njegovi ministri i ini državni uhljebi u svakoj komunikaciji s medijima - vodi zemlju u pogrešnom smjeru. Na ljestvici najnegativnijih političara već dugo vodi sam Plenković (19 posto), drugi je predsjednik RH Zoran Milanović (17,6 posto), a treći Milan Bandić (osam posto). Čak 83,7 posto ispitanika drži katastrofalan potres na Baniji najvažnijim među svim događajima u zemlji, važnijim i od pandemije virusa SARS-CoV-2 i lanjskog lockdowna, pa premijer Plenković, njegova vlada i HDZ prolaze ili padaju upravo na pitanju Banije? Ako. Kruta društveno-politička zbílja, na dugoročnu nacionalnu nesreću, ipak funkcionira po onoj: "Što je više kleveta i laži, HDZ, Plenković i Bandić su nam miliji i draži". Birači kratke pameti ili jednostavno procjenjuju da, je li,  "najstariji narod u Europi" (sic transit) nema boljih za povjeriti im svoju sudbinu na - samovolju?

S obzirom na zakašnjeli, tromi, dozlaboga izbirokratiziran i problematično  učinkovit angažman države, njezinih specijaliziranih sustava za prirodne katastrofe i sigurnosne ugroze - u Zagrebu će puna godina od potresnih razaranja, a obnova još nije počela niti se zna kada će (sic transit) - na Baniji je "uspješnu vladu premijera Plenkovića" temeljito posramila sila svehrvatskoga građanskog humanizma, solidarnosti koja je eksplodirala svom silinom pozitive već prvih sekunda po smirenju tréšnje magnitude 5,2 stupnja po Richteru, pa 6,4 stupnja. I što vrijeme više odmiče, sve je tužnije, država predizvorno špekulira, birokratizira (aplikacije, projekti, pa javni bilježnici, potvrde, etc.) i tzv. malim/običnim ljudima zagorčava život. Sve mlađe, pametnije i snalažljivije napušta Baniju. I prije potresa sramotno zapušteno, zaboravljeno i ratom poharano područje, gdje tek HDZ-ovi/braniteljski lokalni šerifi na mutan način stječu bogatstva za koja nikom ne polažu račune niti ih tko za račune pita. Banija je sada lakmus validnosti "uspješne vlade premijera Plenkovića, najuspješnije od svih prethodnih zajedno" (sic transit), a svi su izgledi da će Banija netom što prođu lokalni/regionalni izbori u svibnju katastrofično opustjeti. I opet biti zapušteno, staračko mjesto na državnom kraju grada. Bez mlađih ljudi, poljodjelstva, iole vrjednijega gospodarstva, normalnih uvjeta za život...

Čim prođu svibanjski izbori, premijer će sa svitom nesposobnih ministara - vrag će znati gdje ih takve pronalazi, kao i one iz prvog mandata što ih je bio prisiljen gotovo sve posmjenjivati - odlepršati s Banije, je li, u vidu lastina repa. Demagogija će ostati, a suštinski se ništa neće promijeniti nabolje. Nevjerojatne su i količine što ih dnevno prosipaju ministri Darko Horvat i Tomo Medved, vođe Stožera za uklanjanje posljedica potresa, a da se ni sekundu ne posrame, jer znaju što (ni)je istina. Kao što se, je li, premijer Plenković gadno nasukao na preoštre hridi nevjerodostojnosti Nacionalnog stožera Civilne zaštite i traljavog upravljanja koronakrizom, slijedi mu možda i gora havarija sa Stožerom za uklanjanje posljedica potresa. "Zaključak nakon dva i pol sata, a sastanak i dalje traje, jest taj da će u četvrtak (11. veljače, op. a.) na sjednici vlade biti donesen program", kazala je sisačka gradonačelnica Kristina Ikić-Baniček nakon što je nezadovoljna njegovim radom napustila sastanak Stožera. "Kao ekskluziva nam je predstavljen (čelnici lokalne samouprave nisu članovi Stožera, ali se pozivaju na njegove sastanke, op. a.) vodič kroz obnovu koji je već šest mjeseci dostupan na internetu."

Ikić-Baniček ocjenjuje rad i učinkovitost Stožera koji vodi Tomo Medved čistom jedinicom. Dosad je to Plenkovićevo birokratsko ad hoc tijelo bilo donijelo više od 80 odluka na sedamdesetak sastanaka, prosječno dvije na dan. "To vam izgleda kao koordinacija", tvrdi Kristina Ikić-Baniček. "Tri i pol sata sastanka na kojemu oni prepričavaju tko je što napravio, a problemi i dalje stoje i ne rješavaju se." Petrinjski gradonačelnik Darinko Dumbović - član Reformista Radimira Čačića, stranke u koaliciji s HDZ-om - ocjenjuje rad/učinkovitost Stožera "s -2, što je daleko od -3", pa... Matea Vrbanek, vlasnica potresom porušene postolarske radnionice u Petrinji sprema se nastaviti obrt jer joj je "gospodin Siniša" pomogao sanirati krovište, kazala je novinarima: "Da smo čekali državnu pomoć, ništa od toga ne bi bilo. Kao što još nemaju ni drugi stradalnici. Nova TV je u više navrata prikazala sramotno "zaboravljene" mlađe mnogočlane romske obitelji s Banije koji žive u neljudskim uvjetima, bez kontejnera ili ikakvog suhog/grijanog smještaja - npr. mlada obitelj s osmero male djece - za koje nitko ne skrbi, a trošna kuća im je srušena. Ni država, ni Crveni križ, ni Caritas, ni romske udruge, ni lokalna samouprava niti itko odgovoran za pomoći po službenoj dužnosti, osim tu i tamo dobri susjedi i privatni dobročinitelji sa strane. Gdje je tu saborski zastupnik romske i 11 još etničkih manjina (sic transit) Veljko Kajtazi? Eeee, moj Plenkoviću!

"Hrvatima je obećavana Švicarska, a sad se mučimo objasniti je li Hrvatska postala kastinsko društvo, kao Indija, ili feudalna satrapija, kakva je bila u vrijeme Tahija", donosi 24 sata u raščlambi "Plenki, sjedi, jedan! Gospodo vlastelo, pali ste na testu jer su vam važniji poslušnici od države". "Premijer i njegov tim posve su se pogubili u, istinabog vrlo teškoj situaciji (pandemija, potresi) ali za neke očite greške krivi su sami. Najveća i najočitija, koja najviše bode oči građanima i smeta im, jest primjena dvojnih mjerila. Jedna važe za hadezeovce i krug njihovih favorita (članove stranke, kler, utjecajne pojedince) a druga za sve ostale. Dok vlasnik teretane koji ne spada u krug mezimaca policija vodi u zatvor, pri čemu mu prijeti golema sudska kazna, braniteljska teretana u Slavoniji otvorena je bez sankcija. Na pokop običnih građana može  doći 25 ljudi, na pokop hadezeovca i stotina (npr. Miroslava Tuđmana, na kojem je pokopu bio i sam premijer Plenković i svita, op. a.).

Umjesto da eliminira feudalce kao protupovijesnu pojavu koja nas koči i vuče u živo blato, Plenković ih rukama i nogama štiti. Prosjek ocjena koji je dobio premijer i njego tim za siječanj je 1,5. Nakon potresa na Banovini, vladine agencije gotovo ništa nisu napravile kako treba. (...) U Podravku je, unatoč zgražanju javnosti, imenovao Martinu Dalić, ženu teško opterećenu namještanjem milijunskih poslova partnerima iz Borga. Da su sada izbori, članovi vladajuće koalicije ne bi dobro prošli. Izbori su lokalni, ali će ocjena koju narod na njima da biti nacionalna."

Koliko su god prvi pod javnim reflektorima posljedice potresa na Baniji i stanje tog najsiromašnijeg dijela najsiromašnije, sisačko-moslavačke županije, nakon što ze ozemlje ipak nekako smiri, a lokalnu/regionalnu vlast zamijene jamačno opet novi/stari šerifi - drugih i nema na radaru? - pa onda revitalizacija rudimenata preostaloga gospodarstva pošto virus SARS-CoV-2 "olabavi" zbog toplijih mjeseci i cjepiva, "uspješna vlada premijera Plenkovića, najuspješnija od svih prethodnih zajedno" (sic transit) morat će platiti račun na rejtinškoj/izbornoj blagajni. Ne samo zbog razvojnog kočenja uzbrdo već i zbog toga što buljuk anonimnih ministara nije učinio ništa od ključnih, reformskih poteza koji su se od njih očekivali. Ministar zdravstva, je li, Vili Beroš, zauzet isključivo mjerama za suzbijanje epidemije - koje su uvelike bile dvojbene - nije čak ni malim nožnim prstom maknuo radi stabilizacije kritičnog stanja u tom sustavu. Darko Horvat će ostati zapamćen po nevjerojatnoj larpurlartologiji kojom prikriva izostanak rezultata u resoru prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, a turističko-sportska ministrica Nikolina Brnjac i Nataša Tramišak, ministrica regionalnog razvoja i EU fondova, nevidljive su u javnosti baš kao i njihovi rezultati. Stvari idu stihijski i neosmišljeno, loše za zemlju.

Sličan ministarski skor bilježe im kolege Radovan Fuchs (znanost i školstvo), Oleg Butković (more, promet i infrastruktura), Marija Vučković (poljoprivreda), Nina Obuljen-Koržinek (kutlura i mediji), a posebno je tragikomična uloga Gordana Grlića-Radmana (vanjski i europski poslovi). Stanje u pravosuđu je više no skandalozno - ne samo zbog više derneka sudaca sa suspektnim likovima s "milijun" optužnica, kršenja zakona i epidemioloških mjera - i nema nikakvih reformskih naznaka. Kao ni u inim resorima od presudne važnosti za demokratski i reformski habitus Bijedne Naše, obećane nam Švicarske, Norveške... Andrej Plenković je gazda Banskih dvora i tzv. stabilne saborske većine, eto, već pet godina i gdje je sa svojom stranačkom i koalicijskom "vlastelom" doveo državu? "Plenki, sjedi, jedan!" Ako se ne zna, ne može ili neće, odlazi se već s prvim zalazom sunca. Ne može se s kuljom u viši razred. Što je pošteno, pošteno je. I prema drugima.

h-alter